|
Jakov Sedlar: "Biskup Žanić, Međugorje i spis „Crnica“
Ponajprije, poštovani pišće Izjave, scenarist (pisac teksta koji se govori u filmu) nisam bio ja, nego najveći hrvatski pisac Ivan Aralica. Dakle, filmsku scenu susreta biskupa i visokog djelatnika jugoslavenske tajne službe nisam ja napisao, ja sam je tek prenio u sliku. To biste, kada već hoćete biti filmski analitičar i kritičar, morali znati. A Ivan Aralica nije bilo tko i nije slučajno napisao tu scenu. Napisao ju je zato, jer je biskup Žanić uistinu imao niz sličnih susreta, sviđalo se to vama ili ne.
Bez obzira što pišete kako ste 2011. od gosp. Almira Džuve dobili dokumente koji se odnose na biskupa Žanića i Međugorje, ne znam da li su vam dali ili makar pokazali i spis pod nazivom “Crnica” koji je imao preko 1.000 stranica. Imao ih je, naime, toliko kada sam, sredinom 90-ih bio u prilici prelistati taj spis. U njemu se nisu nalazile samo informacije o kontaktima biskupa Žanića s agentima jugoslavenske tajne službe, u njemu su bili i iskazi agenata koji su “obrađivali” Međugorje; i svećenike i vidioce i domaće vjernike i hodočasnike koji su dolazili u Međugorje u sve većem broju, na užas komunista. Nije se radilo o, kako vi to kažete, “miliciji koja je po malo regulirala promet”! Stotine ljudi, živih svjedoka, i danas mogu svjedočiti kako je jugoslavenska milicija “regulirala promet”. ... Vaša najnovija Izjava izaziva zgražanje na film “Od Fatime do Međugorja”. S razlogom. I ja sam zgrožen ako je bilo što od navedenih dokumentarnih priloga, točno. S obzirom na ono što znam,
čini mi se kako je barem jedan dio tvrdnji iz filma, sasvim vjerodostojan. Recimo, kako objasniti činjenicu (o njoj u vašoj Izjavi nema govora) da biskup Žanić u svojoj propovijedi u Međugorju od 25. srpnja 1991., javno, pred masom vjernika kaže: “Djeca ne lažu, sve je istina”! To sam po prvi puta čuo u ovome filmu, ne znam odakle su autori to nabavili, a čini se da se zaista radi o autentičnome glasu biskupa Žanića ili se varam?! I samo mjesec i pol dana kasnije, on počinje iznositi sasvim drukčije mišljenje, on postaje najveći negator Međugorja. Što se to desilo biskupu koji je tada u zrelim godinama da na takav način promijeni svoje mišljenje u tako kratko vrijeme? Što ga je ili tko natjerao na promjenu stava? I kada u Izjavi pozivate svjedoka Maximova, visokoga časnika KGB-a, da se sučeli s biskupom Perićem, ne bi li bilo lakše da pokušate upriličiti sučeljavanje biskupa Perića s visokim djelatnikom jugoslavenske tajne službe Lasićem koji, koliko znam, živi na teritoriju vaše, Mostarske biskupije. Možda bi on, barem za prvo vrijeme, prije nego dođete do Maximova, bio vjerodostojan svjedok koji bi mogao ispričati mnogo toga o početku 80-ih i o “miliciji koja je regulirala promet”! Možda bi mogao nešto reći i o svakodnevnim torturama kroz koje su prolazili franjevci, vidioci, njihovi roditelji, vjernici. I bez njega ima masa svjedoka koji bi štošta mogli reći, ali on bi, vjerojatno, bio posebno zanimljiv svjedok, jer je, po svemu, upravo on bio veza Udbe s biskupom Žanićem. Pokušajte, ništa ne košta, a moglo bi biti korisno, istine radi, do koje vam je, kako kažete, stalo.
...
|