Katolički odgovori

Mislim da p. Nodilo nije baš najrelevantniji o ovoj temi da bi baš njegove misli imale znanstvenu i teološku težinu. Mogli bi poslušati i profesora iz Splita Don Ivana Mužića, koji je na radio Mariji sat i po vremena govorio o ovoj temi, čak je naveo imena talijanskih imunoliga koji govore u korist na jezik. Drugo, naša slina svakako dolazi u kontakt, jer nam daje svečenik, i još uzimamo našom rukom, a virusi mogu biti i na ruci, inaće ne bi doktori i mnogi koji rade s masom nosili rukavice. Zatim, preporuka nije isto što i zabrana. Bojim se pomisliti da se za svaku sezonu gripe, ili čak ne mora biti sezona, pa da se fliskulom "sa čuvajmo svaki život" izbaci redovan način. Jesmo li se bazira li samo na materijalno, a izbacili kristocentritost i vjeru? Hoće li katolici postati oni koji se najviše boje svakog virusa u budućnosti, koja je granica profanog, što je s česticama, što je s strahopoštovanjem. Počeli smo banalizirati samo o stavu srca, kao da to nikad nije bilo bitno, a to se je podrazumijevalo, a sada se gura u prvi plan kao da je samo to važno. Geste su totalno podcijenjene, i s njima se relativizira. Previše nas je svjetovno zarobilo, ili kako je kardinal Sarah napisao:"postali smo šećer, a ne sol zemlje"!

Hvala ti puno na ovome! Probat ću naći u arhivi tu emisiju, ako je možda ima...

Usput, nije li to možda don Josip Mužić?
Onaj koji je pisao ovaj tekst:
https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti ... ba-korone/

Može biti lako da je, na rado Mariji je bila emisija, negdje u petom mjesecu mislim, i sve je u detalje objasnio. Sutra Porcijunkulski oprost, a ja ne mogu na pričest je ne daju na usta. Nikada u životu Hostiju nisam taknuo rukom, bojim se da neću niti sutra! Plače mi se!! A jednostavno ne mogu! To čak nije niti inat, nego bojim se ako počnem da više neće biti sve isto! Čak bi volio da mogu, i da ne znam neke stvari koje znam!

Što da ti kažem? Imam u obitelji osobe koje svakodnevno prate tv-mise i na radiju, a od ožujka su u crkvi bile - može se nabrojati na prste jedne ruke koliko puta...
Tražila sam već pomoć, barem neke naznake je li to u redu i je li to prava pobožnost prema Presvetom Sakramentu..
Znam da nije, ali evo barem dvije crtice o mogućem opravdanju: jedna je iz KKC 2181 (župnikov oprost od 3. zapovijedi), a druga je od Tome Akvinskoga (Suma teologije). Na pitanje "Je li sakrament euharistije nužan za naše spasenje" odgovara sasvim razborito. A to je da nije nužan na isti način kao što je nužno krštenje, jer se može duže vrijeme biti bez svete pričesti, a da duša nije u grijehu, već na duhovan način povezana s Bogom (duhovna pričest).

Ja idem redovito nedjeljom, ali kada ne daju Hostiju na redovan način, ostanem na mjestu sa grčem u želucu i knedlom u grlu, doista mi bude žao! Bio bih ti zahvalan kada bi stavila te citate koji si spomenula. Za duhovnu pričest znam, i doista nisam pametan što više da radim. Bojim se da ne griješim ako ne odem na pričest na ruku, jer je jedan svečenik rekao da je to grijeh propusta, ako smo u prilici a ne primimo pa me to kopka. Često nas etiketiraju da smo inatljivci i ne poslušnici, iako se tako baš i ne osjećam, jer mislim da je strahopoštovanje u mom slučaju, možda pretjerano, ali ne sviđaju mi se te dvije toljage kojom bas lupaju. Doista teška i mučna situacija!! Nisam niti sanjao da će se ovo događati.

