Katolički odgovori

Molim sve da se raspravlja o temi. Rasprave o forumašima, neprikladni i offtopic postovi će se brisati.

Sad sam potražio detalje o Haliku, nisam ga još čitao. Sudeći po citatima koje si naveo, a i po opisu knjige, svakako ide na listu za čitanje.
Hvala!

_________________
****
Web: https://sinisaknezevic.com/hr/naslovna/
Facebook: https://www.facebook.com/authorsinisaknezevic

Svakako! No, nisam mislio riječ 'zanimljivo' u kontekstu zabave.
A otkupio nas je i riječima, jer On jest Riječ.

_________________
****
Web: https://sinisaknezevic.com/hr/naslovna/
Facebook: https://www.facebook.com/authorsinisaknezevic

Ovo je stvarno ružno insinuiranje koje najoštrije odbacujem i molim te nemoj to raditi. Ne smeta mi ničije prezime niti sam od ikoga tražila ikakve osobne podatke niti je tebe netko to traži, to što si stavio u potpis je tvoja stvar. Mislim kako je to posve neprimjereno za anonimni forum jer se ovdje bavimo i raspravljamo o stavovima prema nekim temama. Zbog toga je prirodno pitati nekoga za stav o katoličkoj vjeri i Crkvi, a nije prirodno gnusno insinuirati nekome šovinizam bez ikakvog objektivnog razloga. Iskreno bi se pozitivno iznenadila kada bi u budućnosti takvo insinuiranje prestalo.
Što se tiče zanimljivosti vjere. Katolička vjera ne postaje „nezanimljiva“ kad pokušamo prilagoditi ju svijetu, umjesto da svijet preobrazimo po Kristu. Katolička vjera ne traži publiku već traži vjernike.
Zato ne pitaj: „Zašto katoličanstvo nije zanimljivo?“
Radije se zapitaj: „Jesam li ja zanimljiv Kristu?“
Jesam li Mu vjeran, poslušan, spreman nositi križ?
Tu počinje i završava svaka istinska obnova Crkve.

Krivo si shvatila pitanje! Ne pitam ja to radi sebe! Meni su kršćanstvo i Krist itekako zanimljivi. Ali takvim su postali tek nakon lutanja, da tako kažem. Poučen i obogaćen svojim iskustvom pitam se radi drugih, kao što sam već odgovorio tijekom ove teme.
Kad modernom čovjeku koji je izgubio kompas u životu, koji nema smisla, daš odgovor o krvi Kristovoj, križu, patnji, odricanju takvim ga narativom nećeš evangelizirati.
U evangelizaciji se treba spustiti na level onoga kome pričaš. Ja tražim uzroke kolapsa kršćanstva na Zapadu. Ne govore Pape uzalud o potrebi re-evangelizacije Zapada.
Narativ koji je zapadnjake udaljio od Crkve zasigurno ih neće vratiti. Ne treba se nikako mijenjati nauk Crkve, niti to itko govori. Ali da se treba mijenjati srednjovjekovni folkvor koji ju prati, to treba. Koliko ja vidim ljudi traže dubinu, mistiku, objašnjenja, ne možeš ih siliti na fides ako ratio nije zadovoljen.

“Vjera je čin razuma koji, na zapovijed volje koju pokreče Bog milošću, daje pristanak božanskoj istini” tako kaže Katekizam Katoličke crkve.

Evangelički pristup jednom znanstveniku ili pristup nekom nekrštenom i gladnom u Africi nije isto. Jedan je gladan u razumu, drugi u tijelu, i Božju Milost možeš pokazati kroz svoje djelo i jednom i drugom. Nadam se da griješim, ali mislim da mnogi ostaju gladni u razumu na zapadu pored žive Crkve.

_________________
****
Web: https://sinisaknezevic.com/hr/naslovna/
Facebook: https://www.facebook.com/authorsinisaknezevic

Ima tu još nešto vrlo problematično što je prije rečeno. Tvrdnja da „ne postoji katolička vjera“ nije samo teološki netočna nego je ona otvoreno nijekanje Kristove riječi. Sam je Gospodin rekao: „Ti si Petar, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju“ (Mt 16,18).
Dakle ne Crkve, nego Crkvu, jednu, svetu, katoličku i apostolsku. Tko dakle tvrdi da katolička vjera ne postoji, taj zapravo tvrdi da Krist nije održao svoje obećanje.
Zato kršćanstvo danas mnogima nije „zanimljivo“: jer su od njega napravili bezobličnu ideju ljubavi bez istine, milosrđa bez pokore i Boga bez suda. To nije Kristovo Evanđelje, nego modernistička utjeha za savjest koja se više ne želi kajati.

