Katolički odgovori

Fora je što prema našem nauku, jedenje krvavica nije stvar osobnog izbora, kao niti kontracepcija. Radi se o grijehu, a njegovo postojanje u pripremi za ispovijed sugerira da se radi čak o težem.

Koncil u Firenci; 1442. god. Glava 11:

"It firmly believes, professes and teaches that every creature of God is good and nothing is to be rejected if it is received with thanksgiving, because according to the word of the Lord not what goes into the mouth defiles a person, and because the difference in the Mosaic law between clean and unclean foods belongs to ceremonial practices, which have passed away and lost their efficacy with the coming of the gospel. It also declares that the apostolic prohibition, to abstain from what has been sacrificed to idols and from blood and from what is strangled, was suited to that time when a single church was rising from Jews and gentiles, who previously lived with different ceremonies and customs. This was so that the gentiles should have some observances in common with Jews, and occasion would be offered of coming together in one worship and faith of God and a cause of dissension might be removed, since by ancient custom blood and strangled things seemed abominable to Jews, and gentiles could be thought to be returning to idolatry if they ate sacrificial food. In places, however, where the christian religion has been promulgated to such an extent that no Jew is to be met with and all have joined the church, uniformly practising the same rites and ceremonies of the gospel and believing that to the clean all things are clean, since the cause of that apostolic prohibition has ceased, so its effect has ceased. It condemns, then, no kind of food that human society accepts and nobody at all neither man nor woman, should make a distinction between animals, no matter how they died; although for the health of the body, for the practice of virtue or for the sake of regular and ecclesiastical discipline many things that are not proscribed can and should be omitted, as the apostle says all things are lawful, but not all are helpful. "

http://www.dailycatholic.org/history/17ecum11.htm

Dakle, nama ništa nije zabranjeno za jelo i ništa ne treba smatrati nečistim. Zabrana mesa žrtvovanog idolima, udavljene hrane i krvi je bila samo u prvom razdoblju zbog izbjegavanja sablazni kod Židova a ne radi same grešnosti čina.

Dakle, nama je sve dopušteno, no to ne znači da je sve korisno. Ako nešto ne treba jesti, to nije iz razloga što bi sam čin bio nemoralan nego zato što šteti zdravlju ili možda sablazni bližnjega.

Dakle, svi Slavonci mogu nastaviti s jedenjem krvavica bez grižnje savjesti

Ovo sam odmah na početku objasnio: krvavice nisu zabranjene radi ceremonijalnog Zakona, već zato što se kroz Katolički nauk smatraju bestijalnim ponašanjem, jer se jede pečena krv životinje.

Slavonci koji jedu krvavice ogrešuju se o naredbu danu u Djelima Apostolskim 15:19-15:21, te je ovo jelo , ponavljam, zabranjeno od strane legitimnog misala. Papa Gregor Treći zabranio je jedenje udavljenih životinja i krvi pod uputom okajavanja grijeha 40 dana.

Nauk nije u prvome planu, istina, ali čini se važećim.

Ni jedna hrana koju ljudsko društvo prihvaća nije zabranjena i ne treba praviti razliku niti prema životinjama, niti prema načinu na koji su usmrćene. Jedini razlog za izbjegavanje određene hrane je izazivanje sablazni. Naravno da ja ne smijem natočit čašu svinjske krvi i popit je jer bi to izazvalo ogorčenje i sablazan svih okolo mene. To je jedini razlog zašto bi nešto trebalo izbjegavati.



" It also declares that the apostolic prohibition, to abstain from what has been sacrificed to idols and from blood and from what is strangled, was suited to that time when a single church was rising from Jews and gentiles, who previously lived with different ceremonies and customs. This was so that the gentiles should have some observances in common with Jews, and occasion would be offered of coming together in one worship and faith of God and a cause of dissension might be removed, since by ancient custom blood and strangled things seemed abominable to Jews, and gentiles could be thought to be returning to idolatry if they ate sacrificial food. In places, however, where the christian religion has been promulgated to such an extent that no Jew is to be met with and all have joined the church, uniformly practising the same rites and ceremonies of the gospel and believing that to the clean all things are clean, since the cause of that apostolic prohibition has ceased, so its effect has ceased."

