Katolički odgovori

Točno je da smo svetom pričešću kao hranom prožeti i da bukvalno našim tijelom teče Kristova krv ali to prožimanje čini da mi postajemo On a ne obrnuto.

On jeste kako kaže Pismo u nama i mi u njemu ali sa ciljem da mi postanemo dionici njegove naravi tj.da budemo oboženi a ne da Krist postane mi.( zapravo on je jednom zauvjek postavši čovjek uzeo našu narav i učinio je za uvjek združenu sa svojim Božanstvom. U pričesti se to treba dogoditi sa nama da se naše čovještvo združi sa Božanstvom Isusovim kroz blagovanje Njegovog Tijela i Krvi.)

U pričesti zapravo Isus nas uzima tj. mi uzimamo Njega da bi nas On uzeo i unio u otajstvo svoga Tijela gdje smo mi udovi a On glava i to tijelo je od uvjek kompletno tako da nikoga ne fali od prvog do posljednjeg čovjeka koji bude živio.

Točno, čitam i ja njih, međusobno se slažemo.
Čula sam već za bezglutenske hostije, a prethodno pitanje je bilo nekako vezano za ovu situaciju s koronavirusom. Ljudi mogu biti u dvojbi mogu li se zaraziti virusom primanjem pričesti ili se pričest može čak smatrati lijekom..
Koliko god banalno pitanje zvučalo, na kraju se sve svodi na ono što vjerujemo.
Tko vjeruje u mogućnost zaraze, ostaje doma i gleda tv-misu. Tko smatra pričest lijekom neće propustiti misu (i stvarnu pričest, ne samo duhovnu) pa makar sve moguće viroze harale.

Pričest se ne smatra lijekom u bukvalnom smislu ali je moguće da se ponekad dogodi čudo ozdravljenja što spada u izvanrednu pojavu...Znamo također da ni Krist nije ozdravio sve bolesne za vrijeme svoga života.

Što se tiče prenosa bolesti preko pričešća to je moguće kao što je moguće i da se pričest pokvari ili da neko zlonamjerni stavi otrov kao što je bilo slučajeva u povijesti.
Kad bi pojeli otrovanu pričest najvjerojatnije bi umrli bez obzira što bi ujedno primili živog Krista.

Zato ja ne bi savjetovao u vrijeme epidemija da se ide na pričest odnosno da ali samo po uputama koje daje crkva.

Pričestila bih se ja i na usta, no ne da, iako baš prošli put, jedna žena (nije mještanka), kad je odbio pričestiti na usta, nije htjela pričest.
Smiješno mi je držanje tog naputka (valjda mora, jer biskup naredio?), dok u crkvi rijetko tko nosi masku/ drži razmak. Kad idu u trgovinu, onda je stave.

Nakon onog predivnog citata sv. Augustina, mislila sam da ćeš preporučiti pričest jer ta epidemija(e) bi mogle potrajati... možda godinama.
Za mene je pričest "nebeski lijek" kako u Litanijama stoji, a uz poštivanje mjera u crkvi nemam nikakvih strahova od zaraze, više se bojim da Isusa ne uvrijedim nedolaskom ili ravnodušnosti.

Poštivanje mjera (maska / razmak / higijena) po mom je mišljenju u ovoj situaciji važno, čak važnije i od cijepljenja (i svih rasprava o tome).
Tu smo u velikoj većini svi složni u mojoj župi.
Makar nosio i 5 maski na licu, Bog vidi čovjeka kakav je iznutra i kakvi dolazimo pred njega, u kakvom mi je stanju i srce i duša i unutarnji svijet. Maske ne mogu promijeniti naš odnos s Bogom, ako mi to sami ne učinimo...

A upute Crkve (pričest na ruku / (ne)pružanje mira / bez blagoslovljene vode) znam da su mnogim ljudima čudne i možda teško prihvatljive, ali razmislimo koliko simbolike u liturgiji smo dosada samo formalno shvaćali, bez dubljeg razumijevanja.

Evo, završio je euharistijski kongres u susjednoj nam Mađarskoj gdje je bio i sam Papa, nema razloga da dopuštamo da nas razdvajaju od pričesti (niti strah, niti mjere, ni drugi ljudi), čitajte malko teološka razmatranja o Euharistiji - što je ona i što nama zapravo znači...



