|
Mislim da je svaki običaj vezan uz liturgiju vrijedan i koristan za osobnu izgradnju ako mu se pristupa s ljubavlju i željom da se kroz njega doživi radostan susret s Bogom. Ne zaboravimo da i sama liturgija usred malaksavosti vjere prelazi u zamorni formalizam od kojeg malo (i ako ikakve) koristi i zato sve moramo promatrati kroz tu prizmu. Naravno, individualnost je u svemu ključni faktor i na toj razini čovjekov duh napreduje ili stagnira, no ipak moramo sagledati stvari i na jednom načelnom nivou. Dobar je primjer u tome posvećenje hrane na uskrsno jutro, koji smatram vrijednim i pobožnim običajem, koji prema sarinom opažanju može izgubiti svoju svrhu i prometnuti se u nešto suprotno, uslijed ljudskih pogrešnih nakana. To stoji, međutim, u okviru liturgije, a i kao narodni običaj, mislim da predstavlja jednu veoma vrijednu baštinu koju valjamo držati.
Kao negativan primjer koji mi je upravo upao u oko istaknuo bih posebno običaj paljenja krijesova, prisutnog pretežito u sjevernim krajevima. Praktički sve donedavno u mome ga mjestu uopće nije bilo, da bi se onda spontano ljudskom incijativom uveo i postupno prerastao u ipak donekle značajnu manifestaciju. No, upravo tu nastaju problemi, što se događaj profilira praktički kao paralela liturgijskim obredima koji u središtu sadrže Krista, te ovdje, pod krinkom Uskrsa, donosi ispraznosti i idole oprečne kršćanskoj poruci. Sama vatra, moramo to istaknuti, sadrži snažnu simboliku prikladno uklopivu sa uskrsnim svjetlom, no ovdje u konkretnoj primjeni to postaje jedan isprazan običaj koji sa sobom donosi značaj okupljališta za zabavljanje i bančenja, namjesto proslave Kristova uskrsnuća. I upravo zato jer samo po sebi nije uklopljeno u liturgiju, prerasta u nešto posve neprikladno, štoviše i degradirajuće za ovaj veliki događaj.
Sličan je primjer sa tzv. ''krštenjem mošta'' koje u sebi sadrži višestruko grešnu narav. Prvo je degradacija u odnosu na sveca (koji u sebi ne sadrži nikakve aluzije na vino), a zatim na sakramente Euharistije i sv. Reda, i tim je žalosnije ukoliko ovo biva shvaćeno kao nešto zabavno i bezazleno od strane vjernika. Štoviše, mogli bismo ga u svojoj naravi okarakterizirati i kao vrlo bliskog blasfemiji.
U pravilu su božićni običaji jako lijepi i dobro se uklapaju u atmosferu blagdana, no treba svakako i na ovakve neprikladnosti više upozoravati kako bi se osjetila jedna distanca spram njima, ali istovremeno i osjećaj za duh svetog vremena.
_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