Djela apostolska govore o zabrani jedenja određenih jela, no to je također u svrhu izbjegavanja sablazni među Židovima, a ne zato što u jelima ima nešto nedopušteno. Usporedimo dva mjesta u Pismu:

"Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi" Dj 15:19-21

A s druge strane, Pavle u 1 Kor 8 govori o slobodi jedenja mesa žrtvovanog idolima. I tu se vidi ono što Crkva uči: sve je dozvoljeno ali nije sve korisno. Jaki u vjeri koji zna da nema idola nego je samo jedan Bog, taj je slobodan jesti meso žrtvovano tim ništavnostima. No on je slobodan to činiti samo dok ne kalja savjest svoga brata koji je nejak u vjeri i koji ne zna punu istinu. Jer, ako jaki u vjeri svojim činom sablazni slaboga, onda čini ono što nije dobro iako sam čin nije nedopušten.

To je smisao i upozorenja protiv bestijalnosti. No, ja ne vjerujem da se bilo tko sablazni jedenjem krvavice, pa prema tome mislim da taj razlog otpada. Kad bih popio čašu krvi, to je već druga stvar jer bi time sigurno sablaznio svoga brata. No, opet ponavljam ono što Kocil kaže, niti tu nije stvar u samoj krvi, nego u sablazni koju takav čin sa sobom nosi.

Mata, nije Pavle, nego Pavao.
Sinke, nije Gregor, nego Grgur - papa Grgur. I o kakvom ti ti legitimnom misalu govoriš?
Gdje si to izvukao?

Da, istina, mi možemo sve jesti jer nemamo židovskih zabrana, koje, usput budi rečeno, nisu tako besmislene.

Izraelci su imali podulji bliski susret s dvije velike svjetske civilizacije: Egipatskom i Babilonskom. Već tada su postojala saznanja o štetnosti neke prehrane. U slučaju epidemije; krv i iznutrice su prve zaražene. Također svinjetina za vruče podneblje, kakvo je na Bliskom istoku, nije primjerena hrana, za razliku od nordijskih, posebno polarnih naroda, koji, zbog hladnoće jedu obilno masne hrane.
Jednako tako i opća higijena je kod Izraelaca bila propisana kao religijski propis. jer, neukom puku nisi mogao objasniti da bi zbog neopranih ruku mogao teško oboljeti. Tako imamo u Markovom evanđelju, koje je pisano za poganski svijet Rima, objašnjenje kako su Židovi prali čaše i suđe, te sve što bi donijeli sa tržnice. Očito ni Rimljanima nije bila jasna uzročna veza između neurednosti i zaraze.
Tako su se svi zdravstveni savjeti, odnosno odredbe prenosile kod Izraelaca kao religijska zapovijed.

Ja se ipak držim svoje interpretacije ( i interpretacije nauka u misalu kojeg sam našao ) gdje je jedenje krvavica čin bestijalnosti koja je grešna po sebi, ne po hrani koja se konzumira. Kad bismo i jeli krvavice bez sablazni za druge, ovo bi bio "grijeh opscenosti".

Dakle, nije grijeh radi sablazni, već kao zasebna kategorija.




Imaš pravo, pisao sam na brzinu. Imao sam u rukama misal Katoličke Crkve koji je zabranjivao jedenje krvavica vrlo konkretno, te navodio da ako ih se jelo ovo treba biti naznačeno tijekom ispovijedi (što sugerira da nije mali grijeh).

Doznao sam da Grčka Pravoslavna Crkva zabranjuje ovo jelo. Kao i sva slična.

