Katolički odgovori

Točno.

BTW - ne znam ima li uopće smisla s tobom komunicirati jer se vidi da pojma nemaš o tome što pišeš, a ponašaš se oholo kao da si popio svu pamet svijeta.
Ovo je molitva koju bi ti trebao moliti: Link

Da treba moliti za pronalazak bračnog druga to potvrđuju brojni primjeri, a evo jadan od njih: blaženi Frédéric Ozanam koji je čak napisao i molitvu za slobodne muškarce koji tragaju za suprugom
https://hkm.hr/duhovnost/molitva-blazenog-frederica-ozanama-za-pronalazak-buduceg-supruznika-ili-supruznice/

Samo da se nadovežem, od više svećenika sam čula, a i osobno mi je nekoliko svećenika preporučilo da za bračnog druga molim krunicu.

Raspravljat s menon o teologiji ti je vec izgubljena bitka. Od previse citanja latinskih knjiga skoro sam se pretvorio u kukca.
Dobro bi bilo da kad ulazis s menon u raspravu imas na pameti onu Danteovu "tko ovdje ude nek se mani svake nade"

U 2 post-a zaredom dijelis ljudima sto da mole. Preko interneta. Preko foruma. I prvo sto ti je zapelo za oko je bila moja oholost. Jako zanimljivo. Pitam se nije li C.S. Lewis-u u pravu kad kaze;

"Postoji jedan porok kojeg se nitko ne može osloboditi, porok kojeg svi mrzimo kod drugih, ali kojeg jedva tko, osim kršćana, uočava kod sebe. Čuo sam ljude kako priznaju da su zlovoljni, da izgube glavu kad vide lijepu djevojku ili čašu vina, čak za sebe tvrde da su kukavice. Međutim, nikada nisam čuo nekog nekršćanina da se osuđuje zbog ovoga poroka. Također sam rijetko nailazio na nekršćane koji bi pokazivali i najmanju dozu razumijevanja prema ovom poroku kod drugih. Nema tog poroka koji bi nas mogao više omrznuti u očima drugih, a čijeg smo postojanja kod nas samih manje svjesni. Što smo više tim porokom zaraženi, to nam se on manje sviđa kod drugih.
Porok o kojem je riječ zove se oholost ili taština.- C.S.Lewis

Lol, zar ovo nije ironicno?

Ima u Crkvi svega i svacega. Ima dosta i jako nategnutih stvari, neodobrenih, od puno vevih svetaca. Prpdavat religiju i molitvu kao instant rijesenje je pogubno; za onoga koji daje i za onoga koji prima.
Svakako, vrsenje volje Bozije je doslovno stavljeno u molitvu, sto je srz Katolicke vjere.
Sama ideja da Bog ima nekog sa strane i da ce ti ga dat kad izmolis krunicu je apsurdna.
Sta se ti tice svecenika...ne znam u kojem narativu su ti to pricali. Ali narativ kojeg vas dvoje protezete nije nikako u Duhu.
Kao sto sam rekao, obojici vam fali bolje razumijevanje Bozije pravde, i teologije opcenito

Pomozi si pa će ti i Bog pomoći, stara poslovica.
Kad sam ja bila naumila biti katolik počela sam ići u crkvu.
Pa ne možeš ništa ne raditi i očekivati da će ti Bog pomoći.

Ja više neću moliti niti za zdravlje, niti za obraćenje, za svećenička zvanja, za mir...jer to je protivno
Božjem naumu i može biti vrlo opasno.

_________________
Gospodine, Ti sve znaš...

Misliš li da Božji naum nije naše dobro?... Otkuda potječu ta uvjerenja da je opasno?...

Malo ironije a vezano za tekst u jednom od prethodnih postova.

_________________
Gospodine, Ti sve znaš...

Nije da nismo skužili...
No, dobro, možda ne svi.

OK, kasno sam shvatila... Nečije postove sam sigurno preskočila.

Ako je bilo riječi o Božjoj volji, mislila sam da netko ima poteškoća s njom.
(Ja često, priznajem...)

Treba svakako moliti za svoj poziv. Svaki poziv, a tako i brak uključuje i promišljanje i izbor.
Papa Franjo govori da "odluka o braku i stvaranju obitelji trebala bi biti plod procesa razlučivanja zvanja." (AL72)
Najprije da uvidimo je li nas Bog poziva na brak treba molitva, razgovor s Bogom. Neki znakovi zvanja mogu biti da se vidimo u tom pozivu, da nas on vuče za cijeli život.
Crkva sva zvanja provjerava i potvrđuje, pa netko tko vjeruje da ima zvanje treba učiniti sve da to zvanje ostvari unutar Crkve. Pozvani na brak trebali bi početi činiti sve što je moguće kako bi pronašli supružnika s očekivanjem vjenčanja u Crkvi.
To uključuje i molitvu. Dobro je onome tko osjeća poziv na brak moliti za svog budućeg supružnika.
To nije i ne smije biti "čarobni štapić", magija koja će riješiti naše zahtjeve, nego traženje pomoći, stav otvaranja prema drugome i prema Božjoj volji. Danas je teško da se dvoje ljudi nađu na istoj valnoj duljini, što vrijeme više prolazi raste probirljivost i naviknutost na samački način života. U molitvi za supružnika otvaramo se drugome i Božjoj volji koja je uvijek dobro.

