angelus je napisao/la:
Citat:
zumzum je napisao/la:
Koliko sam te shvatila, bioenergija je u redu?

Je, i visak i kristali i akupunktura... Ali ako ti netko kaže da trebaš svako jutro preskakati svinjsku kopanju kako ti ne bi kune pobjegle iz novčanika, budi opdrezna, jer oko kopanje je uvijek sklisko.Pazi da ne opadneš.

Gutaperka je napisao/la:
pitanje angelusu:koja je razlika između liječenja bioenergijom i polaganja ruku svećenika tj.kad liječi Duh Sveti? Mislim na konačni učinak

Svako živo biće ima životnu energiju (bio-energiju). Kod ljudi je vrlo različit intenzitet te energije. Ima ljudi kojima ta energija ''curi'' kao iz akumulatora struja, ako gori koja lampica ili se žice dotiču lima. Razne frustracije, strahovi,... troše silno energiju pa su takvi ljudi slabi, bezvoljni...
Osoba koja je psihofizički stabilna, zdrava je osoba i posjeduje dovoljno energije i za druge. Kao kad puniš akumulator koji se ispraznio.
To se čak može osjetiti. Kad sjediš blizu osobe koja je puna životne energije osjetiš nešto poput topline koju zrači. U nekim slučajevima se može osjetiti svojevrsno peckanje. Kao kod statičkih struja.
Što se pak tiče polaganja ruku; tu postoje različite razine. Od polaganja ruku pri podjeljivanju nekih sakramenata, pa do onoga što ti spominješ, a o čemu nemam nikakvo iskustvo i vrlo sam skeptičan prema toj tvrdnji da liječi Duh Sveti. U prvoj Crkvi je bilo takvih pojava. Svakako, nikako ne treba silu Duha Svetoga miješati s jednom prirodnom pojavom.
Bioenergija ne spada u domenu duhovnog, niti su bioenergetičari neki karizmatici. To su jednostavno ljudi koji imaju snažnu životnu energiju.
Ja se s ovim nikako ne bih složila. Imala sam priliku susresti se s bioenergetičarom, taj je čak tvrdio da imam takvu razinu bioenerije da se sama mogu baviti liječenjem i pokušao me naučiti toj "vještini". Bogu hvala, nisam ustrajala u tom.
Istina je da od takve osobe možeš osjetiti neku vrst elektriciteta ili možda čak magnetizma, npr. moj dlan se od njegova dlana odbijao kao magnet, dok su nam se vrhovi prstiju privukli kao magneti, ja sam čak osjetila i nekakav elektricitet. Moji dlanovi su znali biti vrući kao da sam u temperaturi i to se ne osjeti kad te netko uhvati za ruku, nego kad nekom ruku staviš npr. na leđa, dlan kao da gori, ali u liječenju bioenergijom nema ničeg što bi ja definirala ni znanstvenim, ni Božjim, meni to u potpunosti liči na okultno.
Onaj koji liječi bioenergijom, ako uopće liječi, ne zna od kud mu ta "energija", on čini određene pokrete i usmjerava svoje misli i ruke u određenom smjeru, na način kao da prenosi neku energiju iz okruženja (moj "učitelj" je govorio čak svemira) na određenu točku. Tu čovjek postaje medij za silu koja je njemu u potpunosti nepoznata, svakako ne Boga.
Rad s viskom je gotovo kao gatanje, po onom što sam ja u to vrijeme imala priliku vidjeti. Postavljaju se pitanja i traže odgovori, prati se kretanje - odgovor viska. Visak se i sam koristi kao alat - sredstvo u prijenosu bioenergije.
Usporediti ovo s polaganjem svećeničkih ruku je potpuno pogrešno, a usporediti s liečenjem Duhom Svetim i pogotovo.
Koja životna energija? Životna enerija je nešto sasvim suprotno. Bioenergetičari su najkrepaniji ljudi na svitu, a za pristati na to da se nešto na taj način služi s tobom nije mi baš primjer psihofizički zdrave osobe. Čovjek koji se s tim bavi je obično sredstvo kao kabel koji vodi od utičnice do pegla npr..