Katolički odgovori

ovdje ništa nije u suprotnosti, sa katoličkim naukom, o čemu ti prčaš nadobudni kvazi teolože sa svojom filiozofskom naobrazbom.
ajmo po točkama.

1. Stvoritelj je svoju ljubav napisao u Bibliji. ovo je istinita. da nije zapisana Biblija ne bi imali evanđelje, ne bi znali o Isusove riječi, prispodobe, ništa. imali bi usmenu predaju koja bi tokom vremena iskrivila Božju riječ.

2.i ovo je istina, evanđelje je napisano prvenstveno za siromahe i jednostavne. njih je Isus najviše volio i njima se prvenstveno obraćao. naobražene farizeje i učene je većinom prekoravao jer su bili oholi i umišljeni. za razliku od jednostavnih i siromaha.

3. pametni i umni vjernici ne mogu razumjeti ono što Isus govori jer su zaslijepljeni svojom pameću i umom. i ovo je istina i pravovjernost.

4. nebitno.

5. i šta je tu sporno, Bog i tako progovora...

6. tu isto nema ništa sporno. Duh Sveti povezan je sa Svetim Pismom i bez Svetog Pisma Duh Sveti je u nama neplodan obzirom da nismo upoznati sa Božjom Riječi.

7. ni tu ništa nije sporno. starozavjetnim prorocima se Bog često obraćao kroz snove, kao i sv. Josipu a i mnogim katoličkim svecima.

8. dobro, ovo je dvojbeno ali nebitno.

9. nebitno

10. šta je tu sporno? je li ribar sv. Petar bio teloški naobražen? nije. pa šta.

11. ovo je velika i živa istina. tvoj slučaj duxe je dokaz.

12. neznam, moguće. ne vidim u ovome herezu.

13. dvojbeno.

14. ovo je živa istina, vjerničko iskustvo milijuna ovo potvrđuje. lakše se molit u crkvi ili u svetištu nego doma. Božja prisutnost na nekim mjestima intenzivnija. šta je tu sporno??

15. dobro, ovo je dvojbeno ali po čemu bi ovo bila hereza? je li ti čovječe uopće znaš što je to hereza?

16. dobro ovo je sporno ali nebitno u suštini.

Dakako da Stvoritelj nije ‘svu svoju ljubav prepisao na stranice jedne posebne knjige’ čak i kad bismo ovo shvatili metaforično. Stvoritelj je svu svoju ljubav iskazao u Isusu Kristu koji je isti „jučer, danas i uvijeke“ i daje ‘svu svoju ljubav’ svakome tko ga potraži bez obzira imao on sv. Pismo ili ne poput mnogih ljudi u starom, ili srednjem vijeku, bez da ga ima kod kuće. No ogromna većina tih vjernika živjela je po svetoj Predaji uz asistenciju crkvenog vodstva (Učiteljstva). To uz iskren pobožan život u ljubavi može biti sasvim dovoljno za spasenje. Sveta Predaja važnija je od svetog Pisma, kao i nerazdruživa od njega i Učiteljstva.
[color=#800080]„Tako biva da Crkva, kojoj je povjereno prenošenje i tumačenje Objave ‘svoju sigurnost o svim objavljenim stvarima ne crpi samo iz Svetog pisma. Zato valja oboje (tj. Sveto pismo i Predaju) primati i častiti jednakim osjećajem pobožnosti i štovanja.’“ KKC 82“




Bibilija, a s tim i Evanđelje je pisano za sve. Isus se prvenstveno družio sa; pijanicama, bogatunima, farizejima, carinicima, itd.. Marija Magdalena(posjedovala cijelo selo), Matej(bio carinik)... Isusu su prigovorili, a on im odgovara da je došao da liječi bolesne a ne zdrave. Evanđelje je pisano kako za Bill Gatesa, tako i za tebe i nekog u Africi. Došao je da otkupi sve ljude.





