evo šta kaže o vassuli poznati teolog i egzegeta...čisto da vidimo nešto više o famoznom djelovanju vassule
ŠESTA KNJIGA
UVODNA RIJEČ
Dr. fra LJUDEVIT RUPČIĆ, OFM
Teolog, profesor egzegeze, književnik, Zürich, Švicarska
JEKA EVANĐELJA
Vassula Ryden iz dana u dan stječe novo iskustvo s Bogom i ustrajno širi proročku poruku u suvremenom svijetu, koji se sve više udaljava od Boga i time sve opasnije stavlja u pitanje ne samo osnove na kojim stoji nego i svoj opstanak. Ona je prorok našeg vremena. Istodobno vodi računa o njegovim problemima, poteškoćama i potrebama, ali i o šansama da se iz njih izvuče obogativši se prethodno Bogom i postignuvši u njemu sklad, mir i puninu. Njezina je poruka bitno evanđeoska. Posebnost se odnosi samo na stil i način komunikacije. Inače Vassula nema ni novim kao ni starim problemima svijeta drugog lijeka osim vječnog evanđelja.
Vassula je, poput svakog proroka duboko uvjerena u istinitost poruke i u izvornost svoga poslanja. Ona se boji svoje slabosti, ali ne odustaje od dužnosti širenja poruke. Stalno osigurava Božju pomoć molitvom i u euharistijom uporno nastojeći željom i voljom biti potpuno sjedinjenja s Bogom. Žuri joj se s prijenosom poruke, jer je raspoloživo vrijeme sasvim kratko, a na pomolu je velika i neminovna katastrofa, koja se jedino može izbjeći obraćenjem i prihvaćanjem Boga.
Vassulino je iskustvo s njim trajan i neiscrpiv izvor mudrosti, ljubavi i zanosa za Boga i spasenje svijeta. Zato njezino svjedočanstvo uvjerava, potiče i raduje.
Osim obraćenja i poziva da se na Ljubav odgovori ljubavlju posebno je istaknut interes jedinstva Crkve. "Ljubav te ljubi" (3. 7. 1992.) znači da se može i smije u dijalogu i sjedinjenju Vassule s Bogom ona može zamijeniti sa svakim drugim čovjekom. Tako Bog ljubi svakog čovjeka! Svuda se u Vassulinim spisima osjeća miris ljubavi, svuda teče milost i svuda je na djelu Duh, koji je rasipno daruje. Svuda se čuju koraci Gospodnji.
Vassulini su spisi jeka evanđeoske riječi. Onaj tko govori Vassuli je sama Riječ Božja. Čitatelji i slušatelji, u golemoj većini, u njezinim riječima prepoznaje Božji glas (14. 7. 1992.). Vassula u biti ne kaže sadržajno ništa što Bog već nije rekao. Ali se ta ista Božja riječ u Vassulinim ustima, aktualizira ističući prioritete i stavljajući potrebne naglaske. Tako postaje suvremena, topla, krajnje ozbiljna, posvjedočena i uvjerljiva.
Pitanje "
Čemu ponavljati ono što je jednom već rečeno" odaje nepoznavanje ljudske potrebe da svatko čuje Božju riječ na suvremen i prikladan način i dužnosti da svatko treba postati svjedokom Božje riječi, koja u ljudskom iskustvu poprima novo svjedočanstvo. Jednako se tako smeće s uma koliko je zbog ljudske zaboravnosti, nabujalosti zla, neposrednosti propasti kojoj je izloženo čovječanstvo potrebno probuditi ljude iz sna, podržati izljev Božje milosti i olakšati obraćenje.
Unatoč objektivnoj vjerodostojnosti Vassulina svjedočanstva, ovdje-onda postoje u pogledu njegove istinitosti određene rezerve. Razlozi su tome, iako nedovoljni i objektivne i subjektivne prirode. Prije svega, one dolaze od skučenog pogleda i uvida u misterij milosti, posebno njezina gratuitnog i bogatog izljeva kojim Bog čini čovjeka dionikom svoga života i djelovanja. Tu su ljudski pojmovi i riječi, jer potječu od ograničenog ljudskog iskustva, nesposobni shvatiti, pa po tom i prihvatiti Božji misterij. Zato ga čovjek dovodi u sumnju i odbija. Njemu je Božja riječ uvijek tvrda, skandalozna i stoga lažna. Ljudskom je razumu prva zadaća priznati da ima stvari koje ga nadilaze i da prema njima mora biti otvoren. Teku toj otvorenosti Božja milost pomaže čovjeku doći do dovoljne, sigurne i korisne spoznaje misterija.