Sinke, Katolička Crkva ne zabranjuje hranu koja u sebi sadrži krv, Firentinskim saborom i službeno se ukida zabrana jedenja udavljenih životinja i krvi koja je bila povezana sa vremenom kada se žrtvovalo idolima. Istočne crkve taj sabor nisu usvojile, pa je zato kod njih moguća zabrana takve hrane.
Katolička Crkva ima više obreda i specifične odredbe se odnose samo za njih pojedinačno. Npr. katolici
istočnog obreda kod posta ne smiju jesti masne stvari poput mlijeka i jaja, a ne samo meso.
Da bi znali o čemu se radi, morat ćeš navesti točno tko je misal izdao ili koji je obred u pitanju.

Probati ću doći do misala, jer čini mi se da znam gdje bi mogao biti. Stručna literatura navodi da su Kršćani još u 4. stoljeću držali zabranu jedenja krvi (Sinoda u Gangri) a tad se više ne može govoriti o problemima Židova i pogana. Papa Grgur Treći jednako tako u osmom stoljeću zabranjuje jedenje krvi, a tad su problemi bili još manji. Ipak, provjeriti ću za misal. Inače, ne govorimo o obredima, već o grešnoj praksi "bestijalnosti", koja mora biti univerzalna u cijeloj Crkvi jer se ipak radi o važnoj stvari.

[[/quote]

To si ti imao u rukama neki katekizam ili molitvenik i to Bog zna koje kršćanske denominacije, jer misal služi isključivo za slavljenje sv. mise i u njemu toga nema.

mene zanima kako to da doslovno nigdje ne piše da su krvavice grešna hrana i doslovno to nitko ne spominje a sad odjednom čujem da je grijeh jesti krvavice? Da je to grijeh valjda bi se s vremena na vrijeme spomenulo i dalo bi se negdje pročitat,zar nije malo čudno da to samo tu piše i da to niko nigdje ne spominje? Ovo mi malo djeluje kao pretjerivanje i traženje grijeha i zla tamo di ga nema,pod ovim ne mislim na Sinkea koji je to samo pročitao nego na taj misal ili priručnik za ispovijed

Točno! Sve se radi da bi se odmaklo od onog pravog grijeha. Recimo ovdje, da bih ja više bacila pažnju na duhovnu hranu koja se konzumira bez puno cenzure i ulazi nam u dušu kao najveći prevarant!
Koliko i čime se hranimo gledajući Tv, čitajući knjige, novine, slušajući neke glazbene hitove i prisvajajući normative društva koji su zapravo iskrivljenii i bolesni.
O toj vrsti hrane bi valjalo govoriti, a eto to se zaobilazi, zapravo se i stavlja kao nešto što je uobićajeno i ne spada u grešnost.
Zatim se treba pitati što je taj pojam grešnosti danas za nas? meni se čini da smo si i njega "narihtali" evo i u ovom obliku krvAVICA
JER što ćeš lakše za izbjeći pitanje vlastite savijesti koja više ne može pod bremenom naših lažnosti i umjetne tolerancije i popustljivosti prema svjetovnim normativima, nego da joj serviraš KRVavice, umjetni HIT- TOP griješnosti!

(OVO nije kritika niti sinke-a niti bilo kojeg sudionika diskusije nego je uzeto kao opće stanje svijesti većine ljudi danas.)

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Ne bih se složio sa tvrdnjama o krvavicama. Krv nije bila zabranjena u SZ-u zbog nečistoće niti bestijalnosti, nego zbog toga što je u njoj sjedište nefeša (niže duše, psyhe). Ona je sveta, upotrebljava se u obredima i žrtvovanjima, itd. Iako postoji razlika u odnosu na zabranjeno meso (ono je obredno nečisto, a krv je sveta), ipak sve skupa ulazi u kult, koji je ispunjen Kristom; što su se u većim ili manjim djelovima Crkve neke stvari držale dan, dva, stoljeće ili tri, zbog nekih drugih razloga, nevažno je.