Nije to problem Giovi, pa mislin i ovi koji su tek sad shvatili poantu imaju problem s necim drugim, sto nisi spomenio; nije "ili brak ili svecenicki poziv". Zar covjek mora ili u brak ili imat svecenicki poziv? Tu sivu zonu niko ne vidi. Zato je pomalo smjesno u kakvom narativu ljudi pisu da mole za supruznika.
Kao sto si rekao brak je sakrament, poziv, dar Boziji. Puno ljudi nazalost ulazi u brak zbog socijalnog presinga, familije, ocekivanja koja im drugi namecu.

A ovaj sto je gore napisao, u pokusaju da bude ironican, da nece molit za zdravlje...bolest i duhovnost cesto idu ruku pod ruku. Jos se ne sjecam sveca koji je molio za zdravlje. Nekako, citajuci zivote apostola, cini mi se da ni oni nisu molili za zdravlje. Evo, upravo citam knjigu o sv Antunu Padovanskom - on je molio Boga za mucenicku smrt.
Mijesanje sekularnih vrijednosti sa katolickim je uzelo maha u crkvi...

U redu je moliti za zdravlje. Isusu su se obraćali bolesnici moleći za ozdravljenje, a on bi te molbe uslišavao. Međutim iako je zdravlje dobro, ono nije najveće bogatstvo. Ozdravljenja koje je činio Krist i apostoli nisu nikada sama sebi svrhom nego su uvijek imala viši cilj.

Bitno je da molitvu ispravno shvatimo kako je to pojasnio papa Franjo: "Molitva nije čarobni štapić: to je dijalog s Gospodinom. U molitvi, doista, možemo pasti u opasnost da ne budemo mi ti koji će služiti Bogu, nego da očekujemo da on služi nama. Krene onda molitva koja uvijek zahtijeva, koja želi usmjeravati događaje prema našem planu, koja ne priznaje druge planove osim naših vlastitih želja. (...) U molitvi je Bog taj koji mora obratiti nas, nismo mi ti koji moramo obratiti Boga. To je poniznost. Idem moliti, ali Ti, Gospodine, obrati moje srce da traži ono što je pravo, da traži ono što će biti najbolje za moje duhovno zdravlje."

Isto tako treba moliti da možemo prepoznati svoj poziv u kojem se možemo najbolje ostvariti.
Prvi poziv za svakoga je biti kršćanin, međutim da bi taj poziv mogli bolje ostvarivati Bog nam nudi pomoć.
Ivan Pavao II je u "Familiaris Consortio" napisao: „Kršćanska objava prepoznaje dva specifična načina ostvarivanja poziva ljudske osobe u cijelosti, na ljubav: brak i djevičanstvo ili celibat. I jedno i drugo je, u svom vlastitom obliku, aktualizacija najdublje istine o čovjeku, o njegovom biću “stvorenom na sliku Božju”.
A tko osjeća poziv na brak treba činiti sve što je moguće u traženju supružnika, uključujući i molitvu na onakav ispravan način kako je opisao papa Franjo, koja otvara za drugoga i za Božju volju.

Mislin da je upravo to krivi narativ giovi. Nisu se mololi za zdravlje, sta pretpostavlja dug, zdrav i sretan zivot (religija zdravlja), vec su se molili da ih rijesi konkretnih bolesti i patnji.
A sto se tice braka. Netko dobije poziv za brak ako je vec dobio nekoga s kim zeli taj brak. Ne ide obrnuto, nikako. Zar ne bi bilo apsurdno da dobijes poziv za svecenika i onda molis za - sta? Nadam se da shvacas sto zelim rec, na mobu san, pa mi je muka pisat...

Molitva za zdravlje nije ništa loše. Druga stvar je raditi od zdravlja svojevrsnu religiju, Crkva osuđuje "kult tijela kome bi trebalo sve žrtvovati" (KKC 2289). Ali zdravlje kao i sve milosti i dobra može biti predmet kršćanske molitve (usp. KKC 2010).

Isto tako i molitva za budućeg supružnika. Naravno da svaka molitva može biti pogrešna ako tražimo "budi volja moja" a ne "Budi volja Tvoja".
Prenijet ću svoje iskustvo. Dakle, ja sam dobro promišljao o pozivu i osjetio sam da je to bračni život. Ali nisam nalazio osobu s kojom bi "kliknuo" u tom smjeru, dok me svećenik na jednoj ispovijedi nije pitao a da li molim za svoju buduću ženu? To mi nije bilo na kraj pameti, ali eto kad mi je već svećenik to savjetovao, potrudio sam se iskreno shvatiti takvu molitvu.

Čovijek koji moli za bračnog druga, biti će u stanju otvorenosti, možda će se lakše odvažiti npr. na neke pozive na kavu ili sl. Ujedno će tražiti mudrost da izabere ispravno i da to bude u skladu s Božjom voljom. Izbor bračnog druga je slobodan izbor, neće pasti s neba mimo naše odluke i traženja, stoga trebamo promišljati o tome s Bogom i takvu molitvu proživljavati u svom životu.