Pametni i umni vjernici itekako mogu razumjeti ono što Isus govori a to potvrđuje povijest od Isusa do današnjih dana.

Fides et ratio Vjera traži razum.




Upravo suprotno – svaki čitatelj katolik i nekatolik se treba bojati da ne bude zaveden. Kada bismo imali imena navodna „dva doktora teologije i jednog magistra“ svakako bismo imali neku sigurnost tko što tvrdi i jamči, a ovako nemamo ništa, tj. autor poziva na apsolutno povjerenje ‘na neviđeno’ prema njemu samom. „Dva (bezimena) doktora teologije i jedan (bezimeni) magistar“ svakako ne čine ono što Crkva daje pod imprimatur i nihil obstat. Jedino biskupi imaju autoritet naučavanja i autoritet da utvrde pravovjerje nekog djela. U tom smislu bilo bi potpuno irelevantno i da je djelo odobrio tisuću doktora teologije, budući da oni nemaju taj autoritet. Autoritet naučavanja dolazi od sakramentalne milosti koja je dana isključivo biskupima, a ne u stupnju nečijeg obrazovanja.



Poticaji da tražimo da nam Duh progovori „sasvim konkretno“ po Svetom pismu ne dolaze samo od Duha Svetog, već i od tijela, od nas samih. Nerijetko to ide u velika pretjerivanja. Zato papinska biblijska komisija i izjavljuje:
[color=#800080] „u svojoj navezanosti na načelo ‘samo Pismo’, fundamentalizam odjeljuje interpretaciju Biblije od tradicije vođene Duhom, koja se razvija na autentičan način u zajedništvu s Pismom u okrilju zajednice vjere. Fundamentalizmu nedostaje svijesti da se Novi zavjet oblikovao unutar kršćanske Crkve i da je ono Sveto pismo te Crkve, čije je postojanje prethodilo sastavljanju njenih tekstova. Zbog toga fundamentalizam je često anti-crkven i smatra da se mogu zanemariti vjerovanja, dogme i liturgijske prakse koje su postale dijelom crkvene tradicije, kao i učiteljsku ulogu same Crkve. On se predstavlja kao oblik privatne interpretacije, koji ne priznaje da je Crkva utemeljena na Bibliji i da ukorjenjuje svoj život i nadahnuće u Pismu. Fundamentalistički pristup je opasan, jer privlači osobe koje traže odgovore na svoje životne probleme. Taj pristup može ih zavarati nudeći interpretacije koje su pobožne ali iluzorne, umjesto da im kaže kako Biblija ne sadrži nužno izravni odgovor na svaki od tih problema. Fundamentalizam poziva bez da to kaže, na određenu vrstu intelektualnog samoubojstva. On unosi u život lažnu sigurnost, jer nesvjesno miješa ljudske ograničenosti biblijske poruke i njenu božansku bit.“




Zaista, svih sedam darova Duha Svetoga usko su prije svega povezani s Crkvom i itekako ih je moguće upoznati bez osobnog posjedovanja i proučavanja Svetog pisma, upravo zahvaljujući Majci Crkvi, roditeljici i njegovateljici. Dokaz tome su milijarde vjernika, ispovjedalaca, mučenika, svetaca, pripadnika Crkve koji možda nikada nisu imali osobni primjerak Svetog pisma, niti možda čak bili pismeni, a živjeli su davno prije izuma tiskarskog stroja. „Ipak, kršćanska vjera nije ‘religija Knjige’. Kršćanstvo je religija Božje ‘Riječi’, ‘ne neke napisane i nijeme riječi, nego Riječi utjelovljene i žive. Da riječi Svetih knjiga ne ostanu mrtvim slovom, treba da nam Krist, vječna Riječ živoga Boga, po Duhu Svetom ‘otvori pamet da Pisma razumijemo’ (Lk 24,45).“ (KKC 108)“