Bestijalno? A jesti pečeno meso nije bestijalno? Po čemu bi jedenje pečene krvi bilo bestijalnije od jedenja mesa?

Što se tiče raznih "ispita savjesti", u njima se itekako zna nači kojekakvih subjektivnih razmišljanja, da ne kažem gluposti, i treba ih najčešće uzimati cum grano salis.

Dakle, krvavice su dozvoljeno jelo. Čak i svježa smjesa, sa sirovom krvlju (za mene specijalitet).

ako ko dobije krvavice i misli da će tako sagrišit neka ih slobodno pošalje meni,ja ću se žrtvovat

Ispostavilo se da je danas općenito naveći grijeh pušenje (iako o to nije tema, nit me posebno muči jer nisam pušač) i jedenje hrane animalnog porijekla, jer eto s tim smo navodno pokazali netoleranciju prema živim bićima koja nas okružuju, a što se tiče naših bića, pogrešne stvari lopatom krcamo u sebe, puni smo svakog grijeha, pogrešnih shvaćanja, prihvaćamo sve na jelovniku današnjeg vrimena; pohlepa - samo daj normalno je tako razmišljati ti si uspješan, razne nastranosti - daj osniva se stranka pedofila, o istospolnim zajednicama da ne govorim, ma nisi uoće normalan ako razmišljaš drugačije, pornografija ili obezvrijeđivanje tijela uopće - daj samo daj seks prodaje proizvod, to je jedina zabava, mržnja prema bližnjem, oholost - daj pa ti si u pravu ti si taj koji najbolje zna, ti si "kao Bog" rekla je zmija Evi i tako dalje, dalo bi se nabrajati.

Da vam pravo kažem, mislim da bi se bilo puno lakše odreći krvavica nego svega naprid nabrojenog i nenabrojenog.

Tako se eto ja odmaknuh od teme

A, što se tiče krvi kao griješne hrane, ne nalazimm di bi to pisalo i na koji način iako virujen da je to Sinke negdi pročita, međutim krv ima preveliko značenje u našoj vjeri da bi se banalizirala, dana nam je za piće..

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Ovo što je Haim napisao treba uzeti kao definitivni stručni odgovor. Ne razumijem zašto daljnje rasprave, kad je sve rečeno.
Ne mislim time reči da treba nekome onemogučiti daljnje rasprave o tome, ali očekujemo da se onda ide putem neke nove spoznaje, jer žalosno je kada se preko jasnog i biblijski utemeljenog odgovra prelazi kao da se radi o običnom naklapanju.
Izraelci su živjeli u bliskim susretima s Egipćanima i Babiloncima, to su dvije velike i respektabilne kulture. A babilonija je izrasla na temeljima još starije i nevjerojatno razvijene kulture. Tako da su Izraelci pokupili i neka važna saznanja o medicini i uzročnicima raznih bolesti. Ono što je kod njih bilo zabranjeno jesti, zapravo je i najčešći uzročnik zaraznim bolestima. Iznutrice, udavljeno, krv...
Jedenje sirovog mesa i pijenje krvi (sirove) oduvijek je u civliziranim narodima, posebno kod ovog posljednjeg, postojeo zazor. Danas, kada se počinju otkrivati daleko suptilnije strukture života i živog bića, možda i nije neosnovana tvrdnja da se šok, stres i još neka krajnje negativna stanja, akumuliraju i prenose na konzumenta, posebno kad se radi o svježoj krvi; što može prouzrpčiti agresiju, anksioznost i razne fobije. Čitajući o tome sv više sam uvjeren da to nisu samo neka njuejđevska naklapanja, nego da postoje utemeljeni dokazi za to. Ako ništa drugo, čovjek je pomalo oprezniji u donošenju nekih zaključaka, posebno, ako uzmemo u obzir i tisućama godina stare odredbe koje su iz visokih davnih civilizacija dospjele u Bibliju.