Ponekad prigovori Vassulinu iskustvu i svjedočanstvu dolaze od činjenice da se ona ne slažu s neznanjem i predrasudama ljudi koji su im možda i nehotice postali zarobljenicima. Oni su jednostavno protiv Vassule, jer su njezina svjedočanstva protiv njihovih krivih shvaćanja, a ne protiv Evanđelja i vjere. Vassula nipošto nije protiv biblijskog Boga i vjere u njega. Njezini protivnici mogu vidjeti u njoj samo protivnika svoje slike Boga, koji je, prema njima, daleko na nebu i daleko od ljudi, a po Vassuli sasvim blizu svakom čovjeku, duboko umiješan u ljudsku svakidašnjicu svojom ljubavlju, milošću i svemoću. Ta je "sablazan" zapravo novo otkriće Boga. Posebno je neosnovano, kako to netko čini, svoditi Vassulu na pristašu New Age. To je toliko moguće koliko i spajati vodu i vatru. Taj pokušaj samo pokazuje da se ne poznaje ni New Age ni Vassula.
S druge strane, treba samo vidjeti do čega konačno dovode Vassuline poruke, ako se potpuno ostvare. Ako bi se dosljedno i do kraja prihvatila ljubav prema Bogu i čovjeku, ljudi ne bi ništa drugo radili nego ljubili Boga i bližnjega radi Boga. Ako bi se prihvatila zapovijed molitve, svijet bi samo odjekivao od veličanstvene zahvale Bogu. Ako bi se prihvatilo jedinstvo Crkve, bilo bi to već ostvarenje Isusova proročanstva i obećanja jednog stada i jednog pastira. Ako bi se prihvatio Bog, kako to zagovara Vassula, već bi on bio "sve u svemu" (1 Ko 15, 28). Ako bi se ozbiljno shvatila opomena o sotoni, već bi on bio potpuno protjeran iz ljudskih srdaca i iz cijeloga svijeta. Kad bi se prihvatio ozbiljno Vassulin poziv na obraćenje, već bi svi ljudi postali sveci. Kad bi svako postao dionikom Vassulina iskustva Boga, već bi svačija povijest, a tim i cijelog čovječanstva, postala Pjesmom nad pjesmama. Sve je to u stilu potpunog ostvarenja radikalnog Evanđelja. Stoga nema razloga ni rastavljati, a pogotovu suprotstavljati njega i Vassulino iskustvo s Bogom.
U svakom slučaju, konačan sud o Vassuli spada na Crkvu, a ne na nekog pojedinca, neovisno o Crkvi. Vassulina poruka pretpostavlja dijaloški karakter čovjekove naravi. Stoga sud o Vassulinoj poruci mogu i treba da izriču vjernici, posebno ljudi koji su plodni duhom. To ulazi u konačan sud Crkve koji ima svoj temelj u Bogu, a potvrdu u "sensus fidelium", komu je začetnik i jamac ispravnosti Duh istine. Sud pojedinih vjernika pospješuje sud Crkve. Sve do sada govori, da se svakim danom Vassulino svjedočanstvo ozbiljnije shvaća i bolje prihvaća. To olakšava i ubrzava konačan sud cijele Crkve, kojemu ostaje nesumnjiv kriterij brojni dobri plodovi Vassuline poruke.
