No za spasenje je potrebno dvoje, i Bog i čovjek. Bog je sa svoje strane sve napravio, ali ako čovjek taj dar u svojoj slobodi odbije i ne prihvati neće doći do njegova spasenja.
Meni je jako cudna ta vasa krscanska argumentacija. Stalno govorite o plodovima vjere kao o nekom daru, a ustvari ispada da je to gorka i teska pilula koju covjek mora s mukom progutati. Time samo potvrdjujete da je i nakon krstenja i usprkos iskrene vjere, covjek i dalje podjednako podlozan grijehu, neznanju, pohlepi i mrznji... Time takodjer potvrdjujete da krscanin isto mora nesto poduzimati i naporno se truditi da zadobije duhovna postignuca.
Pa ako je to tako, zasto ste toliko umisljeni i oholi da tvrdite da je duhovni napor u drugim religijama bezvrijedan, i da se samo u krscanstvu to postize kao nekim darom koji covjek samo treba primiti i nista vise. Kada jasno vidimo u praksi da to uopce nije tako. Zasto jednostavn o ne zakljucite da se ljudi u svim duhovnim tradicijama trebaju jako potruditi da bi postigli odredjene plodove duhovnog napora te da se krscanstvo u tom pogledu oupce ne razlikuje od drugih religija.
Samo vjera da nas je Isus otkupio ne spašava, nego "vjera ljubavlju djelotvorna". Međusobna ljubav je glavna posljedica opravdanosti, nakon Uzašašća Isus nam šalje Duha čiji su plodovi "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost". Prva u tomu nizu je ljubav: "Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje".
Kršćanska je ljubav itekako zahtjevna jer proizlazi iz potpune Kristove ljubavi prema nama:
"Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."
Promatrajući prve kršćane, pogani su govorili: gle kako se samo ljube, kako se vole! Ne mrze se, ne ogovaraju jedni druge. To je Božja ljubav koju Duh Sveti stavlja u srce.
Meni se ovo cini kao teska demagogija i suha teorija. Puno rijeci koje ne znace nista. Sta to uopce znaci "vjera ljubavlju djelotvorna"?!
Jedina iskrena i razumljiva recenica u gornjem odlomku je ona koja kaze da vjera u Isusa sama po sebi ne spasava. Posve jednako kao sto niti vjera u Shivu, Krshnu ili Tao ne spasavaju same po sebi. Vjernici bilo koje duhovne tradicije osim vjere trebaju uvjezbavati sami sebe i raditi neke prakse kojima usavrsavaju svoja duhovna postignuca. Ako nista drugo, onda se vjezbati u primjeni moralnih pravila, samoubuzdavati se i sl. Po tom potanju krscanstvo nije nista razlicito od drugih religija.
Dakle, u tome je glavna razlika između života kršćana i nevjernika, u Ljubavi kakva je čovjeku nemoguća i koja dolazi samo od Boga. Da ponovim, u stvarnosti se vidi razlika susreta s Bogom, od pogleda na brak, otvorenosti za život, odnosa prema neprijateljima, u svemu, a najviše u življenju ljubavi jer "Bog je Ljubav".
Po svemu sto si do sada napisao, ja ne vidi nikakvu razliku. Sve je to posve osobno i individualno. Postoji osoba koja je uznapredovala vise ili manje na duhovnom putu. A uznapredovala je vise samo ako se vise i trudila. I to nema nikakve veze da li je ta osoba krscanin, musliman ili hindus.
Medju samim krscanima ima toliko razlicitih pogleda na zivot, brak, neprijatelje i sve ostalo sto navodis, da sve to ovisi samo i iskljucivo od osoba do osobe i njezine intelektualne, moralne i duhovne razine koju je uspjela dostici.
Tvoj pogled na vjeru, moral i duhovnost je mitski i bajkovit. Tako vjeruju samo djeca i onda se ljute kada ih zivot razuvjeri cinjenicama. Tako nesto u stvarnom zivotu ne postoji. Ti se mozes samozavaravati bajkama o plodovima svoje vjere, samo da bi se vec u slijedecem trenutku nasao uronjen u obmanu, pohlepu i mrznju... Nikakva vjera te iz tog stanja nece izvuci bez obzira vjerovao ti u Buddhu, Allaha, Krshnu ili isusa.
Ako se netko zeli osloboditi lose navike psovanja, vjera u Isusa, Allaha ili Krshnu (posve svejedno) ce mu biti poticaj, ali sama vjera ga nece osloboditi lose navike. Ono sto ce ga osloboditi jeste samopromatranje i obuzdavanje. Svakog puta kada prepozna poriv u sebu da opsuje, mora se suspregnuti i promijeniti svoj nacin ponasanja. Nakon dovoljno ulozenog napora i truda, losa navuka ce se iskorijeniti.... a ne nekom misticnom intervencijom Isusa s neba. I to vazi za sve ljude. To je opca ljudska priroda. Nema tu razlike izmedju krscanina ili nekog drugog vjernika. I zato sva ta vasa mistika i vjerovanje u cudesa vam nece pomoci. Samo podhranjujete svoju zabludu i oholost da ste posebni i izabrani, a u stvari niste. Posve ste jednaki kao i drugi ljudi i za vas vrijede ista pravila kao i za sve druge ljude.
Ali to znate i sami... samo sto si to niste spremni priznati.
Login
Registracija
FAQ
Traži