Ako netko tvrdi da „kršćanstvo više nije zanimljivo“, tada govori više o sebi nego o vjeri. Krist nije došao da bude tema rasprava ni sredstvo razonode, nego spasiti duše. Kršćanstvo nije stvoreno da zabavlja svijet, nego ga treba preobraziti. Tko traži zanimljivost, a ne istinu, pokazuje da mu srce više pripada svijetu nego Bogu.
Valja jasno reći kako vjera nije osjećaj ni doživljaj, nego poslušnost istini i prihvaćanje križa. Zato oni koji olako sude o „nezanimljivosti“ vjere pokazuju da ne razumiju njezinu dubinu, nego je sude po vlastitoj površnosti.
Uz to, ozbiljan vjernik zna da ogovaranje, trolanje i podbadanje nisu „dijaloga u duhu“, nego djela tijela, o kojima sv. Pavao piše: „Ako jedni druge grizete i proždirate, pazite da se međusobno ne uništite“ (Gal 5,15).
Ni muževnost ni kršćanska zrelost ne pokazuju se galamom i podrugljivošću, nego čvrstinom u istini i mirom u srcu. Krist nije bio slabić, nego Janje koje pobjeđuje, jer je nosio istinu do kraja. Tko se ruga vjeri, tko omalovažava njezine branitelje i raspravu svodi na ispade ega, ne pokazuje „slobodu duha“, nego unutarnju prazninu. Kršćanstvo će uvijek biti „nezanimljivo“ onima koji traže smijeh umjesto pokajanja, i lagodu umjesto žrtve.

Zanimljiv je Halik. Baš si dobro otvorio temu, paše uz njegova promišljanja.



Zanimljivo razmišljanje, i sam sam na tom tragu promišljanja. Ali to po meni pokazuje i put za Crkvu: ne smije se prilagođavati svijetu, pop kulturi, ne smije spuštati ljestvicu, ne smije se zatvoriti u okoštale forme. Crkva je ta koja, prije umjetnosti i ostalih sekularnih formi, propitkuje čovjekovu bit i nudi odgovore, koja poziva na mističan susret sa Gospodinom. Bez spuštanja ljestvice i bez straha od promjena. Bez straha od komunikacije sa drugim, sekularnim, tražiteljima. I posebno bez straha od osipanja. Biti će nas koliko će nas biti - važna je autentičnost i vjernost, a o brojnosti će voditi računa Bog.

Svakako! U samim počecima Crkve došlo je do prelaska iz židovske tradicije u helenistički svijet. Tako su usvojeni mnogi koncepti helenističkog načina razmišljanja. Grčka je kolijevka zapadne civilizacije. I na tim temeljima u svom narativi građena je i crkvena retorika. No, svijet je danas globalan, dolazi do međukulturalnih preplitanja i mnogi koncepti i pojmovi s istoka ulaze u svakodnevnicu. S tim izazovima bi se trebala Crkva pozabaviti.

_________________
****
Web: https://sinisaknezevic.com/hr/naslovna/
Facebook: https://www.facebook.com/authorsinisaknezevic

Crkva ima puno iskustvo sa religijama Dalekog Istoka, ali da, u pravu si, i po svim tim kvazi yoga seminarima se vidi koliko su prosječni zapadnjaci oguglali na duhovno bogatstvo koje imaju u svojem dvorištu i traže neku egzotiku. I koliko su nesvjesni drastičnih razlika tih duhovnosti, kao i opasnosti.

Nedavno sam čitao izvrsnu knjigu "Zabranjeno iskustvo" ( https://www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/ispovijest-bivseg-tajnika-maharishi-m-yogija-osnivatelja-transcendetalne-meditacije/ ) koja dubinski ulazi u tu temu. Bila mi je teška za čitanje jer ima gomila novih, meni stranih, pojmova istočne duhovnosti, ali je zaista ušla u samu srž i kirurški precizno napravila tu distinkciju. Napisana je od strane katoličkog svećenika, dakle Crkva ima znanja i iskustva sa svim oblicima duhovnosti, ali nekako je postao problem prenijeti to puku.

To je fantastična knjiga koja je i meni otvorila oči. Iako nema direktno veze s istokom, preporučujem ti 'Oblak neznanja', nepoznati autor. https://verbum.hr/oblak-neznanja-knjiga ... vjeta-4622

_________________
****
Web: https://sinisaknezevic.com/hr/naslovna/
Facebook: https://www.facebook.com/authorsinisaknezevic

Budući da je originalni odgovor obrisan, odgovorit ću ponovno u rukavicama.

Dakle, nisi dobro shvatila naslov teme i od te pretpostavke proizlazi tvoje rezoniranje dalje. Ne vidiš šumu od stabla, gledaš pojedine riječi a ne kontekst rasprave.

_________________
****
Web: https://sinisaknezevic.com/hr/naslovna/
Facebook: https://www.facebook.com/authorsinisaknezevic

Načelno je bolje pogriješiti u poslušnosti Nauku KC, nego pogoditi u neposlušnosti. Zato je kontekst mog stava posve jasan kakav treba i biti jer ako je rasprava o istini „naporna“, onda su i Kristove riječi bile naporne onima koji nisu htjeli čuti istinu. I o Njemu su govorili da ima „nečista duha“ (Mk 3,22) jer nije ugađao ljudskim željama, nego pozivao na obraćenje. U Evanđeljima nema zapovijedi da vjera bude „zanimljiva“ ili „ugodna“ nego se traži njena istinitost i njeno vjerno čuvanje. Katolički duh ne mjeri se osjećajima, nego vjernošću Objavi i poslušnošću prama Katoličkom nauku.

Krist nije zabranio prosuditi ono što nam se duhovno nudi „Ne sudite po izgledu, nego sudite sudom pravednim“ (Iv 7,24). To znači da je obrana istine po pitanju o "zanimljivoj vjeri" čin ljubavi, a ne nadmenosti. Šutnja pred zabludom nije poniznost, nego kukavičluk. Vjera nije igra, nego put spasenja.