Ja sam na nedjeljnjoj misi opet o tome razmišljala. Rukama sam dirala svašta po crkvi a jezikom ništa. Kako mi je već jednom uspjelo primiti pričest na usta, mislila sam da će uspjeti opet. Ali nije htio staviti mi na jezik. Morala sam na ruke. Osjećala sam se loše, čak sam gutala suze, da ne zaplačem. U mom mjestu nema puno vjernika i većina ih je i prije korone primala na ruke. Bojim se da se neće više nikad vratiti pričest na usta. Kako sam čitala onaj članak, vidim da nitko ne kontrolira gdje se nosi ta pričest. Pomislila sam da tom svećeniku fali vjere, kao i meni. Nisam doživjela "susret s Bogom živim" a ovakve me stvari još više "spuste". Najradije ne bih više primala pričest tako, ali onda bih vjerovatno prestala i ići u crkvu.

Znači, to se svuda po Hrvatskoj događa i ima nas više ožalošćenih i zabrinutih...

Ako nekome nešto znači: u katekizmu je razdvojeno dvoje - sam sakrament euharistije (gdje je doslovna obaveza samo jedanput godišnje, a preporuka je svakodnevno se pričešćivati - ali obaveza nije!!). Drugo je nedjeljna zapovijed svete mise, gdje je izostanak teški grijeh, ukoliko nije opravdan bolešću, skrbi za dojenčad, župnikovim oprostom i sl. Pronađem navode pak ih ovdje stavim, ako se tko dvoumi oko nedjeljne mise...

A što kaže sv. Toma o euharistiji (šteta što nema u digitalnom obliku na HR, ali ima zato na ENG)... To je Suma teologije, Dio 3. Pitanje 73, čl. 3.:

Čl. 3. Je li euharistija nužna za spasenje?

RAZLOZI ZA:
1.)Čini se da je euharistija nužna za spasenje jer je naš Gospodin rekao: „Ako ne jedete Tijela mojega i ne pijete krvi moje, nemate života u sebi“ (Iv 6, 54). Pošto se Kristovo tijelo i krv blaguju u ovom sakramentu, čini se isprva da se bez ovog sakramenta ne može imati zdravlje duhovnog života.

2.)Nadalje, ovaj sakrament vrsta je duhovne hrane. Kao što je za tjelesno zdravlje potrebna tjelesna hrana, tako je i ovaj sakrament potreban za duhovno zdravlje.

3.)Kao što je krštenje sakrament Muke Gospodnje bez koje nema spasenja, tako je i s euharistijom. Jer sveti Pavao piše: „Doista, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež, navješćujete smrt Gospodina, dok on ne dođe“ (1 Kor 11, 26). Iz toga slijedi: ako je krštenje nužno za spasenje, također je nužan i ovaj sakrament.
*
Tome se suprotstavlja ono što piše sv. Augustin (Protiv pelagijanizma): „I stoga nemojte pretpostavljati da djeca ne mogu imati života, ako su uskraćeni Tijela i Krvi Kristove.“

ODGOVARAM:

Dvije stvari se ovdje trebaju razmotriti, naime, sam sakrament i ono što sadržava (bit). Kao što smo rekli prije, pošto je stvarnost sakramenta jedinstvo s mističnim Tijelom izvan kojega nema spasenja; nitko se ne može spasiti tko je izvan tog Tijela, kao što i u vrijeme potopa nitko nije spašen tko se našao izvan arke, koja označava Crkvu prema 1 Pt 3,20-21. I kao što je rečeno prije (pitanje 68, čl. 2) da se prije primanja samog sakramenta, stvarnost sakramenta može zadobiti jarkom željom da se primi, tako je i ovdje, prije aktualnog primanja može se zadobiti spasenje kroz želju za sakramentom, kao što se i Krštenje može zadobiti samom željom za primanjem sakramenta (pitanje 68, čl. 2.). Tu je razlika tek u dva aspekta: prvi je ovaj, ako je krštenje tek početak duhovnog života i vrata ostalim sakramentima, euharistija je blagovanje (uživanje) duhovnog života i stoga svršetak svim sakramentima, jer učinci svih drugih sakramenata pripremaju dušu za primanje ili posvećenje euharistije. Posljedično, kao što je krštenje nužno za početak duhovnog života, primanje euharistije označava njegovu konzumaciju, blagovanje, potpuno uživanje, sudjelujući ne nužno aktualno, već u želji i intenciji. Druga razlika je što se u krštenju teži za euharistijom, i kao što je netko kršten u vjeri Crkve, tako u euharistiji prima „u vjeri i nakani Crkve“ suštinu i stvarnost sakramenta. Razlika je u tome što sakrament krštenja „djeluje“ i kod onih koji nemaju osobnu želju (jer ju mogu imati samo odrasli ljudi prilikom krštenja) i stvarnost tog sakramenta se ne može primiti prije čina sakramenta samoga. Stoga euharistija nije nužan sakrament, kao što je to krštenje.

