Katolički odgovori

Što više mislim, sve mi manje ima poveznica između Starog i Novog Zavjeta.
Poveznice su nategnute Emanuel- Isus (zašto nije Emanuel?), ima ih malo.
Ljubomorni Bog, gnjevni Bog, Bog osvetnik, Bog ubica iz Starog Zavjeta, nije Bog o kom Isus priča. A Bog se ne mijenja. Tamo ima svašta, milijun nebuloznih pravila o hrani, odijevanju, pranju, svašta, što Bog ima s tim. I žrtvovanja. Mislim da je to Židovima a ne katolicima namijenjeno. Možda mi je zato pater Ramos rekao da se koncentriram na Novi Zavjet kad sam ga pitala za te nejasnoće.

Teško je shvatiti Stari zavjet, zbog svega ovoga što si navela i nisi jedina koja s tim ima problema.
Ipak Crkva ga je prihvatila pa treba vjerovati crkvenom učiteljstvu da je i u Starom zavjetu prisutan isti Bog kao i u Novom zavjetu, iako je to ponekada vrlo teško prihvatiti.
Meni je Stari zavjet kao neka romansirana povijest židovskog naroda. Ima dosta nerazumljivih dijelova teksta za koje je potrebno dobro poznavati kontekst i vrijeme nastanka i upravo je tu najveći problem što prosječan čitatelj s tim nije dovoljno upoznat pa ako krene čitati Bibliju kao roman nailazi na nepremostive prepreke u razumijevanju teksta i povezivanju Starog i Novog zavjeta.

Možda je upravo zato bolje za nas laike čitanje kratkih ulomaka dnevnih misnih čitanja, npr. na https://www.hilp.hr/liturgija-dana/
Tu su obično čitanja SZ i NZ povezana psalmom i međusobno se tumače i dopunjuju, ako pratiš duže vrijeme vidiš brdo poveznica i stvari postaju puno jasnije, a psalmom kao da upotpuniš osobnu molitvu i razmatranje...

Taj način čitanja Biblije je po mom iskustvu najprikladniji...

Ej, kopitaru... Našla sam ovaj stari post jer me nedavno iznenadilo: napisana je jedna knjiga o geografskoj lokaciji biblijskog Edena, kako se opisuje na prvim stranicama (Post 2, 10-14) - između četiri rijeke (Pišon, Gihon, Tigris i Eufrat)... I knjigu nije napisao bilo tko, već jedan katolički apologet Dave Armstrong . (The word set in stone: CA) Znam da za vjeru možemo reći da ti podaci "nisu važni", ali geografija ima veze s teologijom..


"The Garden of Eden was a historical place. One reason for this belief is because the Bible gives its geographic location: two of the names of the four rivers mentioned in Genesis 2:10-14 have been preserved from biblical times. According to the Bible, the Garden of Eden was located somewhere in southern Iraq where the Euphrates and Hiddekel (Tigris) Rivers flowed into the head of the Persian Gulf—that is, they flowed on a modern landscape that is still recognizable today"
- All four rivers were historical rivers, not mythical rivers made up in the mind of the Genesis writer.
- All four rivers flowed into the Persian Gulf in the land of Mesopotamia. They were not rivers that flowed in other parts of the world as has been suggested by various authors.
- All four rivers (or now-dry riverbeds) of Genesis are still there; that is, the Genesis writer identified a modern landscape, one which is almost identical to that which still exists in the Iraq-Arabia-Iran area today.

