Katolički odgovori

Vidim da se nisam do kraja jasno izrazila: prvo sam govorila o sjajnim trenutcima molitve kakvi su rijetkost - to je jedan savršen osjećaj. Zatim da su puno češća (tu sam trebala dodati da to ipak nije najčešći slučaj nego da je samo češći u odnosu na onaj prvi) razočaranja kad ne mogu uspostaviti kontakt i molim isprazno ali ipak na kraju dobijem utjehu u izostanku osjećaja napuštenosti. Dakle čak ni tad nemam osjećaj napuštenosti na kraju molitve nego mi je teško moliti. Ili ako ćemo matematički, da budem do kraja jasna, iako to vjerojatno nikog ne zanima, onaj prvi slučaj je nekolko puta godišnje, onaj drugi jednom u tjedan ili dva a ono treće - sve ostalo.
Ono što nisam rekla u prvom komentaru je da najčešće biva (a to je u velikoj većini slučajeva) da je molitva normalna i da je sve u redu i s osjećajem Prisutnosti u toku molitve i poslije nje.

Hvala ti na pojašnjenju...
Kako to misliš, "nikog ne zanima"...
Mene zanimaju iskustva molitve, doživljaji i osjećaji, kao i općenito sve o našoj vjeri.

Od kada molitva ovisi o osjećajima?

Kad se razočaram u ljude ili me snađu nevolje ( najčešće su povezane s ovim prvim) manje me volja moliti se (referiram se na viza).
Baš jutros mislim, bolje je predmnijevati da je netko zločest, nego dobar...Često ne mislim da je netko zločest, a ispadne da je.
Valjda mi fali poniznosti, pa izazovem loše reakcije. Kad sam bila mlađa, lakše bih istrpila, no valjda se nakupilo i postala sam dosta osjetljiva...Baš u zadnje vrijeme eskaliraju loši postupci od ljudi. I mislim, ako je čovjek na sliku Božju, a Bog je sama ljubav...kako onda ima toliko puno loših i zlih ljudi? Baš ono, "Čovjek čovjeku vuk". Kad me tako ljudi obeshrabre, "padnem" i u molitvi, duhovna praznina i nevjerica ( da ne kažem, nevjera...)

Molitva jednom riječju-Ti si moja sreća&moja radost

* Ugodno se smjestite… Zatvorite oči… Smirite se…

* Učinite jednu vježbu opuštanja…

* Udahnite duboko jednom ili dvaput… Zatim dalje dišite vašim normalnim ritmom… Postanite svjesni svoga disanja i nemojte na nj utjecati… Zatim više ne mislite na nj…

* Zamolite Duha Svetoga da vas vodi kroz molitvu…

* Sjetite se jedne određene situacije u vašem životu kad ste osjećali veliku radost… Doživite ju u mislima još jednom…

* Zamislite si da je tu i Gospodin… On se raduje zajedno s vama, jako se raduje… Zrači radošću…

* Gospodin dolazi k vama i kaže: «Ti si moja sreća i moja radost… Ti si moje jedno i moje sve; jako te ljubim»… Čujte ove riječi kako ih On govori vama, uvijek iznova… Kažite ih samima sebi… Načinite između toga malu stanku, da biste primili pun smisao ovih riječi i pustili da vas one dodirnu… Ne dajte se od njih odvratiti, ostanite pri ovoj rečenici: «Ti si moja sreća i moja radost»… Umetnite vaše ime… Usredotočite se na njih… Pustite jednostavno da se ove riječi spuste duboko u vas…

* Kad vam se učini zgodnim, privedite svoju molitvu kraju i zahvalite Bogu…

* Otvorite polako oči i završite svoju molitvu.