P.S. čini mi se da nas i na HKM-u čitaju kad su danas stavili ovaj interesantan tekst:
https://hkm.hr/duhovnost/sv-ivan-zlatou ... -demonima/

Nipošto, već na pričest trebamo ići kad god smo u mogućnosti, po uputama crkve. Na pričest idemo da primino Krista "na ozdravljenje duše i tijela", On nas uvijek ozdravlja i liječi "iznutra". (naravno ako ne ustrajemo u teškom grijehu).
Međutim moramo znati što kao katolici vjerujemo u vezi pretvorbe, to ne znači da vanjski akcidenti kruha i vina ne mogu biti prenosnici bolesti, kao i sve oko njih. Zato je Crkva i oprezna, ona je i puno preoprezna tako da je eventualna mogućnost prenošenja bolesti zaista smanjena na minimalnu mjeru. Stoga bilo kakvo zastrašivanje i nagovaranje protiv pričešćivanja nema argumentirane osnove.

Ovdje treba još reći da ako znamo što vjerujemo, onda se uopće nećemo baviti dvojbom hoćemo li se zaraziti preko pričesti ili je pričest lijek. Mnogi zapravo ne idu na misu jer se boje zaraze, ne preko pričesti nego preko kontakata više ljudi u jednom prostoru. Crkva uopće ne uči da se ne možemo zaraziti, ni preko kruha ni kontakata, nego čini sav oprez (pa i pretjeran) kako bi mogli sudjelovati u onome bez čega nam nema života.

Mislim da nisam rekao ništa drugačije , idemo po uputi crkve ili niječni oblik koji glasi: ne idemo prema uputi crkve.

Što se tiče prenosa zaraze to smo utvrdili da je moguće.
Da li se neko boji ili ne boji zaraze pa zbog toga ne ide na pričest to je individualna stvar svake osobe.

Da li sam ja ovdje zastrašivao da se ide na ide na pričest?

Dakle na pričest treba ići u vrijeme pandemije samo na način na koji crkva to odredi odnosno na pričest ne treba ići u vrijeme pandemije samo ako crkva tako odluči.

Mislim da je ovdje veći problem sa ljudima koji ne slušaju upute crkve zbog utjecaja tz. zavjera tipa: " to je sve izmišljeno, žele nas čipirati itd.

Zatim imamo ne mali broj vjernika koji pod utjecajem različitih privatnih objava tipa: "sotona želi da uđe u crkvu pa se forsira pričest na ruke" ili ne može pričest prenositi viruse, ima čak i ekstremnih koji žele primati pričest samo na koljenima i u usta po svaku cijenu.

Pošto je ova tema o pričesti ja bi volio da se do kraja razjasni ali ako može da mi to potvrdi neko sa stručnim poznavanjem ove tematike bilo bi dobro da je svećenik.

Da li pričest uključuje Krista sa svime što on predstavlja i u kojem su svi sveci i spašeni od početka do kraja povijesti tj. da li u euharistiji kod pretvorbe učestvuje sva Crkva ( vojujuća, očišćujuća i slavna).
Da li putem pričesti dolazi do sjedinjenja sa.Kristom kao glavom i nas kao udova.

Mislim da nema pričesti sa Kristom ako u njoj ne sudjeluje i Crkva.

Također je velik problem ako su ljudi u pretjeranom strahu od kontakata... Ako izbjegavaju svetu misu i neopravdano izostaju iako se mogu naći termini misa koji su posve epidemiološki sigurni i za one ranjive skupine.
A pričest na usta donedavno se nije nazivalo "ekstremnim", to je bila svakidašnja praksa Crkve koja će se s vremenom i vratiti.

Nedavno je američki apologet Jimmy Akin započeo lijepu temu na CA: Je li Veliki Reset teorija zavjere? (Is the Great Reset a Conspiracy?)

To što je "Knjiga istine" velika krivotvorina s protu-papinskim porukama i odvlači mnoge dobre vjernike iz krila Crkve, ne znači da tu spadaju svi biblijski fundamentalisti, niti da su svi koji se još nisu cijepili "ravnozemljaši".

Stvar je danas puno složenija.

Iako nam se nekad čini da je zlo u svijetu jače i da Bog pretjerano kažnjava i krivce i nedužne, vrijedi zapamtiti onu Isusovu objavu bl. Julijani iz Norwicha koja je prva zapisala "Sve će na kraju biti dobro." Bog će sve zlo okrenuti u dobro i zlo će nestati. Kaže ova mističarka iz 14. stoljeća, (uskoro možda i crkvena naučiteljica)...