Nažalost, i meni je to sablažnjivo...
Trebali su milijuni godina da Zemlja, koja je u nastanku bila poput Pakla (što se tiče uvjeta za život, kamo ljudski) postane "gostoljubiva".
Istraživanja pokazuju nastanak čovjeka na Afričkom kontinentu.
(Ni to ne kužim: Zašto Bog nije stvorio sve ljude istima, a ne toliko rasa i razlika, pa je crncima mali Isus crnac).
Od neandertalaca i raznih homosapiensa (Homo sapiens pojavio se pre oko 200.000 godina, kada je postojalo nekoliko vrsta hominida, ali danas smo na Zemlji samo mi. Zašto smo uspjeli preživjeti, kada su svi naši najbliži rođaci izumrli?) pa do današnjeg čovjeka, postojao je razvoj, od kamenog oruđa, pa do bakrenog doba i ostalih etapa.
Kada bi i gdje bio Rajski vrt na takvoj Zemlji? Ljudi kao danas, dok planetom lutaju špiljski ljudi s kamenim sjekirama?
Mislim da je to više prispodoba, način da se u ono vrijeme prikaže čovjekova grješna priroda.
(Ipak, prije Biblije, književni tekstovi i usmene priče bili su puni mitova o stvaranju koji su se prenosili s koljena na koljeno, posebno u Mezopotamske civilizacije poput Sumera, Babilonci, I Akadians u trećem mileniju i narod Ugarita i Kanaana u drugom mileniju)
Ima puno nagađanja (DNK studija je ukazala na Bocvanu, koja se nalazi južno od rijeke Zambezi u južnoj Africi, kao pravu lokaciju Rajskog vrta. Naučnici su došli do ovog zaključka prateći majčinu genetsku lozu ili mitohondrijsku DNK homo sapiensa. As Profesorica Vanessa Hayes, kaže genetičar na Garvan institutu za medicinska istraživanja u Australiji, “Mitohondrijska DNK djeluje kao vremenska kapsula naših majki predaka, akumulirajući promjene polako tokom generacija. Poređenje kompletnog DNK koda, ili mitogenoma, od različitih pojedinaca daje informacije o tome koliko su blisko povezani.” Ona također dodaje da je „već neko vrijeme bilo jasno da su se anatomski moderni ljudi pojavili u Africi prije otprilike 200,000 godina, ali ono što nismo znali je gdje je ta domovina. Ono o čemu se dugo raspravljalo je tačna lokacija ove pojave i kasnijeg rasipanja naših najranijih predaka.”
Od Arapskog poluotoka, Turske, Jeruzalema, mnoge su "lokacije" Rajskog vrta.

Svejedno kakve god teorije ljudi jučer i danas postavljali, vidjet ćeš svi će se na kraju okrenuti na Mezopotamiju.
Tamo je kolijevka pisma, kulture i civilizacije...

A vidi što je sada tamo...

I to ima svoje značenje... Nekada rajski vrt, sada potopljeni Perzijski zaljev. Nekada četiri rijeke, sada dvije rijeke i dva osušena riječna korita. Nekada bujno zelenilo, danas pustinja.. Nekad kolijevka čovječanstva, danas ... ima veliku količinu prirodnih resursa i poprište je niza povijesnih sukoba ...

Geografija ima veze s teologijom: da se preslobodno ne shvati kako se radi o još jednom biblijskom mitu izvan prostora i vremena, a i da označi razliku prema new age-u (jer čovjek nije najprije stvoren duhovan, pa svojim "padom" postao tjelesan i zemaljski, nego je otpočetka bio zemaljski, tj. prvim grijehom izgubio je milost posvetnu...)

Novi netradicionalni prijevodi Biblije imaju loš učinak na pastoralna pitanja. Na primjer svećenik treba pozivati ljude na promjenu svog života i na aktivne čine pokore za svoje prošle grijehe. Dudin prijevod Biblije i ostali novi prijevodi, nedovoljno ističu ovu drugu komponentu. Npr. "Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko!" (Mt 3, 2), ali u Vulgati Mt 3, 2 glasi Činite pokoru, jer se približilo kraljevstvo nebesko.

Današnjim ljudima je potrebno najprije obraćenje (od idola i ideologija...), obraćenje u sebi uključuje pokoru; i mislim da je Dudin prijevod sjajan i aktualan.

