U posljednje vrijeme, dosta intenzivno razmišljam o svećenstvu.
Imate li kakav savjet za mene?
Hvala!
Pozdrav.
Ja imam prijatelja monfortanca i prijateljicu bosonogu karmelićanku.
Ono što ti ja mogu reći, iz situacije i njihova iskustva, jest da o ovome ne razgovaraš s "no name likovima" po forumu, nego (ako ga već nemaš) pronađi duhovnika koji će te voditi i uz čiju pomoć ćeš sam doći do toga je li uistinu riječ o pozivu.
Svatko od nas jasno ili nejasno doživljava da ima neku specifičnu ulogu u životu na zemlji. Nitko nas ne može zamijeniti, jedinstveni smo u povijesti čovječanstva, naš put je samo naš, nikoga ne možemo imitirati.
Netko – Bog – poslao nas je u svijet. On stoji iza nas. Nitko od ljudi nije nas pozvao, nitko nas nije očekivao. Došli smo iznenada, sa sposobnostima koje možda ljudi ne trebaju, s nemoćima koje opterećuju našu okolinu, sa zahtjevima koje ljudi ne mogu ispuniti. Svatko ima svoj život, svoje zvanje, svoj put u svijetu i u Crkvi.
Važno je otkriti što voliš raditi i to trebaš učiniti u životu. Koje je tvoje zvanje, koje su tvoje sposobnosti? To ne određuju ljudi, to je u tebi usađeno, prirođeno, od Boga darovano i isplanirano. Ako ti ljudi ne mogu omogućiti da ostvariš svoje zvanje, može Bog. On je dao zvanje, poslanje, poziv, on će dati i ostvarenje poziva. Važno je hoćeš li očajavati zbog nemoći ili se osloniti na Boga. I hoćeš li shvatiti da si dragocjen, potreban i onda kad ljudi to ne uviđaju. I da se sve može. Zemlja ne pripada ljudima nego Bogu. Treba htjeti i početi drugovati s Bogom u Isusu Kristu. prof. T. Ivančić
Login
Registracija
FAQ
Traži