Sveti Augustin piše: „Neka nitko ne zadrži ni najmanju sumnju da svaki onaj vjernik postaje dionik Tijela i Krvi Kristove kada u krštenju postaje član Kristove Crkve i nije uskraćen dioništva u Njegovom otkupljenju i kaležu spasenja čak i ako je otišao s ovoga svijeta prije negoli je blagovao kruh i pio iz Njegovog kaleža.“

Razlika između tjelesne i duhovne hrane jest u tome što se tjelesna hrana mijenja u supstancije (tvari) samoga tijela, dok duhovna hrana mijenja čovjeka u sebe samu, kao što piše sveti Augustin u Ispovjestima kad je čuo Kristov glas u sebi koji mu govori: „Nećeš ti promijeniti Mene u samoga sebe, kao što čini hrana tvoga tijela, nego ćeš ti biti promijenjen u Mene.“ I pojedinac može biti promijenjen u Krista, i ako je to samo misaonom čežnjom, čak i prije primanja sakramenta.

Kao što krštenje nazivamo sakramentom Vjere koja je temelj duhovnog života, tako je euharistija nazvana sakramentom Ljubavi koja je „sveza savršenstva“ (Kol 3, 14).

* * *
Malo poduži prijevod, ali mislim da je jasnija razlika između "tjelesne i duhovne" hrane...

Ali ja otkad sam redovno počela ići u crkvu, nikad nisam bila bez pričesti. To mi je kulminacija, svrha svete mise. Ima ih tu što idu redovno a ne pričešćuju se nikad (nije crkveni brak i sl.-nije ni moj, ali sredila sam to). Ja ih nikako ne razumijem. Svetu pričest pokušavam sebi predočiti kao nešto najviše iako imam poteškoća s tim. Ovo, otkad primam na ruke, nekako mi izgleda kao banaliziranje tako da imam još više poteškoća. Znam da je u pitanju i nedostatak vjere.

Bivši župnik je u mojoj župi dobro primijetio: svi idete na pričest, a kad je župna ispovijed nigdje nikoga... Kako to?
Dobro je nekad i postiti od pričesti (u teškom grijehu se i ne smije ići), ali se živo preporuča u takvom slučaju doći na misu i duhovno se pričestiti. To se posebno savjetuje ljudima koji u ispovijedi nisu dobili odrješenje - za njih preostaje duhovna pričest. Npr. osobe koje su rastavljene, pa ponovno vjenčane, one ne smiju na pričest, ali zato se mogu na misi duhovno pričestiti... Također i samo građanski brak (a ne i crkveni) zapreka je pričešćivanju, međutim u istom slučaju oni su i dalje članovi Crkvi, djeca Božja, dionici Tijela Kristovog iako im se pričest treba uskratiti.

Sv. Pavao piše:
Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni."
(1 Kor)


Razumijem one koje savjest muči glede primanja pričesti na ruku (i to poštujem!), ali osobno nemam takvih dilema. Pokušaj iskreno porazgovarati sa svećenikom o tome i doista: poslušaj njegov savjet.

Ukoliko je ipak po tvojoj savjesti drugačije, ne obaziri se na mene... Citirat ću još malo sv. Pavla koji je rekao:
"A pazite da ne bi možda ta vaša sloboda bila spoticaj nejakima. ... I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite. Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim." (1 Kor)

Što misliš onda o kanonu kanonskog prava 916, gdje piše:
"Tko je svjestan teškog grijeha, neka, ako prije ne obavi sakramentalnu ispovijed, NE SLAVI MISU i neka se ne pričešćuje Gospodinovim tijelom, ako nema važna razloga i nema pogodne prigode za ispovijed; u tom slučaju neka se sjeti da je dužan pobuditi čin savršenog pokajanja koji uključuje nakanu da se ispovijedi što prije."

