Katolički odgovori

BRAVO!!!

Povezivanje mojih stavova s nacizmom smatram neprimjerenim i sramotnim, jer se temelje isključivo na katoličkoj predaji i nauku Katoličke Crkve, a nikako na ideologijama nasilja ili mržnje. Kad govorim o ekumenskom dijalogu i o punini Katoličke Crkve, to je iz teološke perspektive: Katoličke Crkva već posjeduje puninu istine i sakramenata, pa odijeljene kršćane pozivamo na povratak u jedinstvo, a ne na nasilno „prekrštavanje“. Povijesni zločini Drugog svjetskog rata nemaju nikakve veze s katoličkim učenjem o istinskom jedinstvu Crkve.
Vjerujem da se o ovim pitanjima može razgovarati smireno i argumentirano, bez pribjegavanja uvredama ili ekstremnim usporedbama kojima si ti očito sklona zbog osobnog animoziteta.

Meni pak su skroz neprimjereni, a i sramotni tvoji stavovi i tvrdnje "da se oni neće spasiti, ako se ne vrate u KC." To je teološki netočno i nije nikakav nauk Crkve - to je dobro razjasnio Drugi vatikanski sabor (kojeg si ti više puta negirala na ovom forumu). Ekumenski dijalog je put Crkve i podržavaju ga i usmjeravaju Pape. Nazivaš ih uporno "raskolnicima i hereticima" kao iz tobožnje zabrinutosti za njihovo spasenje, ali iza toga je neka prevelika samouvjerenost u vlastito spasenje i uzdizanje. Preporučam, za daljnju konstruktivnu raspravu, čitati dokumente 2VK i informirati se o nauku Katoličke crkve...

Evo, mogu svi pogledati što o ovoj temi piše u Katekizmu KC (u odjeljku "Rane jedinstva", br. 818-822) :

818 Oni koji se danas rađaju u zajednicama koje su proistekle iz
takvih raskola »i napajaju se vjerom u Krista, ne mogu biti optuženi za
grijeh rastavljenosti i Katolička ih Crkva grli s bratskim poštovanjem i
ljubavlju [...]. Vjerom opravdani u krstu, oni su pritjelovljeni Kristu, pa
se zato s pravom rese kršćanskim imenom, a djeca ih Katoličke Crkve
opravdano priznaju braćom u Gospodinu.«

819 Osim toga »i izvan njezina ustrojstva [...] mnogi elementi
posvećenja i istine« nalaze se izvan vidljivih granica Katoličke
Crkve: »pisana Božja riječ, život milosti, vjera, nada i ljubav te drugi
unutrašnji darovi Duha Svetoga i vidljivi elementi«. Duh Sveti se tim
Crkvama i crkvenim zajednicama služi kao sredstvima spasenja kojima
snaga dolazi od punine milosti i istine koju je Krist dao Katoličkoj
crkvi. Sva ta dobra proizlaze iz Krista, i k njemu vode i po sebi potiču
na »katoličko jedinstvo«.

PREMA JEDINSTVU
820 Od početka je Krist svojoj Crkvi podario jedinstvo, koje kako
vjerujemo, »neizgubivo postoji u Katoličkoj Crkvi i nadamo se da će
danomice rasti sve do svršetka svijeta«. Krist daje uvijek Crkvi dar
jedinstva, ali Crkva mora uvijek moliti i raditi da bi sačuvala, učvrstila
i usavršila jedinstvo koje joj Krist želi. Za to je sâm Krist u času svoje
muke molio i ne prestaje moliti za jedinstvo svojih učenika: »[...] da
svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama
budu jedno, da svijet uzvjeruje da si me ti poslao« (Iv 17, 21). Želja da
ponovno dođe do jedinstva svih kršćana Kristov je dar i poziv Duha
Svetoga.

821 Da se na to prikladno odgovori, potrebno je:
— trajno obnavljanje Crkve u većoj vjernosti njezinu pozivu: to je obnavljanje
snaga pokreta prema jedinstvu;
— obraćenje srca da svaki pojedinačno nastoji »što čišće [...] živjeti u skladu
s evanđeljem« jer je uzrok podjelama nevjernost udova Kristovu daru;
— zajednička molitva, jer »obraćenje srca i svetost života, zajedno s
privatnim i javnim molitvama za jedinstvo kršćana valja smatrati dušom
svega ekumenskog gibanja i s pravom se to može nazvati duhovnim
ekumenizmom«;
— međusobno bratsko poznavanje;
— ekumenski odgoj vjernika i posebno svećenika;
— dijalog među teolozima i susreti kršćana različitih Crkava i zajednica;
— međukršćanska suradnja na različitim područjima služenja ljudima.

