Katolički odgovori

Opet moja nedoumica...opert sa svjetovnog foruma, tema je abortus. Ja, dakako, zagovaram da je taj čin ubojstvo. No, opet dobijem pitanje koje me zbuni: Ako je život od začeća, a ne nakupina stanica, kako govore "pristaše" pobačaja i još je pri začeću duša udahnuta, onda čemu spontani pobačaji ( a ima ih i u tako ranim stadijima da žena ponekad ni ne zna da je pobacila)? Zašto toliko zametaka prirodno bude odbačeno i što je s tim dušama, koja je svrha toga? Eto, to me zbunilo.

Spontani pobačaj je također velika nevolja, a ne vjerujem da je toliko čest da bi se moglo Bogu prigovarati da sam odbacuje duše.. Te duše ionako odlaze u nebo i upoznat ćemo ih tek na onome svijetu.. Za njih majka nikako nije kriva, a čitala sam da je dobro i toj duši nadjenuti ime i prikazati ju Gospodinu u molitvi.
Moja bivša susjeda je imala čak 4 spontana pobačaja prije negoli je zatrudnjela, a sad je majka dvoje prekrasne djece..

Zašto se to događa, liječnici imaju različite odgovore.. Nekad se radi o bolesti, nekad o prikrivenom poremećaju, a nekad je posljedica toga što se osoba u mladosti "čuvala" od neželjene trudnoće (kontracepcija), a u kasnijim godinama do zdrave trudnoće nikako nije dolazilo..

S duhovne strane, neki u tome vide kušnju, neki Božji prst, jako je nezahvalno to tumačiti jer je situacija različita od osobe do osobe.

. Te duše ionako odlaze u nebo i upoznat ćemo ih tek na onome svijetu..

Što misliš pod duše? Na kompletnu osobu ili jedan dio.

Nisi razumjela što mene zanima...Zanima me zašto bi Bog "udahnuo" dušu nekom zametku, embriju, koje nakon malo vremena "umre". Nije niti rođeno.Ta duša uopće nije živjela na ovom svijetu, nego tek nekoliko sati, dana u maternici, kakvog smisla to ima? To mi daje sumnjičavost u "ulasku" duše pri začeću? Inače, večinom je tako rani pobačaj posljedica neke malformacije.

Koliko znam kaže se " da život počinje začećem" a nigdje se ne kaže da Bog udahnjuje dušu začećem.
Možemo li razlikovati ovo dvoje.

A što misliš, kad duša dolazi u zametak?

To moraš pitati nekog eksperta sa tog područja ili barem teologa ko ju je zadužen na ovom forumu da daje odgovore u skladu sa Crkvenim učiteljstvom.
Meni je ovo jasno ali nisam kompetentan da dajem odgovore.

kakvog smisla ima da bilo tko od nas živi?ionako svi umremo pa kakvog to ima smisla?

Teo Mao , Teo Mao laj laj laj laj laj ...Mio Mao, Mio Mao laj, laj,laj laj laj....

Izmedunebaizemlje, preporučam da pročitate knjigu - Rodeni smo i nikada nećemo umrijeti.
Vjerujem da ćete dobiti neke odgovore.

Proguglah i vidjeh da sam čitala o njoj, neki su ako se ne varam pokrenuli postupak da je beatificiraju. Ako naletim, možda pročitam, iako je to meni jedna od najgorih noćnih mora...rak jezika...pa oko...

Pitanje trenutka ulaska duše pri začeću nikad nije bilo dogmatski uređeno, zato su tijekom povijesti i postojale različite interpretacije u katoličkim krugovima, ali otkad je znanost pokazala i proučila te najranije stadije, Crkva je prihvatila "kao dogmu" da život počinje začećem, pa stoga i smijemo vjerovati da Bog udahnjuje dušu u tijelu upravo u tom trenutku.

Kad je znanost bila manje razvijena, teolozi su vjerovali da je taj trenutak nešto kasnije (npr. Toma Akvinski, 13. st.), ali su čak i tada neki mistici i vizionari otvoreno pisali da duša ulazi u tijelo baš kod začeća (npr. bl. Marija Agredska, koja je pisala životopis BDM).

*
Da se ništa ne događa besmisleno, piše i u Starom zavjetu u priči o kralju Davidu i njegovom preteškom grijehu, kojega je Bog oprostio, ali mu prorok Natan objavljuje "Ali dijete će ipak umrijeti." Tako je i bilo, unatoč svim molbama i pokorama Davidovim. Treba shvatiti i zašto, njegov grijeh je bio uistinu pretežak.

Ne kažem da je tako kod svih ljudi, kod mnogih je to samo kušnja, kao npr. kod Joba, bez njihove izričite krivnje.

Točno je da život počinje začećem to kaže i nauka, ali u kojem trenutku Bog "udahnjuje" besmrtnu dušu o tome ne znamo ništa pa nije dobro ni pretpostavljati.
Moje mišljenje je da sve treba gledati kroz Krista , Kristološki a ne odvajati kao poseban problem.
Krist je također bio u začeću osoba pa možemo sa pravom reći da to vrijedi i za nas a što se potvrđuje rođenjem.
Početni potencijal osobe se treba realizirati ali što ako se taj proces prekine?
Nema konačnog odgovora na ovo pitanje.
Ekstremizam ni u jednom smjeru nije dobar...
Argumenti za ovo ne mogu biti privatne objave i vizije čak ni kada d crkve priznatih osoba.

Oho, malo si u proturječju sam sa sobom, ali možeš pisati i jasnije koji je tvoj stav (nadam se da nije toliko agnostičan)...

Pišeš "o tome ne znamo ništa", a Bog nam je to objavio... Znači, Bog je ništa?

Pišeš "sve treba gledati kroz Krista", pa prisjetimo se onda trenutka Navještenja, onog trenutka koji nam dođe u pamet uvijek kad molimo Anđeo Gospodnji i što je anđeo rekao Mariji: "Duh Sveti sići će na te i Sila će te Svevišnjega osjeniti." S punim pravom ovdje smijemo vjerovati da je Isus pri začeću "imao" dušu, a ne da ju je dobio tek prilikom rođenja. Možda je Bog tako htio i nama objaviti trenutak kada svatko od nas dobiva dušu. Trenuci Navještenja i Utjelovljenja se štuju u Crkvi od samih početaka, a nije to radi Marije niti radi anđela, već radi Krista i nas samih.