Zürich, 25. travnja 1993. fra Ljudevit Rupčić
DESETA KNJIGA PORUKA PRAVI ŽIVOT U BOGU
Fra LJUDEVIT RUPČIĆ, OFM
Teolog, profesor egzegeze, pisac
VASSULA U KONTEKSTU POVIJESTI SPASENJA
ČLANAK PREUZET IZ "TRINITASOVE" KNJIŽICE
"TOUCHED BY THE SPIRIT OF GOD"
("Dirnut Duhom Božjim")
Ljudevita Rupčića poznaju mnogi međugorski hodočasnici zbog njegovih neprocjenjivih proučavanja Marijinih ukazanja koja su se događala kroz povijest Crkve. On nas čini osjetljivima za Božju velikodušnost u izlijevanju milosti na ljudski rod preko mističnih objava onda kad nam je najpotrebnija izvanredna pomoć. On vjeruje da se ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju uklapaju u taj kontekst. Fra Ljudevit, cijenjeni teolog, poznaje Vassulu već nekoliko godina te piše i govori u potporu njezinu poslanju.
Ovo je prvi od dvaju Rupčićevih članaka zasnovanih na njegovu govoru na Marijanskoj konferenciji u Omahi u Nebraski u lipnju 1993. On Vassulinu karizmu vidi kao upućivanje na veliko razdoblje na koje je naš Otac Nebeski uvijek išao kroz povijest spasenja da bi nas probudio za obećani vječni život i da bi podsjetio svoju djecu što moraju činiti da bi to postigla. Fra Ljudevit daje temelje svojega pozitivnog rasuđivanja o Vassulinim iskustvima i teološki i svetopisamski obrazlaže pitanja koja se odnose na njezine poruke.
VAŽNOST PORUKA DANIH PO VASSULI
Život Vassule Ryden, njezina iskustva i napori da raširi Isusove poruke tvore poseban fenomen, uzrok, posljedice i pravo značenje koje još nije u potpunosti prepoznato. Sud o svemu tome ne može se donijeti prije no što fenomen ne prođe kroz potpunu sustavnu prouku i analizu, provedenu u dobroj vjeri i otvorena duha. To su preduvjeti za potpunu i ispravnu procjenu. Prihvaćanje ili odbijanje bez pravoga razloga nije način za potpuno shvaćanje i bilo bi neodgovorno.
Vassula Ryden ima nutarnja viđenja i prima poruke od Boga Oca, Isusa, duha Svetoga, Djevice Marije i anđela. Njezino se iskustvo razlikuje od brojnih drugih iskustava kroz povijest spasenja samo u metodu primanja tih objava. Napokon, Biblija je puna poruka od Boga Oca, Isusa i drugih, upućenih ljudima na zemlji. To se svakako nastavilo nakon biblijskih vremena. Biblija nikako nije kraj božanske objave, nego je prije mjerilo vjerodostojnosti svake objave. Vjerodostojne nove objave ne nadomješćuju one biblijske, nego obogaćuju i osvjetljavaju naše shvaćanje Svetog pisma. One povećavaju naše shvaćanje i prispodobljuju biblijsku objavu vremenu u kojem živimo.
Vassulin fenomen ima svoj povijesni, religiozni, teološki i spasenjski kontekst, što ga čini shvatljivijim. U tom kontekstu možemo vidjeti kako se taj fenomen ne uklapa samo u povijesni i religiozni odnos nego je također duboko ukorijenjen kao logičan nastavak Božjih otkupiteljskih napora kroza svu povijest.
Vjerodostojne božanske objave ne bi smjele biti odbijane ili prezirane zato što nisu biblijske.
Niti bi itko smio, ako je Bog odlučio govoriti, reći: "To se mene ne tiče!" To bi bilo ponašanje nevjernika prema Bogu. Vjerodostojna ukazanja ili mistički fenomen, ako su i bez verbalnih poruka – kao što je Knock u Irskoj – uvijek povjeravaju objave. One su nezasluženi dar od Boga za dobro Crkve, cijeloga svijeta i svih duša. Ukazanja se uvijek uklapaju u povijesni kontekst, imaju vezu s posebnim okolnostima vremena i potrebama ljudi dirnutih ovim milostima.
link je:
http://www.tlig-hr.net/stranice.php?id=85bdm is offline
Login
Registracija
FAQ
Traži
![Tema je zaključana [ne možeš uređivati postove ni odgovarati na postojeće].](./styles/subsilver2/imageset/hr/button_topic_locked.gif "Tema je zaključana [ne možeš uređivati postove ni odgovarati na postojeće].")
