Katolički odgovori

Od navedene trojice najbolje poznajem Linića (svaka čast ostalima, ali Linić je karizmatski prvak u nas). Zanimljivo da je on (kao i Ivančić) za ozdravljenje, unutarnje i vanjsko, često naglašavao vrijeme, ustrajnost, strpljivost... ništa "instant" ili trenutno. I često su ljudi kad su se orijentirali na ono unutarnje (obraćenje, rast u molitvi, u odnosu prema Bogu...) vrlo brzo dobivali i tjelesno zdravlje...
(Kao da je i jedno i drugo međusobno isprepleteno, jel tako...)

I meni je Linić nekako najdražni od ove trojice, premda mi je i vlč. Sudac vrlo drag, osobito njegova propovijed u Novoj Bili koju toplo preporučujem svima da pogledaju Link

Zašto danas nema čudotvoraca poput padre Pia? Jesu li čudesa isključivo vezana uz vjeru, u smislu da svaki koji dovoljno vjeruje može činiti takva čudesa, ili je presudno da je to Božji dar?
Imamo slučajeve velikih svetaca, a koji nisu činili nikakva osobita čudesa, kao npr. sv. Mala Terezija. Sigurno je da u svakom vremenu postoje ljudi velike vjere, ali to što oni ne čine neke izvanredne, natprirodne događaje ne znači da im manjka vjere, već jednostavno zato jer vrše ono što je za njih volja Božja, a koja u njihovom slučaju ne traži takve događaje.

Upravo danas sam djelomičan odgovor na ovo pitanje našla u jednoj propovijedi sv. Ivana Marie Vianneya ("Ili sveti ili odbačeni")... On isto piše da, ne samo Mala Terezija, nego ni Marija, Josip, Ivan Krstitelj i mnogi drugi sveci nisu za života nikakvo posebno čudo napravili - ali su napravili sve što je Bog od njih tražio, sve svoje dužnosti, vjernosti, poslanje... A zatim navodi i onu prispodobu u kojoj Isusa pitaju "odbačeni": nismo li u tvoje ime zloduhe izgonili i čudesa činili...? Isus im odgovara: Ne poznajem vas...

S druge strane, onaj zahtjev svećenicima i učenicima iz prvog posta može se shvatiti i potpuno na duhovni način. Npr. uskrisivati mrtve ne mora značiti tjelesno oživljavati umrle, nego uskrisivati one koji su umrli u duši (koji su depresivni, malodušni, u tjeskobi, oni koji odustaju od života..), a to je ponekad važnija (i vrjednija) zadaća od samo brige za tjelesno...

U biti se slažem
Mislim da je i Božji dar i vjera samog svećenika
U NZ svi znamo da piše parafraziram : vjerom većom od goruščina zrna možete i brda premještati
Koliko je važna sama vjera u svetom pismu nalazima na jako puno mjesta...
Kod nekih je sigurno važan i dar, karizma koju je Bog dao određenom svećeniku...nemaju svi iste karizme

postavlja se pitanje,ako je presudna karizma koju sam Bog daje, zašto u ovo doba velike apostazije, velikog otpada od katoličke vjere, zašto Bog više ne djeluje preko svećenika kojima će dati takve darove?
Zašto Bog u ova teška vremena za istinsku svetu, katoličku i apostolsku vjeru , zašto svijetu ne podari više takvih svećenika...živa svjedočanstva, živi primjeri jake vjere i plodova oko takvih svećenika bi sigurno mnoge ljude obratilo na vjeru ili mnoge koji su de facto ili de iure izašli iz KC opet ih vratile u KC i praktični katolički život
Znači ako je do davanja karizmi od strane Boga zašto Bog ne da više karizmi većem broju svećenika?