Vidim da ovdje nisam shvaćena, ili sam shvaćena površno, nezainteresirano; tako da ću završiti svoj monolog - na žalost kako sam ga i započela...
Drugo pitanje, kako je to smrt ušla u svijet zbog grijeha ako prihvatimo TE po kojoj je smrt jedan od osnovnih postulata te je postojala od kad i život? NEKI ĆE REĆI DA SE NE RADI O TJELESNOJ SMRTI ALI ZAŠTO PIŠE DA SMRTI NIJE BILO PRIJE TOGA?
Adam i Eva su trebali po božjoj zamisli živjeti vječno bez tjelesne smrti, šta ne? A prvi ljudi su već po samoj evoluciji imali programiranu smrt u genima. Pa zar je onda moguće reći da je Adam praslika prvog čovjeka, bar kako to tumači većina modernih teologa, kad je za TE vječni život samo jedna utopija ili narodski "šta-bi-bilo-kad-bi-bilo" !?! I kako uopće spojiti s evolucijom Istočni grijeh i izgon iz raja, kad ispada da ga po evoluciji nije ni bilo, a bar pola Katekizma se bazira na pojmu Istočnog grijeha.
Dakle, vidim ovdje dvije različite priče koje teku paralelno: jednu realističnu, naučnu, zemaljsku u koju se ni Bog ni Biblija dobro ne uklapaju i drugu transcendentnu, teološku po kojoj je Biblija rekla sve ali mi to ne možemo do kraja shvatiti. Ili bolje rečeno nije nam dano.
Nameće mi se misao da možda Bibliju ipak ne treba tumačiti ni doslovno ali ni naučno već kao i prije svih teorija, sa velikom dozom poniznosti i priznavanja naših ograničenih mogućnosti tumačenja Božjeg djela. Kao što to uostalom čini i svaki svećenik: ni jedan govoreći o Postanku i Istočnom grijehu ne govori o faktima TE jer se to jednostavno ne da spojiti.
A što je stvarno bilo, za sada za nas neshvatljivo i neizrecivo, saznat ćemo u vječnosti.
I da na na pitanje edenskog grijeha nadovežem naš današnji: možda još gore od svih dosadašnjih čovjekovih grijeha je ovo što mi danas radimo s Crkvenim Naukom kad se pretpostavljajući da nauka zna toliko da se za njom valja UVIjEK povoditi, usuđujemo ono što je pisano velikim slovom podređivati onom pisanom malim tj Nauk - nauci.
A sve valjda da ne ispadnemo zaostali pred svijetom za kog se , uzgred rečeno, u crkvi govori da je idući za svojim iz-nalascima često puta daleko od Boga otpao. Ugrađujemo u Nauk svjetovne teorije tumačeći i preskačući proizvoljno stranice Biblije kao da nisu riječ Božja. A znamo da znanstvena, ljudska logika nije logika Božja. Bez obzira na neke za nas jake logične adute nauke treba znati da "kod Boga može i iza brijega slijediti brijeg" (Descartes) i da je nauka nemoćna da objasni Božje djelo ili bolje rečeno to i nije njeno područje kao što ni područje teologije ne bi trebala biti povijest ljuskog roda gledano realistički, faktološki, naučno ili eksperimentalno.
Na kraju, zaključujem da tumačenje Biblije treba ostati takvo kakvo je bilo i prije svih teorija, jednostavno tradicionalno pa ako treba da Crkva kaže i to da je nauka promjenjiva i nepouzdana da bi mogla biti superioran tumač Božjeg djela a svaki si vjernik iz nje može uzeti što hoće s tim da ne dira u vječite istine i Bibliju.
Zar ne bi bilo bolje da se ne miješa crkveno i naučno ne samo zbog netom navedenog nego još više zato što se time razjedinjuje vjernički narod, tijelo Kristovo? Zar ćemo zanemariti to što bar pola vjernika ne samo da ne vjeruje TE bez obzira kako je "ukrašavali" dodatnim Crkvenim objašnjenjima nego u tome vidi i razlog za nepovjerenje prema Autoritetu crkve. Mnogi su zbog tog i otpali, opravdano zbunjeni ne znajući kome i da li ikome mogu vjerovati. A Isus je život dao za to da "ostanemo jedno".
jer " mi nismo od svijeta, nego od Boga izašli"... Ostanimo Mu stoga vjerni i poslušni, Njemu i Njegovoj Riječi.
Zar ne bi bilo bolje da se ne miješa crkveno i naučno..
Pa to je točno i u tome je možda tvoj problem.
Znanost proučava ono što je u njenoj domeni a to je sve ono što nas okružuje ( materija). Nema tu sposobnost niti može proučavati nadnaravnu stvarnost : Boga , vjeru itd.
Biblija je knjiga po kojoj nam Bog uz suradnju nadahnutih ljudi govori sve ono što je bitno za naše spasenje , o životu vječnom ( Kraljevstvu Božjem) .
Biblija nema ulogu da nam govori nešto što za naše spasenje nije toliko bitno ...ona ostavlja čovjeku kao sukreator da odgovara i traži ono što je za njega i njegove bližnje najbolje te blagosljiva njegov rad u svim sverama pa tako i u nauci.
Zato su kršćani ljudi slobode koji mogu prihvatiti sve dobro iz svijeta .
Veliki crkveni oci se nisu sablažnjavali poganske Grčke filozofije i nauke nego su je iskoristili da se radosna vijest proširi do "kraja svijeta"
Zato na znanost i znanstvene teorije ne treba gledati sa strahom i tražiti od nje ono što prelazi njene mogućnosti.
A isto tako od Biblije očekivati da se bavi i daje odgovore na koje čovjek po daru razuma treba sam odgovoriti.
Login
Registracija
FAQ
Traži
