Katolički odgovori

Udaljili smo se od teme.
Pitanje teme znate, što mislite kako Pakao postoji
U Bogu ili izvan Boga?

Nemoj tako Majkićka.

Da bi se Bog proslavio potreban je privid onoga što nije Bog, onoga što uništava život i onoga što vrši nasilje tj. ne prihvaća.
Mi, Božja djeca, imamo mogućnost biranja temelja i to svatko za sebe u jedinstvenoj neponovljivoj formi.
Živimo u prividu nedostatka ljubavi tj. prividu potrebe.
Prihvaćanjem tog privida on nestaje (obraćenje). (zakon!)
A ostaje samo radost i ljepota Božja jer smo na jedinstveni način proslavili ljubav Boga

Dakle: apsolutno Pakao ne postoji, no u ovom relativnom vremenskom svijetu punom privida nedostatka Ljubavi (zla) Pakao egzistira (strah, smrt, muka, patnja vlada).
Oni koji prigrle i primjene riječi, kroz svoj vlastiti jedinstveni život, što nam ih je naš Učitelj dao (kroz vjeru), imaju život vječni (svojim odabirom). Nadišli su osuđivanje (spoznaja: dobro i zlo) i odabrali Ljubav.
Izabrali su za osnovu drvo života.
Izabrali su u vjeri.
Vlastita vjera spašava

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

To je meni jednom prije rekao franjevac iz Gospe od zdravlja u Splitu, koji je bio popularan među omladinom, kome me časna poslala iako sam tražila nekog drugog. Inače, bio je jako karizmatičan, išla sam se njemu ispovijedati dok je bio tamo. Moja prijateljica, koja je bila samnom, a bila je "jača" u vjeri od mene, zgrozila se kako može tako govoriti. Mislim da sam već pisala jednom o tome.

Ovo je jedno od onih glupih filozofskih pitanja kao što su : Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podići…Može li Bog umrijeti…Može li Bog biti začet…Kako žena može roditi i ostati djevica…
Božja stvarnost i svemoć nisu ograničeni sa nedoraslom filozofijom i pametovanjem, ona to nadilazi i pegla paradokse koje se filozofiranjem stvara. Zato mislim da nema smisla blebetati o takvim stvarima. Pakao je stvarnost proizašla pobune anđela protiv Boga i iz Prvog grijeha, postoji kao što postoje i zli ljudi, Bog nije htio da to bude konačna sudbina svijeta i sam se utjelovio i platio cijenu za spasenje. Rekla bih da sudbina vjernih nije Pakao ali jest sudbina filozofa „pametnjakovića“. Samo ljubav <3

Zbog čega bi nas Bog kažnjavao ako razgovaramo o Njemu i svime što je s Njime povezano.

Znak da nekoga volimo je taj da se zanimao za sve o toj osobi pa prema tome mislim da se Bog ne ljuti na nas zbog naše radoznalosti u vezi Njega.

Vrhunska je oholost bez ikakvih dokaza stavljati se na mjesto Boga pa pričati kao da smo On i što On misli i kako neće kazniti filozofiranje. Tako se sigurno zaluta i udalji od Boga. Bog djeluje kroz Katoličku Crkvu, a ne po mišljenju oholih koji se prave da su bogovi.
Na tridentskom saboru donijele su se upute da se izostavljaju teža i suptilnija pitanja koja ne pridonose izgradnji i zbog kojih većinom ne dolazi do povećanja pobožnosti. Zabranjuje se širiti i raspravljati nesigurna (mišljenja) ili ona koja su opterećena izgledom lažnog smjera na nekakvu radoznalost ili praznovjerje, ili što miriše na ružnu korist… Samo ljubav <3

Mislim da 2. Vatikanski tako ne savjetuje.

I meni je naslovno pitanje izgledalo više kao teološka provokacija, a i dodatno potpitanje:

Jesu li onda oni u Paklu mrtvi ili živi?

Nije čudo što je Viz napisao (u svom stilu) da je pakao zapravo na ovom svijetu, a Fileo da nema uopće pakla...
Jedino mi nije jasno zašto je ova tema u rubrici "Crkveni pokreti"..?

Možda da nas profilira: tko je tradicionalist, tko modernist, a tko liberalan vjernik?

Ti si međimurka Adrijana?!

I meni se čini da Isus treba vikati i danas:

Iv 12,44-50
A Isus povika:"Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;
i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.
I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."

Ovo bi trebalo biti napisano velikim slovima jer je vikanje
Imamo ovdje jasno rečeno: prihvaćanje = život vječni ili odbacivanje = vlastiti sudac mi sudi (sam sebi) tj. raspadljivo, vremensko (suprotno od vječno)

Tko odlučuje/odabire (ili riječ) na kojoj strani sam?
Ne odlučuje Bog, vijeće, sabor, pravosuđe, policija, vojska, mediji, susjedi, rođak, neprijatelj, prijatelj, roditelji, djeca, ja od prije... Odlučujem ja sada

Odlučujem u vjeri.
Vjerujem li da je onaj drugi, isto kao i ja, dijete Božje vrijedan ljubavi i mira ili još bolje: vjerujem li da je Bog sve u svemu tj. vjerujem li u Boga kroz vlastitu stvarnost da smo svi apsolutno jedno Tijelo - da smo svi jedno u Bogu?

Kako vjerujem tako mi je...
Bogu hvala i slava!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Baš lijepo si to stavio

Od slatkoće se dobije karijes. Zašećereni grijeh je opet grijeh. Samo ljubav <3

"Jer jaram je moj sladak..."
Bolje dobiti karijes od slatkoće, nego izgoriti od kiseline.

Nije ti to baš pametno. Svaki stomatolog zna da je karijes posljedica kiseline. Tko potiče slatki grijeh sudbina mu je gorjeti u Paklu. Grešnici to baš vole.