Za cjelovitu sliku moramo konzultirati Predaju glede uloge snova i vizija u vjernikovom životu, u našem slučaju iz otačkog blaga: „Oci razlikuju različite vrste vizualnih i slušnih iskustava tijekom sna. Tako, Sv. Grgur iz Nise (4.st.) u svom traktatu ‘O stvaranju čovjeka’ kaže: a) neki su snovi uzrokovani tjelesnim promjenama koje nastupaju tijekom sna, b) drugi su uzrokovani dnevnim fizičkim ili mentalnim aktivnostima i c) drugi su nadnaravnog porijekla i božanske manifestacije. Posljednji su, kaže on, rijetki i daju se nekolicini koja se nađe vrijedna očite božanske komunikacije.“



Sveti Petar nije tumačio Bibliju Ova samohvala nije problem sama za sebe, već je problem što je autorova knjiga namijenjena „krizmanicima, vjeroučiteljima i svima ostalima“. Vrlo je teško, pa time i neprihvatljivo slijediti učenja nekog tko nešto vjersko ‘nije dovoljno sposoban dobro obrazložiti’… Nije suvišno primjetiti da ‘Duh itekako osposobljava’ 40 000 pastora da rastumače Bibliju tako da se 40 000 shvaćanja mogu razlikovati jedno od drugih, pa je zato ‘potrebno’ imati i 40 000 dosadašnjih kršćanskih sljedbi čiji broj iz dana u dan raste jer rastu i ‘shvaćanja’…

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

Nitko ne može imati vjersko znanje „direktno od Boga“ jer se ni ne može vjerovati individualno, već samo u vjeri Crkve. I ne samo da smo dužni vjerovat u Crkvu, nego smo dužni njoj jedinoj vjerovat.

168 KK Prije svega Crkva je ta koja vjeruje i tako upravlja, hrani i podrzava moju vjeru. Crkva je prije svega ta koja, svugdje priznaje Gospodina,[43] a s njom i u njoj bivamo i mi privuceni i privedeni da ispovijedimo to isto: "Vjerujem", "Vjerujemo". Po krstenju od Crkve primamo vjeru i novi zivot u Kristu. U "Rimskom obredniku" krstitelj pita krstenika: "Sto istes od Crkve Bozje?" A odgovor je: "Vjeru". "Sto ti daje vjera?" "Zivot vjecni".




Ja nisam čuo niti na vjeronauku, niti na propovijedima, niti susreo u Katekizmu i crkvenim dokumentima da su snovi od tako krucijalne važnosti, niti sam susreo ijednog vjernika kojeg je Crkva o tome poučavala. No često sam čuo onu narodnu „što se babi htilo, to se babi snilo“.. Dalje se također služeći običnom logikom, možemo se zapitati nisu li mnogi ljudi „nastradali u raznim nesrećama“ jer su zanemarili opomene i upozorenja Božja po Crkvi, ali redovitim putem – na javi? Odgovor je jasan po sebi (ako je..).



Ja ne vidim da on piše da se lakše molit u Crkvi, već na otvorenim prostorima. Onovom tvrdnjom preslikava zemaljske zakonitosti na Nebo što je apsolutno isključeno. Nebo nije stvar prostora, niti je bit duha prostor ili vrijeme. Teško da ima ‘otvorenih’ i ‘zatvorenih’ duhovnih prostora jer duh sam po sebi ne omeđuje nikakav prostor. Bit duha je sveprotežnost i sloboda. Čovjek koji moli nikada nije sam, svaka molitva uvijek je u zajedništvu s anđelima, proslavljenom i trpećom Crkvom. A anđela, svetaca i sirotih duša u čistilištu ima puno više nego pripadnika vojujuće Crkve koji se mogu okupiti na nekom molitvenom susretu. Ova ‘autorova’ pouka je također preslikana od pastora Dereka Princea i prilično inkopatibilna katoličkom nauku.




