Katolički odgovori

Da li pričest razumijemo na ispravan način, dali smo svjesni da se pričesćujemo i sa mističnim Tijelom Isusovim sa svim njegovim udovima tako da se pričesćujemo i jedni sa drugima.

Već ti je odgovoreno na isto pitanje:
viewtopic.php?f=3&t=2226&p=38649#p38649
Ne razlikuješ pojmove.
Razlika je između pojma "Tijelo Kristovo" (to je Krist) i "Mistično Tijelo Kristovo" (to je Crkva). Blagujući Tijelo Kristovo (Euharistiju) postajemo sve više Mistično Tijelo Kristovo, i to zajedništvo i jedinstvo cijele Crkve je posljedica Euharistije, a ne da blagujemo "Crkvu".
Poistovjetiti Krista i Crkvu bi bila idolatrija, klanjamo se Bogu, Kristu, a nikada članovima Crkve (svecima, BDM,...). Crkva nije stvorila sve stvari, Bog jest, ili Crkva je grešna, Bog nije. Euharistijom postajemo svi jedno u Kristu, ali ne postajemo Glava, Krist, ne postajemo Bog. Milost Euharistije izlazi od Boga kao svog izvora, a članovi Crkve sudjeluju u tome, no oni ne postaju taj izvor, odnosno jedinstvo sa svima u Crkvi je posljedica Euharistije koju blagujemo.

Ja vjerujem da se pričešćujemo sa proslavljenim Tijelom Isusa Krista kojeg su učenici blagovali na veliki četvrtak i ako još nije prinesena žrtva na križu.
Ovo za Tijelo si možda u pravu mi blagujući Krista izgrađuje i Njegovo Mistično tijelo.

Da li su učenici blagovali Proslavljenog Krista na veliki četvrtak i ako još nije prenesena žrtva na križu?

Daj mi molim te još jednom objasni,
da li se mi pričešćujemo sa proslavljenim Kristom koji u sebi uključuje i tijelo Crkvu gdje je on Bog i sve u svemu ili sa odvojenim Kristom od Crkve.

Možeš li pitati nekog stručnog teologa za ovu oblast.

Ako treba stvarno tražiti stručne teologe onda je to o životnim pitanjima. Teologija treba biti pomoć u svakodnevnom životu, a tko to izbjegava živjeti bježat će u filozofiranje. Ono što nije objavljeno nije nam ni nužno za spasenje, a u vezi euharistije je upravo ovo za sve nas ključno:

"Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela." ((1Kor 11,28–29)

Treba razlikovati Tijelo i Krv Kristovu od Crkve (kao Mističnog Tijela), ne pričešćujemo se samim sobom ni Crkvom nego Kristom, a što se tiče grijeha svatko se treba raspitati i preispitati da sud sebi ne jede i pije.
Ovdje ću te direktno uputiti da je kontracepcija uvijek objektivan grijeh, i da ako trebaš to razjasniti, pitaj i potrudi se o tome tražiti stručno mišljenje Crkve.

Volio bi da si se više potrudio kao teolog a manje kao moralista u pitanjima kontracepcije koja su disciplinarnih karaktera koji crkva može mijenjati i prilagođavati u određenoj mjeri kako bi to bilo u službi čovjeka i radi čovjeka a ne obrnuto.

Ono što bi ja želio da ti kao teolog više radiš na tome da potakneš vjernike na ljubav prema Bogu i teologiji jer je to želja svih istinskih i pravih teologa...o kad bi sav narod postao prorokom..( o kad bi sav narod postao ljubitelj Boga i svega što njemu vodi, da se svi potrude upoznati Boga jer koga želiš upoznati toga i ljubiš). Ko ljubi teologiju ljubi i Boga.

Kažu da su nekada obitelji , muževi i žene , prijatelji razgovarali o teologiji po ulicama velikih gradova...kako ponovo vjernicima približiti tu jednostavnu teologiju da se u nju zaljube.

Ja po pitanju kontracepcije uvijek slušam savjet svoga župnika a pošto se nalazim između dvije župe ispovjedamo se nekad i na drugoj župi te jednako slušam savjete bez obzira što su nekad i različiti pokušavajući naći rješenje ali za sada bezuspješno.

