Da ovo moram napisati u Medjugorju nisam upoznat sa temom al' nesto cudno ili nekakva slucajnost mi se danas desila na nedjeljni dan.
Zadnjih mjeseci imam nekih trzavica u vjeri,citao sam dosta od ateista,i gledao one debate,pa sam onda citao C.S Lewisa,Papu Ivana Pavla 2,i nesto od Pape Franje,Lewisa moram pohvaliti za par misli stvarno su dubokoumne i pogadjaju do srzi.
I da tako nekakve trzavice,sumnjicavost,kasnije neki problemi ugl.problemi zadnjih par godina ne znam da li se mogu nazvati vjernikom od razdoblja 2010-2017/2018,isao sam u crkvu i redovno se ispovjedao al' sam bio vjerski zakrzljao do srzi,nista o vjeri nisam znao niti me interesiralo,znao sam za Isusa,Bozic Uskrs,a cuda i Medjugorje sam samo cuo al nisam shvacao jako ozbiljno bitno i bilo mi je sasvim svejedno bila je faza i psovanja,pocelo je sa spominjanjem Boga uzalud,kasnije debelo psovanje svaki dan svaka druga (nije nesto za pohvalit se a i zvuci seljacki i ruzno) koliko sam puta samo rekao daj Boze da mi ovo uspije pretajem psovat i molit cu svaku vecer,uspije mi ja zaboravim na Boga i na molitvu i nastavim psovati.
Elem vise ne psujem,al sam i dalje jako los covjek,tek nekih mozda godinu dana da sam poceo aktivno traziti vjeru i moliti al' sve nekako klimavo,onda molim pa ne znam da li ispravno molim,nekad sumnja molim tako i toliko da li me Bog opce slusa,imam dosta problema,vidio sam dosta toga,propatio,patim i dalje,toliko nepravde,patnje,boli,jada,ali i dalje molim,al opet neka doza sumnje,onda molim pa kad zavrsim sa molitvom, se pitam zasto neki ljudi koji su jako losi i nikada ne mole ne znaju sta je vjera,ili cak ih nije briga za vjeru ili su ateisti i bolje im je u zivotu nego onima sta mole i sta se trude,ili recimo ja sam poceo moliti,nesto sam se popravio poceo uciti o svojoj vjeri,molim i pokusavam biti dobar al' mi nista ne uspjeva sve gore i gore + veca doza sumnje u vjeru.
Cuje li me Bog,zasto suti,tako sjedim sinoc i razmisljam,toliko patnje boli,gdje je Bog,onda zamislim da cu vjerovatno i ja postati nekom vrstom nevjernika,jer ocito ne uspjeva molitva,sjedim razmisljam listam po telefonu,ne znam ni sam sta listam,onda pomisao sta ako je to sve neka zabluda,onda mislim o Jesus oprosti ne znam zasto sam to opce zamislio,onda opet gledam patnju i bol,i svoju i tudju i tisinu.
Pokusavas biti dobar nista se ne mice,samo tisina,listam po telefonu i dalje i naletim na Medjugorje pa sam citao o vidjelicama porukama i tako sam se sjetio kada sam bio prvi put u Medjugorju kao dijete bilo je jako lijepo i lijepo za prisjetit se,kasnije citam poruke Gospe i onda kao da trazim neke dokaze za vjeru (nevjerni Toma),i tako citam poruke Gospine,gledam malo slike pa onda opet poruke,i onda sjednem i razmisljam,reko sutra necu u Crkvu,niti cu se vise moliti nema koristi,onda sam sebi govorim,ma nisam to ja nastavit cu moliti.
Jutros se budim,odlucan i nisam opce pomislio da necu ici u Crkvu plus sam sanjao naseg zupnika.
I tako u crkvi opet razmisljam i vrtim po glavi sve te sumnje i ostalo,dodje evandjelje o Isusu i ucenicima,i nevjerom Tomi
Cijela zupnikova propovjed je bila o nevjerom Tomi i krscanima koju nemaju jaku i cvrstu vjeru,ugl cijela propovjed kao da je samo meni propovjedana kao da mi je netko citao misli prethodnu vecer i sastavio propovjed bas za mene,ugl o sumnjama sv.Tome,kao i sumnjama i klimavim vjerama mnogih krscana,od sumnje u Isusovo uskrscnuce do sumnje cuda i ostaloga.
E sad jeli zbog Medjugorja i sinocne molitve,dali sam slucajno otisao u crkvu i to cuo ili nisam.
Ne znam zbilja.
Et nesto od mene. Sumnjevca.