Hereza, jeres ili jereza (grčki , αιρεσις, hairesis, od αιρεομαι, haireomai, "izabrati") je izraz koji u najširem smislu označava promjenu sistema vjerovanja. Treba razlikovat vjerske zablude od hereze. U herezi, osoba je sigurna da naučva ispravno, najčešće se poziva na višu silu (Lončar na Duha Svetoga).

I ova pouka tajnih duhovnih recepata zvuči zamamno i logično, međutim strana je katoličkoj Tradiciji. Ne samo to, nefunkcionalna je, a kamoli da ‘ništa nije tako moćno’. Znam osobe koje od toga boli glava. Riječi biblijskog teksta se mogu molitveno izgovarati, upijati, no teško se u Tradiciji može naći da se njima nadvikuje i ratuje. Glasno izgovaranje niti nije proklamiranje već deklamiranje. Termin proklamiran bliži je pojmu obznane, objave od glasnog izgovaranja. I ova pouka dolazi od video pouke pastora Dereka Princea, „proklamacija riječi Božje“.



Nije nebitno što je sporno. Nije Crkva cirkus di se može malo loše propovijedat, malo dobro. Pa neka strijelac gađa, ako pogodi dobro je. Nije to Katolička Vjera i tradicija. I suprotno je Katoličkom nauku.






Od samo 16 citata, čak si i ti uočio da ih je 6 nebitno, ili dvojbeno. Što je pohvala za tebe Mislio sam da te ne ide teologija, ali moram priznat ipak napreduješ. Nadam se do slijedećeg tjedna da ćeš skužit bar još da su 2 dvojebene



p.s.
Dovoljan je samo jedan citat da se dokaže kako ovo ne piše pod vodstvom Duha Svetoga. Jer Duh Sveti ne može pogriješit.

p.p.s.
Primjetio sam da si skužio kako ne treba bit nužno teološki obrazovan da se može tumačit biblija u KC. Ali je nužno da si;
-ili na poziciji(biskup - papa)
-ili da Crkva prihvati tvoj nauk(biskup - papa)
Lončar nažalost ne zadovoljava nijedan uvjet. Ko protestanata da, ali kod nas; ne.

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

Upoznata sam "s problematikom časopisa Book", upoznata sam i s činjenicom da si pojedini karizmatici (po mom mišljenju) daju previše za pravo.

Iskreno, nisam sigurna kako sam naišla na ovaj članak (mislim da mi je izašao na društvenoj mreži), a kako mi je krunica za duše u čistilištu posebno draga i zadnjih mjeseci je molim, ostavila sam ovaj članak "za pročitat ću ga jednom" i upravo sada ga otvorih i čitam i (najblaže rečeno) - meni ovdje puno stvari "ne štima"

https://book.hr/ovo-malo-ljudi-zna-o-mo ... u-rikverc/

Što to točno ne štima?

Ako je to ovaj dio:
"Naravno da ćemo u takvim situacijama ‘davati’ mise i moliti za duše u čistilištu, ako su uopće došle do tamo. Ipak, mi kršćani zaboravljamo, a možda i ne znamo, da u takvim situacijama postoji još bolji način molitve. Zašto jednostavno ne bismo kleknuli i svim srcem zavapili Bogu da toj osobi dadne milost da može zazvati njegovo ime u trenutku smrti?! Činjenica je da je ta osoba već umrla, no jednako je tako činjenica da je Bog u trenutku njezine smrti bez ikakve sumnje vidio nekoga tko se je u bližoj ili daljoj budućnosti bacio na koljena i iz srca molio za njegovo spasenje. Postoji li ijedan teološki ili bilo koji drugi razlog zašto Bog ne bi uvažio tu molitvu, makar se ona u stvarnom vremenu odvijala i mnogo godina kasnije?! Sigurno je da će neke, rijetke duše takvu milost odbiti, no to nas nikako ne treba spriječiti da molimo."

može biti da se Lončar teološki malo zanio... On nije teolog, pa mu treba oprostiti.

