Katolički odgovori

Ne samo što nijedan znanstvenik laicima još uvijek nije uspio pojednostavljeno objasniti što je zapravo Higgsov bozon, već danas objavljuju kako su "vjerojatno" pronašli isti. Vijest je doslovno pomela sve druge vijesti iz fokusa, unatoč činjenici da se radi o temi koja je izuzetno stručna i zaista teška za shvaćanje svima koji aktivno ne prate najnovija dostignuća na polju fizike. No, u "lov" na spomenuti bozon utrošene su milijarde dolara i sukladno tome nije čudno da mnogi nastoje objasniti da li je sav taj novac zaista bio potreban.

Današnja konferencija će bez sumnje razočarati mnoge. Da li se itko više sjeća NASA konferencije krajem 2010 kada je cijeli svijet s nestrpljenjem očekivao "navodne" senzacionalne vijesti vezane uz otkriće vanzemaljskog života?
Ta konferencija je stvorila toliko uzbuđenja da su pucali internetski serveri diljem svijeta. U konačnici, već 10 minuta nakon početka konferencije, milijuni su se začuđeno pogledavali pitajući se "kada će pokazati aliena?"
Potraga za Higgsovim bozonom vjerojatno će ostaviti isti dojam, pogotovo zbog činjenice da mediji uporno inzistiraju na imenu "božja čestica" i samim time potpaljuju bujnu maštu masama. A i LHC tuneli izgledaju kao svemirski brod, što svakako pomaže u održavanju euforije.
...
http://hu-benedikt.hr/vijesti/hrvatska/ ... stica.html

Meni se čini da je izraz "Božja čestica" loš i neprimjeren naziv za "Higgsov bozon" i zapravo odvlači pažnju sa samog znanstvenog istraživanja.
U tom smislu zanimljiv je razgovor s znanstvenikom CERN-a i ujedno vjernikom V. Brigljevićem "I u CERN-u i u Opus Deiju mogu tragati za Božjom česticom"

"-Smeta li vam izraz Božja čestica?
Ne pretjerano. Shvaćam ga onako kako ga je shvatio njegov autor - s dozom humora. I, zapravo... čini mi se da vidite knjigu na polici. Hahaha! Lederman nije zamišljao pojam Božja čestica tako da se protivi Bogu. Dapače, Higgsov bozon, nazvan Božja čestica, ispada u jednom poglavlju genijalna Božja ideja da se riješi jedan problem fizikalnih zakona. Taj termin ipak malo smeta i stoga ga u javnosti pretjerano ne koristim, a u struci ionako nitko ne govori o Božoj čestici, nego o Higgsovom bozonu. Javnost može doći do krivog zaključka da imamo jednu česticu koja zamjenjuje Boga.
(...)
Pojam Božja čestica povremeno izaziva pogrešne interpretacije o tome za čime mi tragamo. Kao da želimo dokazati stvaranje svemira, što nije moguće. Također, to što radimo mediji pomalo prikazuju kao da će LHC objasniti stvaranje. Možda ćemo bolje razumjeti neku fazu razvoja svemira, bolje razumjeti zakone fizike. Stvaranje ne."

U tom smislu je i o. Mario Crvenka naglasio: "Na početku treba odmah naglasiti da je 'Božja čestica' pomalo nezgrapna riječ, što je u nedavnom intervjuu u 'Vjesniku' istaknuo i ugledni splitski znanstvenik dr. Ivica Puljak, koji sa skupinom svjetskih i hrvatskih znanstvenika radi na njezinu pronalaženju, spomenuvši da je čestica 'nesretno' nazvana Božjom. Ona je poznata pod imenom Higgsov bozon, a riječ je o jednoj hipotetskoj elementarnoj čestici kojom se objašnjava masa drugih čestica."

Prošlo je već dosta vremena od posta koji je ovdje prethodno napisan, ali jutros mi je ovaj članak izašao na društvenoj mreži https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/i ... o-20180512
i moram priznati da sam osobno nekako neugodno iznenađena svime što je izjavljeno u intervjuju.

