Također, ne mogu objasniti ni kako jedno takvo iskustvo može imati tako trenutačan i trajan učinak na moju dušu i na moje uobičajene navike od toga trenutka, posebno imajući u vidu tolika druga iskustva i tolike milosti koje nisu imale takav učinak. Međutim, s moje strane, to je bio čin izbora. Znam da je to izbor koji nikada ne bih mogao ranije donijeti i nikada nisam učinio bez nadahnuća Božje milosti. Bio je to izbor učinjen s namjerom. Odlučio sam, svjesno i voljno, prepustiti se Božjoj volji i pustiti sve svoje rezerve. Znao sam da prelazim granicu koju sam uvijek oklijevao i strahovao prijeći. Ipak, ovaj put odlučio sam je prijeći, a ishod je bio osjećaj oslobođenja, ne osjećaj straha. Nisam osjećao opasnost ili očaj, nego val samopouzdanja i sreće. Preko tog praga, koji sam se bojao prijeći, stvari su se odjednom činile tako jednostavnima. Postojala je samo jedna vizija - Bog koji je bio sve u svemu. Postojala je samo jedna volja koja je upravljala svime - Božja volja. Samo sam to trebao uvidjeti, prepoznati je u svim okolnostima u kojima bih se našao i dopustiti joj da me vodi. Bog je u svemu, sve uzdržava i upravlja. Razlučiti to u svakoj situaciji i svim okolnostima, vidjeti Njegovu volju u svim stvarima, značilo je prihvatiti sve okolnosti i situacije te dopustiti da me On nosi u savršenoj vjeri i povjerenju. Ništa me nije moglo od Njega odvojiti jer je On bio u svemu. Nije mi prijetila nikakva opasnost niti me mogao pokolebati ikakav strah, osim straha da ću Njega izgubiti iz vida. Budućnost je bila skrivena u Njegovoj volji, stoga meni prihvatljiva, bez obzira na to što bi mogla donijeti. Prošlost, sa svim neuspjesima, nije bila zaboravljena. Podsjećala me na slabost ljudske prirode i ludost vjere u samoga sebe. Ali nije me više deprimirala. Više se nisam okretao sebi za vodstvo niti se oslanjao na sebe. Nisam mogao doživjeti neuspjeh. Odričući se, konačno i potpuno, sve kontrole svog života i buduće sudbine, posljedično sam se oslobodio sve odgovornosti. Tako sam se oslobodio tjeskobe, zabrinutosti i svake napetosti. Mogao sam smireno plutati na valu Božje providnosti koja me uzdržavala u savršenom miru duše. Ispunjen ovim novim duhom i preoblikovan u svojoj unutarnjosti, više nisam strepio pred sljedećim razgovorom s istražiteljem. Nisam vidio razlog da se bojim njega ni NKVD-a jer sam sve stvari sada promatrao kao da dolaze iz Božje ruke. Više se nisam bojao da ću napraviti „grešku" jer je Božja volja bila iza svakog novog razvoja događaja i svake alternative. Siguran u Njegovoj milosti, osjećao sam se sposobnim suočiti sa svakom situacijom i izazovom. Što god odluči poslati mi ubuduće, prihvatit ću. Štoviše, promjena u meni bila je tako očita da ju je čak i ispitivač primijetio. Njegov je najnoviji prijedlog bio da služim kao kapelan u novoformiranoj vojsci poljskih komunista pod Vandom Vasilevskom ili možda kao kapelan u vojsci generala Andersa, vojsci slobodnih Poljaka formiranoj da se bori na predloženom drugom frontu. Rekao sam mu jednostavno da sam voljan prihvatiti bilo koju opciju. Činio se iskreno zadovoljan brzinom mog odgovora i mojim novim raspoloženjem. Rekao mi je da se činim opuštenijim i podatnijim, što sam i bio, s obzirom na to da se više nisam bojao da ću pogriješiti jer sam bio svjestan da je Bog sa mnom. Mislim da je ipak bio sumnjičav u pogledu ove iznenadne promjene razmišljanja. „Dobro," rekao je, „reći ću ljudima gore da si spreman i voljan djelovati kao kapelan bez obzira kamo te poslali. Obavijestit ću te čim čujem njihov odgovor."
Međutim, sljedeći put kad sam ga vidio, imao je novi prijedlog. Rekao mi je da ljudi s kata žele da idem u Rim i budem posrednik između Kremlja i Vatikana. Sada kada se Sovjetski Savez pridružio saveznicima, možda bi se mogao dogovoriti kakav konkordat u vezi s komunizmom. Složio sam se, iako mi je sve zvučalo nevjerojatno apsurdno. Pomisao na povratak u Rim, u slobodan svijet, nekada bi me uzbuđivala, ali zbog mog potpunog predanja Bogu ova mi ponuda nije zvučala ništa uzbudljivije od drugih. Hoću li ići u Rim ili ne, to je Bog trebao odlučiti i urediti. Bio sam spreman prihvatiti svaki događaj kao da dolazi iz Njegove ruke. Rasprave o odlasku u Rim oduzele su puno vremena u ispitivanjima, a ipak sam cijelo vrijeme bio rezerviran i potpuno opušten. Naravno, istražitelj mi je objasnio da u Rimu neću biti sam. Bit ću dio tima, a prenosit ću i druge informacije. Od mene se očekivalo da određene detalje prenesem natrag u Moskvu. Ako to ne bih izvršio, ako izdam njegovo povjerenje, ljudi s kojima ću raditi pobrinut će se za moje brzo smaknuće. Prije nego što otputujem u Rim, proći ću mjesec dana obuke u određenim tehnikama špijunaže koje će mi trebati u Rimu. U svemu tome osjećao sam mir. Prije bi me i sama pomisao na takvu suradnju uzrujala i mučila, a sada nisam osjećao tjeskobu. Ako se to mora ostvariti, neka bude - za svrhu koja je bila poznata samo Bogu. Ako se to ne treba dogoditi, neće. Moje pouzdanje u Njegovu volju i providnost bilo je apsolutno. Znao sam da samo trebam slijediti poticaje Njegove milosti. Bio sam potpuno siguran da će me On izvesti na pravi put kad dođe trenutak odluke. Tako se i dogodilo. Kad me napokon istražitelj tražio da potpišem ugovor za posao u Rimu, jednostavno sam odbio. Nisam to unaprijed smislio. Štoviše, do tog trenutka sa svime sam se slagao. Ali odjednom se to činilo kao jedina stvar koju treba učiniti, i tako sam postupio. Bio je bijesan i agresivan, prijetio mi trenutačnim smaknućem. Uopće se nisam bojao. Mislim da sam se nasmiješio. Tada sam shvatio da sam pobijedio. Kad je pozvao čuvare da me odvedu, a ništa mi nije bilo rečeno, mislio sam da me vode pred streljački vod, pa sam pošao s njima kao da su službenici milosti. Osjećao sam Njegovu prisutnost u tom trenutku i znao sam da hodam prema budućnosti po Njegovoj zamisli i svrsi. To je bilo sve što sam želio. Walter J. Ciszek "Na vrutke me tihane vodi"
Hvala Fran ovo je lijek za dušu i upravo ono što mi je potrebno u trenutnoj situaciji....Bog neka ti udjeli sve što je potrebno u ovom životu a sad bi te zamolio kad budeš našao vremena da staviš još .....
Login
Registracija
FAQ
Traži
I tip mrtav hladan na to. Ko da je to nekaj normalno. 