Definitivno si nešto pobrkao.
Neprihvatljivost kontracepcije je dio trajnoga nauka Crkve od njezina početka, stoga je nepromjenjiva. To se ne može mijenjati i prilagođavati čovjekovim željama, niti grijeh ikada može biti u službi čovjeka.

"Crkva je uvijek naučavala istinsko zlo kontracepcije, tj. svakog bračnog čina koji se namjerno čini neplodnim. To učenje treba držati definitivnim i nepromjenjivim. Kontracepcija se teško protivi bračnoj čistoći (...)" (Pontifikalno vijeće za obitelj, Vademecum for confessors)
Teologija treba tražiti istinu, nije moralizam reći grijehu da je grijeh, a dalje svaki čovjek radi po svojoj savjesti.
Ako si otvoren i želiš istinu, pitaj i razgovaraj s crkvenim stručnjacima na tom području, npr. Damirom Stojićem koji je jedan od priznatijih:
http://studentski-pastoral.com/index.ph ... pelana/305

Da li se pričešćujemo proslavljenim Tijelom i krvlju Kristovom tj. Da li primajući Krista postajemo realni zajedničari Kraljevstva nebeskog ili simbolični.

Da li su se apostoli na posljednjoj večeri pričestili tim slavnim Kristom i da li je došlo do pojave dva Krista te da li je došlo do (autofagije) da je Krist jeo samoga sebe?
Da bi se ovo izbjeglo neki teolozi kažu da je Kristova prisutnost u pričesti simbolična.
Dok mi katolici vjerujemo da se radi realnoj prisutnosti.
Kako objašnjavaš ovaj problem?

Ovo pitam i radi trenutne situacije i problema sa korona virusom gdje vjernici nisu sigurni da li pričest može ili ne može prenijeti bolest te da li se pričest može tretirati kao lijek?

Da li prilikom blagovanja pričesti Isus postaje dio nas ili mi postajemo dio Njega?

Da li On postaje mi ili mi postajemo On?

Nisam još čula da se netko razbolio od pričesti.

Protupitanje:
Da li si ti u ovome svijetu ili od ovoga svijeta?
Što ti je temelj vjere ili još bolje temelj postojanja?
Ovaj prolazni svijet (tko kad postaje... tko gdje postaje... = vremensko prostorni svijet) ili ti je temelj Bog apsolutna ljubav?

Radosna vijest je da je knez ovoga prolaznog svijeta izgubio!
Osjećaš li to?
Jesi li radostan?

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ovako zbori sv Augustin:





Gospodinov glas iz visine: „Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me jesti. I nećeš ti mene pretvarati u sebe kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene“ (Ispovijesti VII, 10, 16).

Ja sam poznavao jednu stariju osobu kojoj je neki sastav kruha radio zdravstvene probleme. Kako je to moguće? Treba shvatiti što znači da je Isus prisutan "pod prilikama kruha i vina" i da i poslije posvećenja ostaju te prilike kruha i vina, istog oblika, boje, okusa. Isto tako kad te prilike nestanu (npr. kruh se pokvari, upljesnivi, raspadne - on više nije kruh), nije u njima više prisutan ni Krist. To se često zaboravlja, radi se o pravim prilikama kruha i vina koje to i dalje ostaju, nije da se recimo posvećeni kruh ne može nikad pokvariti kako bi netko možda pomislio.
Evo ekipa s Bitno.net kao da čita ovo, pa zna staviti članak u vezi s temom:
"Znamo da se tijekom svete mise, izgovaranjem riječi ustanovljenja euharistije nad ovim tvarima, djelovanjem Duha Svetoga, događa pretvorba. Međutim, ona se odnosi na supstanciju kruha i vina, a ne na akcidente, odnosno njihova osjetilima dostupna svojstva. Stoga Tijelo i Krv Kristova hrane i naše tijelo, kao i dušu.
Tako bi pretjerana konzumacija presvete Krvi mogla dovesti do pijanstva zbog alkohola, a eto, konzumacija Tijela pojedinim osobama uzrokuje alergijske reakcije zbog glutena. To ne znači da bi Isus nekome naškodio, nego da osobi mogu naškoditi akcidenti euharistijskih tvari."

pa ono On ulazi u naše tijelo i dnk znači na neki način postaje mi a isto tako mi postajemo dionici Božanske naravi a na kraju ćemo biti jedno da bude Bog sve u svemu ili svima,što bi značilo i jedno i drugo