Isus nije idol,netko koga gledaš na televiziji želeći da se što prije upoznaš s njim jer mu se diviš i htio bi biti baš poput njega.A uopće ga ne poznaš i tko zna kakav je zapravo.
Isusa gledaš svaki dan ako mu dopustiš da djeluje u tvom životu,već si ga upoznao,tj.upoznaješ ga tako što ti On poklanja tu milost.Što bi ti poklonio neki idol?Samo autogram i jednom bi ti samo to ostalo.Isus poklanja cijeloga sebe i to zauvijek,zauvijek ste prijatelji.Ne možeš sa idolom biti prijatelj.Zato Isus ne spada u ideologiju,jer mu se mnogi dive i žele biti poput Njega,što savršeniji,vršiti sve zapovijedi Božje,sve po evanđeljima i tako dalje i imaju potrebu sve ispravljati i na kraju postaju veliki kritičari koji ne služe Isusu nego stvarno plaše ljude.Dobro je rekao papa Franjo:"U ideologiji ne postoji Isus:u svojoj nježnosti,ljubavi i blagosti.Pravi kršćanin sluša Isusa i prvenstveno vrši volju Božju i zapovijed ljubavi.Sama sam bila učenik ideoloških stavova i misli(neznam jesam li još uvijek),napast je to,kad želiš da bližnji upozna Istinu.Ali na kraju shvatiš da bližnjega najbolje privedeš Istini molitvom i primjerom.
Eto kažite mi jesam li u pravu i u skladu s našim katoličkim naukom.
Ako NE VIDIMO Isusa u svojom bližnjima,
u ljudima iz naše svakodnevnice, uzalud tlapnje...
Uz drugi bold citata: ne samo iz iskustva, smatram da polako prolaze vremena kad smo onima oko sebe, slabije vjerski "potkovanima" svojim riječima tumačili i Evanđelje i sve iz Biblije, napose evanđeoske savjete, a o Isusu kao Osobi i Otkupitelju pogotovo. Riječi - u ovoj buri i navali tolikih informacija i tvrdnji preko svih sredstava i javnog i privatnog informiranja - riječi su postale šuplje. Najčešće nevjerodostojne i u "težinu" istinitosti riječi je prečesno i besmisleno ulaziti (pri ocjenjivanju).
Ma, pročitajmo poslanicu apost. Jakova o vjeri i djelima (Jak 2,14)). Kratka, jasna, a sažeta istina i poruka svim kršćanima. Pridodajmo tomu Isusov Manifest - treba li išta više?