Pročitah i ništa ne nađoh.

Čudno bi, vjerojatno, bilo to da Josip Lončar preporučuje moliti naknadno za pokojnika (znači već za dušu u čistilištu) s nakanom da se obrati u trenutku smrti - kronološki gledano moliti za nešto što je gotova svršena radnja (pokojnik je umro) kao da je on još uvijek živ i može se obratiti (Može li Bog vratiti vrijeme i uvažiti to da se netko moli "u rikverc"?). Tradicionalno gledano, u tom slučaju treba moliti za pokojnikovu dušu (naravno s velikim povjerenjem da se pokojnik najzad obratio u trenutku smrti ili prije - jer bez toga ne može niti u čistilište). Moliti se treba svakako.

Znam da takvih i sličnih stvari ima u Booku dosta, u svim područjima i na svakom koraku, ali Book je popularan jer je Lončar uspio stvoriti medij koji ne donosi samo niz vijesti iz Crkve niti se pača u politiku, nego gotovo svi tekstovi imaju cilj - obraćenje, molitvu, odnos s Bogom, posve duhovne i evangelizacijske stvari. Neki drugi crkveni mediji izgledaju kao da su izgubili svaku nit sa duhovnosti...

Ne bih se slozio s tim. Mislim da je Loncar popularan ne zbog duhovnosti, vec zbog nudenja odrednih instant rijesenja kao sto je molitva za ozdravljenje obitljeskog stabla. Takoder ne vidim tu grupu kao duhovnu grupu. Biti duhovan po meni ima drugo znacenje. Pogledaj ovo promoviranje konzumerizma

''Jeste li spremni uložiti u svoje duhovno obrazovanje?'' gdje prodaje skolu molitvu. Za novac, naravno.

Ili promoviranje ovakvih prici:

https://book.hr/davanje-desetine-nakon- ... u-potekli/

Evo jos listam book.hr i naisao na ovo; https://book.hr/kako-se-isus-otkriva-u-snu/

Daleko je ovo od Katolicke duhovnosti...

U vezi navedenih članaka slažem se...

Prvi je pomalo naivan, a drugi donekle glup. Ali oba dva imaju solidnu poantu: davanje desetine ima zaista biblijsko utemeljenje, a osjećaj prihvaćenosti i sigurnosti najčešći je osjećaj nakon prave molitve.

Ali nije to katolička duhovnost jer prvi članak može davati lažnu nadu da su nam najpotrebnije Božje milosti one materijalne (!), dok drugi članak miješa božansko nadahnuće s običnim sanjarenjem i zemaljskim ugodama, a to je dvoje najčešće u velikoj suprotnosti. Hmmm..

E vidiš ti nisi u pravu . Naše molitve upućene za pokojnike su uvijek aktuelne pred Bogom koji je u vječnosti..dakle molitva je upućena onome kojeg ne ograničava kategorija vremena, tako da ne igra ulogu kad je upućena jer je za Boga koji je u vječnosti baš sad aktuelna bez obzira dali je upućena prije 100 godina ili će biti upućena tek za 100 godina .
Za Boga nema prije i posle ,za njega je početak i kraj svega stvorenog jednako aktuelan .
Zato Isus može reći' niko se ne pope na nebo doli onaj koji siđe s neba sin čovječji'.
Dali to znači da je Isus bio u tijelu prije nego se utjelovio? I da i ne . Za nas ne ali za Boga Da.
On daje svoje Tijelo i Krv na veliki četvrtak i ako još nije umro na križu?
Za našu ograničenost vremenom nemoguće ali Bogu koji je van granica daje mogućnost da svoje Uskrsnuće primjeni za nas gledajući kako ti kažeš u rikverc.

On pokazuje na Taboru svoje uskrslo tijelo prije uskrsnuća.
Neko će reći Bogu je sve moguće . Ok .Samo Bog nije mađioničar da bi se igrao sa ovakvim stvarima .