Čovjek je znanstvenik, ali posebno me "ubola" njegova izjava da je neodrživo znanstvene stvari spojiti s religijom, kao i ostatak intervjua.
o.p. čovjek drži po svim školama svoja predavanja, vrlo je poznat i popularan te po nekoliko mjeseci unaprijed se treba najaviti njegov dolazak.

Tvar je nesumnjivo sazdana od nekih cestica... vrlo uvjetno receno. A cestice su sazdane od jos manjih cestica-titraja... Pitanje je koja je to (i postoji li uopce) najosnovnija cestica od koje se tvore sve ostale cesticno-titrajno-tvarne pojave? To nije posve materijalisticka ideja strana svakoj duhovnoj misli. To je posebno blisko istocnjackom nacinu razmisljanja. Stoga i ne cudi da je na ulazu evropskog znanstvenog centra CERN postavljena ogormna skulptura, poklon indijske vlade. Ali nazalost o tim poveznicama se ne smije niti prozboriti na ovom forumu zbog zatucanosti moderatora, jer odmah dobijes zabranu pisanja na barem 7 dana. U osnovi, temeljna zamisao je da se stvaranje stalno odvija, i da negdje mora postojati neka tvarno-tirajna osnova, prva cestica od koje se sve ostalo tvori. To znaci da smo mi u svojevrsnom matrixu, projekciji Bozje stvaralacke volje, ili ako hocete... u snu koji nas sanja, kao sto bi to rekli australski Aboridzini (nadam se da zbog njihovog spominjanja necu dobiti zabranu pisanja). Razumijevanje te pojave omogucilo bi dublje shvacanje prirode pojavnog, tvarnog svijeta, ali ujedno bi otvorilo i vrata za istrazivanje duhovne stvarnosti. One koja lezi iza ili izvan prve tvarne pojave. Istrazivanje izvora iz kojega nastaje s-tvarnost sazdana od cestica i titraja.

Slažem se s ovim razmišljanjem, samo mislim da istraživanje duhovne stvarnosti treba početi od čovjeka, a ne od prirode... Traganje za Božjom česticom mene upućuje na to da znanost sama po sebi sa okvirima i metodama koje si je sama postavila (nametnula, doslovce zarobila se) nije dostatna da istraži "smisao stvaranja". A različite vjere i duhovnosti odraz su čovječjeg traganja za jedinim Bogom (> prvo poglavlje Katekizma KC), za smislom, svrhom, ispunjenjem, zato i one imaju svoje mjesto u stvaranju... I Indijci i Aboridžini.

Ljudi tragaju za smislom. Naučnici na svoj nacin, filozofi na svoj, teolozi na svoj... ali sta ako ta konacna stvarnost nije podudarna s onim kako mi u teologiji zamisljamo Boga?

Idemo na rizik, i kad se nađemo pred odlukom vrlo praktičnom: da živimo kao da Bog postoji ili da živimo kao da Bog ne postoji - za sve, pa čak i za agnostike i ateiste bolja je ova prva mogućnost i odluka, jer u drugom slučaju: ako živimo kao da Bog ne postoji, a u konačnici se pokaže da ipak postoji - mi gubimo.
Tko može upoznati konačnu stvarnost?
Znanost, filozofija, fizika, new age... ?
Krenimo stopama Isusa, on nam nije obrazlagao strukturu Božjeg duha i kojim postupcima je Bog stvarao svijet, on nam je Boga opisao kao Oca koji izgubljenog i rasipnog sina ne kažnjava, nego dočekuje u zagrljaju (Bog je milosrdan!), koji spašava čovjeka na putu, liječi ga i umnožava hranu (Bog preobilno daje!), koji ne razdvaja prije vremena žito od kukolja (Bog je strpljiv!) i to su slike kojima je zapravo dočarana Božja ljubav i briga za nas, a to je i konačna stvarnost.