822 »Briga o obnovi jedinstva tiče se cijele Crkve, kako vjernika
tako i pastira.« Ali trebamo biti svjesni »kako ovaj sveti cilj –
pomirenje svih kršćana u jedinstvu jedne i jedine Kristove Crkve –
nadilazi ljudske snage i sposobnosti«. Stoga svu svoju nadu polažemo
»u Kristovu molitvu za Crkvu, u Očevu ljubav prema nama i u silu
Duha Svetoga«.
Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dekr. Unitatis redintegratio, 9

Čemu histerija pa vidi se kako u katekizam ne spominje razmjenu darova niti opoziva zablude „razmjene darova“
Papa Pio XI. u enciklici Mortalium animos (1928.) izrijekom odbacuje ideju da se jedinstvo može graditi na „razmjeni i suradnji“, upozoravajući: „Neka se nitko ne nada da se Katolička Crkva može ikada na bilo koji način približiti onima koji se odijeliše od Katoličke vjere, dokle god oni ne budu priznali i prihvatili sve što Crkva vjeruje i naučava.“

...bilo je tu na forumu već više ljudi koji su mislili da cijela Crkva ide krivo, a ti jedino pravo... nisi jedina...

Sveti Augustin, kojeg se danas spominjemo i zagovoru utičemo je rekao: „Izvan Katoličke Crkve sve se može imati osim spasenja; može se imati čast, sakrament, pjevati Aleluja, odgovoriti Amen, držati Evanđelje, ispovijedati vjeru u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, pa i propovijedati je; ali nigdje osim u Katoličkoj Crkvi ne može se naći spasenje.“
Extra Ecclesiam catholicam totum potest haberi praeter salutem; potest haberi honor, potest haberi sacramentum, cantari Alleluia, respondere Amen, tenere Evangelium, habere fidem in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti, et praedicare eam; sed nusquam nisi in Ecclesia catholica potest inveniri salus.“ (Sermo ad Caesariensis Ecclesiae plebem, 6)

Uzaludan ti trud, Majkićka, jer i pravoslavni vjeruju u Nicejsko-carigradski simbol: i oni vjeruju u "jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu" samo što kod njih katolicitet ima drugačije značenje..

Samo ti istražuj, doći ćeš jednog dana do zaključka da svako takvo "tradicionalističko shvaćanje" (protiv ekumenizma, karizmi, protiv Pape...) je zapravo oblik sektaškog mišljenja.

Trebala bi znati istinu da takvo shvaćanje nemaju tradicionalisti već nacionalne crkve srpska, ruska..
Ja nemam ništa protiv Pape, istinskog ekumenizma, od Boga danih karizmi, to ti nečasno podmećeš iz osobnog animoziteta.
Sveti Augustin čijem te zagovoru izručujem naglašava da prema hereticima uvijek treba postupati s ljubavlju i željom za njihovim obraćenjem, a ne iz mržnje: „Dilige homines, interficite errores.“ tj. „Ljubi ljude, uništi zablude.“ To znači heretik je bolesnik koji treba ozdravljenje, a ne neprijatelj kojega treba uništiti.

Ma vi ste se podjelili, a sve je to isto tako kaže Međugorje. Fino vjerujte i nemojte se svađati

I Isus je rekao: Srdite se, ali ne griješite!.. Postoje forumaši koji pod utjecajem raznih tradicionalističkih pokreta dosta iskrivljuju katolički nauk, za njih bi najbolje bilo upisati koji početnički teološki tečaj ili bar nabaviti džepno izdanje Katekizma KC, pa učiti sami!

Inače, teologija nije uvjet za sudjelovanje na forumu (svakome tko je dobronamjeran)...

Katolička Crkva nije nacionalna i zato nema smisla tvoje forsiranje srpske crkve jer ona nije katolička. Katolička Crkva posjeduje puninu katoliciteta jer već sv. Ciprijan uči: „Tko nema Katoličku Crkvu za majku, ne može imati Boga za Oca“ (De unitate Ecclesiae, 6). Katolicitet nije nepotpun niti ovisan o vanjskim zajednicama; sve što je istinito i sveto kod njih potječe iz onoga što su nekoć primili od Katoličke Crkve. Vade, paenitentiam age, Iam amplius noli peccare!