Isto tako apostoli nisu na Taboru vidjeli prikazu niti su vidjeli duše Mojsija i Ilije , već ljude od krvi i mesa - uskrsle i ako za nas sveopće uskrsnuće nije bilo .

Zato budi oprezna kod ovakvih izjava 'da se neko moli u " rikverc". Jer kako reče mislim da se radi o nekom svecu ,
'Bog ne ostavlja ne islišanu ni jednu molitvu'.

Naravno da je Bog svemoguć i da vidi budućnost, ali moliti se za dobar ishod utakmice koja je već završena s pravom se može sumnjičiti da je besmislica...
Čini mi se da su to protestantski utjecaji na Karizmatski pokret (koje Lončar nije pravilno evaluirao), jer preporučivati nekome da se moli "za obraćenje u trenutku smrti" naknadno, nakon smrti, umjesto moliti za dušu u čistilištu da je Bog što prije uzme k sebi, može samo netko tko vrlo malo ili nikako ne vjeruje u čistilište (a to su protestanti).
Pazi, ovdje se umjesto katoličkih molitvi preporučuje nešto sasvim drugo... s obrazloženjem da je Bog ionako svemoguć.

Istina, Bog je svemoguć, ali je isto tako istina da nam je Bog u objavi dao do znanja što i kako treba moliti i u što vjerovati, a nije se obvezao da će ispunjavati molitve lažnih proroka i krivih vjerovanja... Bog ne može sam sebe kompromitirati.

Vrijedi li pred Bogom molitva "bilo kakva"? Bojim se da ne.
Molitve iz "Knjige istine" (lažna objava iz Irske) ili molitve Gospi Međugorskoj (koju Crkva nije priznala) odlaze li ravno k Bogu samo zato jer su molitve...? Strah me da su to riječi bačene u vjetar. Bog se nije nikome obvezao da će ispunjavati molitve "u krivom smjeru".

Kopitar. Bogu je sve moguce u domeni moguceg. To znaci da Bog ne moze napravit sve, i on je ogranicen. Postoji dosta stvari koje Bog ne moze napravit. Jedna od stvari koje Bog ne moze jest: bit nelogican.
Istina je da je Bog u vjecnosti, van vremena, ali mi smo u vremenu, mi smo dakle ograniceni vremenom i u tome lezi problem. Ne mozes se molit za sebe kad si imao 3 godine, jer to nema smisla, vrijeme ide naprijed, ne nazad.

Mašiš ceo fudbal. Upravo sam ja rekao da Bog nije mađioničar kao i biser odgovor Bogu je sve moguće.
Upravo sam sa Božanskom atemporalnošću pokušao objasniti da navedeni evanđeoski događaji nisu tipa čuda Davida Koperfilda. Isus Krist - Bogo čovjek kad kaže ja sam alfa i omega , prvi i posljednji je stvarnost koja je zbog njegove atemporalnosti moguća.
I nije točno da je Bog samo van vremena , po tebi jedno isključuje drugo.

Naravno da vjecnost iskljcuje vrijeme. Bog je bio prije pocetka vremena, on ga je stvorio, i zato je i nuzno van vremena. I ljudi su u tom vremenu, u kojem postoji proslo svrseno vrijeme. Stoga ic branit tezu kako se moze molit za proslo svrseno vrijeme je suludo. Ne znam zasto imas potrebu pisat kad ne shvacas da je Bog van vremena;

His eternity . . . must be understood as the “indivisible, perfect, and simultaneous possession of an unending life,” and therefore as the attribute of being absolutely “beyond time” (John Paul II, Audience, Sept. 4, 1985)

Ima s vise o tome u Katolickoj enciklopediji http://www.newadvent.org/cathen/05551b.htm :


The Divine existence is that and much more; excluding all succession, past and future time-indeed all time, which is succession-and to be conceived as an ever-enduring and unchanging "now".