Zasto je pitas sto misli? Vidis da ona misli svojom glavom, da ona na svoju ruku odreduje sto je istina a sto nije. Da prihvati nauk Crkve ne bi pisala ovakve stvari;

Npr. osobe koje su rastavljene, pa ponovno vjenčane, one ne smiju na pričest, ali zato se mogu na misi duhovno pričestiti... Također i samo građanski brak (a ne i crkveni) zapreka je pričešćivanju, međutim u istom slučaju oni su i dalje članovi Crkvi, djeca Božja, dionici Tijela Kristovog iako im se pričest treba uskratiti.

Nije problem sto ona na forumu pise. Mislim, problem je sto ce i ovdje nekog lako sablaznit. Najveci problem je sto je ona zaduzena za odgoj, sta ce djecu sablaznit. I jos uz to, ako primjetis, svima je spremna dijelit duhovne savjete. To je fascinantno. Zato nemoj pitat takve osobe sto misli o nekoj problematici, jer ona sebe smatra sposobnom donosit istinu, i dapace, vodit druge u propast svojim duhovnim savjetima. Ona se osjeca pozvana svima dijelit duhovne savjete. Neka zenska verzija The Pied Pipera, koja svojom magicnom flautom ljudi doziva u propast.

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...

Ja sam u građanskom braku, ali smijem se pričešćivati. Ima iznimaka.
Naravno da se sa teškim grijehom ne pričešćuje.
Ispovijedam se kad stignem, jer, kako rekoh, nije ovdje baš lako doći do svećenika.
Ovog u mom mjestu, što samo na ruke pričešćuje, pitala bih, htjedoh mu to prigovoriti ali tko će ga uloviti. Čekala sam ispred crkve ali bezuspješno. Inače, dojam mi je da samo čeka penziju, ne djeluje mi baš nešto angažiran, kaže se kod nas "pust' me stat..."Inače, pisala sam mu na face, nije (još)reagirao.
Pitala sam drugog, u mjestu gdje radim. On kaže da je ispravno jedno i drugo. A kad sam rekla da ću inzistirati na usta, on mi je rekao, da se ne zamaram time, da je mir najvažniji.
Inače, nikad prije nisam primala na ruke.
Izgleda da po tome spadam u tradicionaliste i čini mi se da je ovo korak ka obezvrijeđivanju sakramenta pričesti.
Inače, kad se ne bih mogla pričestiti, ne bih vidjela smisla ići na misu. One preko tv i "duhovne" pričesti nisu me se baš dojmile. Bolje je i pričestiti se s nekim lakim grijehom (prije se govorilo nakon evanđelja, "Po riječima sv. evanđelja, izbrisali vam se vaši grijesi", sad je i to nestalo, ili bar ovaj to ne kaže), nego se ne pričestiti. To sam pročitala prije ponovnog povratka u crkvu.

Sto mislite do kada ce trajati sve ovo sa koronom?
Vec mi polako ide na zivce.
Maske i novo normalno i sve ostalo.

Pozdrav Duje, stari forumski ratniče!
Nemoj krivo shvatiti, jer ne pitam ju što misli, zato što živim od njenog mišljenja, nego jer ju cijenim kao osobu koja uvijek da odgovore potkrijepljene citatima Crkve, za koje možda nikada ne bih znao, niti čuo!
Ovaj njen citat koji si naveo, je i opće poznati stav današnje Crkve, biskupa i teologa, a i sam sam u njega vjerovao ili možda još uvijek vjerujem, i slučajno sam naletio na ovaj dio iz Kanona, koji me je dosta zbunio, čak sam pitao i neke svećenike, koji nisu imali baš konkretan odgovor, osim da je malo preradikalno, ali opet to u kanonu stoji, što je neporecivo! Zato sam i nju pitao što misli, jer možda ima neki suvisli odgovor!
Prvo sam pomislio da se ovaj kanon odnosi na svećenike, koji služe ili slave Misu, ali to nigdje ne piše, pa izgleda da nije to!
Ne znam zašto o njoj imaš takvo mišljenje, nisam primjetio da baš daje neke krive savjete, što Crkva danas ne govori, ili većina iz Crkve, ipak ako i da neki možda krivi, sumnjam da je to iz namjere, možda i ne zna sve, ali se bar trudi pomoći. A svjesni smo i ja i ti, da je danas teško naći bilo koga za neki ispravan katolički savjet!
Ionako nas je malo, pa bi bilo bolje da se više poštujemo međusobno i ispravljamo jedni druge, jer tako ćemo prije doći do ispravnog odgovora!
Pozdrav Duje, i svako dobro ti želim!