Iako nam se nekad čini da je zlo u svijetu jače i da Bog pretjerano kažnjava i krivce i nedužne, vrijedi zapamtiti onu Isusovu objavu bl. Julijani iz Norwicha koja je prva zapisala "Sve će na kraju biti dobro." Bog će sve zlo okrenuti u dobro i zlo će nestati. Kaže ova mističarka iz 14. stoljeća, (uskoro možda i crkvena naučiteljica)...

Vrlo utješno, podsjeća me na ono iz Pisma, "Bog želi da se svi ljudi spase".

Ja se nadam da će se svi ljudi spasiti jer vjerujem da je Božja želja apsolutna.
A opet vjerujem i u postojanje pakla.
Ali što kaže Von Baltazar : mi se trebamo nadati da je pakao prazan ali ne i da ne postoji i da možda nećemo mi prvi biti tamo"

Možda apokatastaza i nije toliko loša ideja (:::

Isus nas poziva na ljubav, na obraćenje.
Taj poziv je vječan.

Da nema zla u svijetu, ne bi bio poziv vječan.
Ne bi se trebalo obratiti, a to znači ne bi bilo niti umnažanja plodova ljubavi i ono najvažnije ne bi bilo slavlja, ne bi bilo radosti.
Život bi nestao!

Da bi mogao život postojati potrebno je uz drvo života u središtu i drvo spoznaje dobra i zla.
Kad ne bi spoznali zlo, nestalo bi sve čarolije

Bez ovog prolaznog, vječno bi izgubilo svoj sjaj!
Neka nama nas!

Ja ne mislim da nas Bog kažnjava.
Ja sam zahvalan Bogu na svemu proživljenom i zahvalan sam Bogu na sadašnjem trenutnom životu i življenju na Zemlji.

Ja vjerujem da svatko od nas može odabrati između dva drva u slobodi Bogom danoj.
Kako odlučimo, tako nam je. Sve po vjeri!

Blagoslovim li neprijatelja, slavlje u radosti je veličanstveno!
Stvorim li neprijatelja, očaj je sve žešći!
Koju samo moć imamo!

Poziv je apsolutan, a upućen je prolaznom: Ne opirite se zlu! Ljubite Slavite!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Da "ne opirite se zlu"?
Baš se trebamo opirati.
Nećemo se valjda prepustiti???
Kako trenutno čitam Marina Rastrepa, izgleda, rijetki će izbjeći pakao.

Razumijem, ne može se Boga optuživati za nešto što je učinio čovjek.
Bog samo pripušta nešto - najčešće da se čovjek u svojoj slobodi njemu vrati...

Danas su ljudi možda previše opterećeni time "kako se osjećaju / jesu li zdravi, bolesni, umorni, smireni / što o njima misle drugi, kakav je javni imidž", a ne najvažnije pitanje života "što o meni misli Bog"... jesam li putem krivudavim zaglibio možda u grijeh, a što je to zapravo grijeh...

Ivica Čatić u jednom super-broju "Biblije danas" piše:
"Moderni se čovjek u situaciji pritiješnjenosti i neizvjesnosti prije svega pita o prestanku nevolje (bolesti, epidemije i sl.) i smatra - ako Boga ima - da bi trebao nevolju eliminirati što prije! I zato nam čim prije treba što jača molitva za prestanak nevolja! To je inačica vjere modernoga čovjeka. A kada nevolje prođu, nastavit će živjeti kao do sada.
Međutim, Sveto Pismo ne razmišlja tako. Za nj su nevolje i katastrofe prigoda da čovjek stane, razmisli i popravi svoje putove. Kada su mu javili da se na neke ljude srušila kula u Siloamu i ubila njih osamnaestero, Isus nije rekao da je to, eto, nesretni slučaj (ne ponovilo se nikad više!) ali molitvom bi se to izbjeglo. Ne! Naprotiv, rekao je: "ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." (Lk 13,1-5).

Odlično si to navela!

Poziv na promjenu je u biti poziv na život je u biti poziv usmjeren Bogu je u biti odraz apsolutne bezuvjetne ljubavi.
Opiranje ne mijenjanju sebe i svoje vizije je u biti opiranje životu, vječnom životu.
Opiranjem nastaje još veće opiranje (umnažanje).
Prihvaćanjem nastaje još veće prihvaćanje (umnažanje).
Svi putevi vode kroz život vode k Bogu.
To su često putevi bez dobrih namjera posuti trnjem.
No to su putevi, to je život, ka vječnosti u radosti i slavlju Boga.