Preporučujem biblijski serijal Jordana Petersona o Knjizi Izlaska svima koje zanima smisao, značenje i simbolika ovog jedinstvenog događaja u povijesti spasenja. U ovoj stvarno interesantnoj raspravi Peterson i sugovornici nisu tekstu polazili od zakučastih pitanja autorstva knjige, nisu dovodili u pitanje njezino božansko nadahnuće, niti se natezali oko povijesne točnosti pojedinih detalja. link na osvrt

Okosnica narativa kako su ga izložili sudionici razgovora jest put od tiranije, preko neorganizirane slobode pustinje u kojoj narod žali za “dobrim starim vremenima” do organizirane slobode koja se ostvaruje preko slijeđenja Božjih naputaka. Put je to koji je dobro poznat i našem hrvatskom društvu, ali i koji prolazi svaki pojedinac. Sama sloboda koja se nerijetko predstavlja kao ‘sveti gral’ mjesto je koje je nerijetko gore od tiranije ako nema organizacijskog principa. Zato je ona slavna Božja naredba upućena faraonu “Pusti moj narod” (Let my people go), koja je poslužila kao poklič brojnim borcima za slobodu, okrnjena bez nastavka rečenice koja se uglavnom prešućuje “da mi služi”. Bez služenja Gospodinu kao organizacijskog principa zajednice i pojedinca stvari ne vode dobrome.

Dosad su objavljena 3 dijela tumačenja Izlaska, a prvi je ovdje:
https://youtu.be/GEASnFvLxhU

Poslastica od rasprave o slobodi, tiraniji, porijeklu zla, 10 zapovijedi, Božjoj ulozi u izabranom narodu i o vrijednostima u našem društvu primjerena za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti (koji od srca čestitam svim forumašima i čitateljima), uz molitvu da ove poplave što prije prestanu i svi hrabri dežurni se mirno vrate domovima...

Nije uopće sjajan. Najbolji je Katančićev prijevod. On točno slijedi Vulgatu, pružajući usporedno latinski tekst i hrvatski prijevod. Može ga se naći u pdf formatu, a za razliku od modernih prijevoda poput Dudina ima Imprimatur pa je u sukladnosti s učenjem Katoličke Crkve. https://books.google.hr/books?id=FsVWAA ... &q&f=false

Da je živio u 20. st. Katančić bi bio utjelovljeni Bonaventura Duda. Obojica su za svoje vrijeme napravili sjajan posao. Duda je sigurno poznavao Katančićevo djelo, a Katančić bi u 20. st. sto posto podržao Drugi vatikanski. U svoje vrijeme je prijevodom Biblije bio blizak narodu kao što je Duda jezik liturgije približio narodu...

Vrhunac oholosti je pretpostavljati nešto što se nije desilo. Samo u tvojoj glavi bi Katačić radio to što mu ti hoćeš pripisati. On je živio u slavnom vremenu kad se pravovjernost cijenila pa su mu i prijevodi takvi.

Nije li vrhunac oholosti podcjenjivati Dudu, a Katančić je u svoje vrijeme radio isto što i Duda u svoje... Katančić je za svoje "tradicionaliste" (takve kao ti) bio reformator, protestant, gotovo heretik jer je prevodio Bibliju na narodni, "barbarski" jezik i još zato dobio Imprimatur (jer su ga biskupi naravno podržavali).. Vi tradicionalisti ništa ne učite iz povijesnih lekcija. Cijedite muhu, a zapostavljate ono bitno: ljubav prema bližnjemu...
Lažni, neosnovani sudovi protivni su 8. Božjoj zapovijedi, pa zato:
obrati se i čini pokoru.
Katančić bi rekao. Kao i ja tebi.
Ostavi krive putove, tradicionalizam kao pomodarstvo, papa Franjo je rekao za takve da su neo-gnostici.
(Zapitaj se zašto...)