Sva djela bez ljubavi (u jarmu) imaju gorak ukus.
Sva djela koja radim bez davanja slobode, nisu napravljena s ljubavlju.
Ne volim pisati o trunju (
ti razgovori), već o kladetini (
ja razgovor)
Imam hrpu toga za napraviti sa ljubavlju, a ne zbog prošlosti, kulture, morala, etike, logike, pripadnosti, agende (licemjerja).
Sebe mijenjam samom prisutnošću tj. odabirom kad sam u jarmu s ljubavi (živim u prihvaćanju) i sve ide onako kako treba biti: u sreći, radosti i miru.
U jarmu nismo sa nekim drugim. Taj drugi ima vlastiti jedinstveni jaram i samo ljubav mi/nam treba da bude sladak život (a ne privid nedostatka ljubavi).
Vlastitim životom mogu drugoga potaknuti da razmisli, no to ne radim ciljano.
Često mogu samo pogoršati situaciju jer mnogi kad vide da sam radostan, a muka i neuspjeh je u zraku - osjeća se sablazan...
A to mi nije cilj.
Cilj mi je samo slaviti život, slobodu, ljubav, promjene, Boga
U vjeru se dolazi na načine koji su čudni, nelogični, neuobičajeni, iznenađujući. Načine koji nisu od ovoga svijeta.
Samo jedan nam treba u jarmu. On nije od ovoga svijeta.
Vjeru su za Isusova života svjedočili obični nevjernici svojom vlastitom vjerom.
Sam Isus je više puta spomenuo one koji pozivaju na regule, pravila, kulturu, moral, etiku, pokazivanje, pravednost, ispravnost...
U ovome relativnom promjenjivom svijetu ne želim se kleti u ništa, ali mogu reći da je jaram jako sladak i život u slobodi i miru je očaran ljepotom Božjom
