Katolički odgovori

Ljudi smo, krhka bića podložni bolestima. Kad se susretnemo s njom, bilo da zadesi nas ili nekog nama bliskog spoznajemo svoju krhkost u ovom svijetu. Koji je vaš stav prema bolesti? Je li ona kazna Božja? Prihvaćate li ju kao dio života kako reče Antioh „Ne očajavam zbog svog stanja nego se čvrsto nadam da ću se iz bolesti izvući“ ? Prihvaćate li ju s apatijom da drugačije ne može biti? Da li je zdravlje idol kojemu se treba klanjati?

Bog nam dade zivot, a na nama je da ga prozivimu u duhu vjere. Bolest mora doci, kad tad, a i smrt. Budimo umjereni u svem, budemo duze zivjeli.

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

Po naravi sam užasno lijena, ali Bog je stvarno prekrasan, jer mi u takvim situacijama daje da mogu "skakati" oko bolesnog i vidjeti u njemu Krista.
Naravno, takve situacije mi pomažu, jer sve nebitno ostaje nebitno.
(sklona sam nalaženju problema tamo gdje ih nema)
I "pogled" na Nebo tad postaje k'o laserska zraka, samo ravno, bez krivudanja i razvodnjavanja.

... nadam se da se shvaća "pjesnika"

...O kalimero ..osjeća se, šta je pjesnik
izrekao, a ne htio reći...!
Poanta je u izreci:"U nemoći je moja snaga"

O Domenika! Eto nas on-line
Zapravo mi je baš super (lako je to reći kad si zdrav....) kad u toj slabosti Bog uzme sve u svoje ruke. "Nosi me na orlovskim krilima..." tako nekako.
Jedino tad ima i priliku , jer od moga ega i taštine, nikad stić' na red.

Nazalost, to je istina. Ali je najgore kad covjek ima nade da ce ozdraviti, a nece nego ide na jos gore..

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Zbog toga je nužno imati cilj u vidu a on je da poslije zemaljske smrti dolazi život vječni. Smrt nije kraj, jer nam je pobjedom nad njom Isus Krist osigurao budućnost.
Da je lako nije. Da su mnoge kronične bolesti strašne i dugotrajne i da se za to vrijeme redaju periodi očaja ali i velike vjere i pouzdanja i to je istina.
Bolest je prilika za spas duše ne samo onoga tko je bolestan već i nekoga iz njegove blizine, obitelji.

Da, prvo sam pomislio na taj dan kad ce tijelo degradirati, vremenom, a kasnije se pocinje polako gasiti. I trebat ce se pomiriti sa sudbinom...
Normalno je da se svatko moze ponadati sretnom zavrsteku, zivotu vjecnom, a ne nekom prvobitnom obliku nistavila kako tumace protestanti. (Neki od nas ce u vjecno prokletstvo, pa se dobro nadati ako upadnem i u cistiliste)
http://mustardseedhouse.files.wordpress ... 010010.jpg

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

[quote="crusader"]Da, prvo sam pomislio na taj dan kad ce tijelo degradirati, vremenom, a kasnije se pocinje polako gasiti. I trebat ce se pomiriti sa sudbinom...
Normalno je da se svatko moze ponadati sretnom zavrsteku, zivotu vjecnom, a ne nekom prvobitnom obliku nistavila kako tumace protestanti. (Neki od nas ce u vjecno prokletstvo, pa se dobro nadati ako upadnem i u cistiliste)


..."crusader"...Vjećnost ne poćima (samo) iza tjelesne smrti,
ona se već živi na ovom svijetu...!!
Mnogi ljudi su već sada u svom raju, paklu, ćistilištu,
a iza fizićke smrti...uronut će u to more vjećne stvarnosti...!!
Svatko će ići u ono...što je sam odabrao...!
Jer Jahve-Bog...želi da se svi ljudi spase...!!

Pa dobro, ja sam recimo odabrao cisitiliste; ako do kraja zivota ne pocinim sodomski grijeh, ubojstvo- nedaj Boze; onda cu se snositi sitnim grijesima koji nisu za pakao pa makar muke u cistilistu trajale 100 godina ?!

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

..crusader...
"Odabrati" u ovom slućaju znaći, kako provodim
život na ovom svijetu...!!
Sloboda nam daje izbor, možemo birati:
biti ovce izgubljene, bez identiteta, utopljene u masu,
ili pak one iz tora kojeg formira Stvoritelj Svemira..!
Te su u pravilu najsretnije, najsamoostvarenije,
najkreativnije i žive punim životom.
Možemo biti...svinje...koje se, koliko god kupaju
i uljepšavaju, opet vraćaju u svoje blato,
jer im je tamo najudobnije...!!
Možemo biti...ćobani...umišljeni da nam je povjereno
izabrano stado, to su obićno slijepci koji vode slijepce,
ima ih puno među sektama i slićnim skupinama.
Možemo biti...ribari ljudskih duša...samo za taj ribolov
treba vještina, hrabrost, mudrost, jer što ako ti se ulovi
koja duša u mrežu, što ćeš dalje s njom, moraš toćno znati,
hoće li završiti na "gradele"ili......?

Neki smatraju, kao što su to smatrali i farizeji u Isusovo doba, da su oni koji su bolesni kažnjeni od Boga za neke svoje (tajne) grijehe. Drugim riječima, bolesni su prokleti i sami su si krivi za to. S druge strane, zdravlje i bogatstvo isključivi su pokazatelj da je čovjek s Bogom.

To je pogrešno, no nažalost, ima onih koji bolest i zdravlje, siromaštvo i bogatstvo još uvijek gledaju kroz takvu sliku, te cijeli svoj život, svo slobodno vrijeme, posvećuju ambicijama i bogatstvu ili prevelikoj brizi za svoje zdravlje, i time se zapravo uništavaju.

Mislis da se najbolje zapustiti tijelom, (duhom ne)..?
Ja sam presretan kad svaku dragocjenu sekundu bjednog zivota posvetim radu u prirodi, duboko odmaknut od stalnog pokvarenog svijeta, i tada na taj nacin meditirajuci U VLASTITOM MIRU Hvalim Gospoda.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Daj crusader, ovo zvuči sebično (oprosti ako sad ja zvučim osuđivački).
Samo bih ti htjela posvjedočiti da je moguće živjeti u srži tog "pokvarenog svijeta" i slaviti Gospodina i zahvaljivati mu.
Treba naći i vremena za molitvu, barem 15min. u samoći, ali Bog nam je dao sve što imamo (obitelj, djecu, posao, obaveze - više manje...)
i živeći u svemu tome, moguće je zahvaljivati Mu.
Meni kad na poslu dodje "do grla", vapim
(a drugi dan počnem vapit ranije, da ne dodje ("do grla"))
A zapuštanje tijelom .......... a tijelo je hram Duha Svetog.

crusader, super mi je tvoj potpis. Odgovor je na štošta.