Ali to su ujedno i jedinstveni, neponovljivi, neprocjenjivi, nemjerljivi putevi koji prije ili kasnije na razne načine proslavljaju ljubav, proslavljaju Boga slaveći život.

Mt 5,43-48
"Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja.
A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone
da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.
Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?
I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?"
"Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"

Ovdje (boldano) Isus jasno govori da Bog, koji je apsolutna vječna ljubav, ne kažnjava.
Ja svojim životom mogu to isto potvrditi i svjedočiti: Bog ne kažnjava!

To što sam ja (što smo mi) stvorio logikom ovoga svijeta dobro i zlo prikazujući da su jedni pravednici (a često sebe tu uguram), a drugi nepravednici (i tu se uguram osuđujući se),
to apsolutno vječnoj bezuvjetnoj ljubavi Bogu ne daje povod da mijenja izravno nas (kazni ili nagradi nas/mene); ali budući da se Bog stalno daje služeći nam/meni, ja mogu pristankom na obraćenje sebe dozvoliti promjenu sebe i preko sebe nas (molitva za druge) da maknem logiku ovoga svijeta (izgubila je, prolazna je) iz sebe (pljevu će spaliti neugasivim plamenom ljubavi) i proslavim vječno u zahvali Bogu bezuvjetnoj ljubavi (skupi žito u žitnicu svoju). Tako Duh Sveti djeluje i to mi je pokazao, pa mogu svjedočiti!

Obraćenje je ključ vjere!
Grešnik i pravednik je samo povod za obraćenje tj. naša logika.

Blagoslov je poziv apsolutnoj ljubavi Bogu da izlije blagoslov!
Bog ljubi!
Bog ne kažnjava!

Pozivam kao i Isus: blagoslovimo neprijatelje (koje smo stvorili ovozemaljskom prolaznom logikom) vjerom u vječno!
Neka nama nas!
Neka ljubavi!
Neka mira i radosti!

Neka Saveza vječnog!
Svi smo mi apsolutno savršeno jedno!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Veliki Isusov zahtjev, ali ne i nemoguć!
Ljubiti bližnjega, pa i neprijatelja, i opraštati im - uvjet je da sam Bog oprosti nama i da naše molitve budu uslišane.

A ljubiti neprijatelja na pravi način (a ne na lakomislen i ponižavajući) može se jedino ako se najprije ljubi Boga samoga i traži Njegova volja.

Još malo o majci Julijani iz Norwicha. Ona je u svoje vrijeme (14. st.) smatrana djelomično i krivovjernicom zbog tvrdnje "da Bog ne može biti gnjevan".
Pismoznanci su odmah pronašli grešku u njoj jer u Svetom je pismu Bog doista u nekim događajima opisan "gnjevnim" (ili punim srdžbe, osvetničkim, strašnim...)

Ona u svojim viđenjima doznaje da sve što je Bog stvorio bijaše sasvim i savršeno dobro (dakle, Bog nije stvorio nesavršeni svijet), a grijeh koji je došao na svijet ("Adamov bijaše najveći grijeh") i donio sa sobom svekoliko zlo i patnju - nema konačnu riječ. Bog ne želi da očajavamo nad svojim čestim padovima, već da uvijek molimo. Jer tko moli, uvijek prima milosti, čak i kad se nama čini da Bog "odugovlači našu stvar". Boga raduje naša molitva.

Isus joj govori: "I sama ćeš se uvjeriti kako će sa svakom stvari biti u redu."

"Pobrini se sada da imaš vjere i pouzdanja, i na kraju ćeš sve to vidjeti u Njegovoj punini i radosti."

U vezi Tijela Kristova i Njegovih tajni, Julijana piše:
"On mi dade razumjeti da u tim stvarima postoje dva dijela."
Jedan dio je jasan, otkriven, obilat, sadržan u svetoj Vjeri Crkve i Bog želi da njime budemo uposleni: da spoznamo Boga, (kako nam se dao objaviti i preko Crkve izreći) - i da Ga ljubimo.
A drugi dio je tajna, jer Bog želi da bude tajna i "nije nam zavirivati u to". "To je kraljevska povlastica Božja da bude neometan u onome što se tiče njega samoga."

Znači, ponizno i ispravno je prihvatiti da danas o otajstvima Crkve ne znamo baš sve.
Postoje teološka tumačenja ovakva i onakva.
Postoji nauk Crkve koji ne može pogriješiti.
Ali mnogo toga i nije definirano naukom Crkve, tj. treba prihvatiti da svaka crtica i zarez u njemu nije konačan.