Katolički odgovori

Zanimljivo je da na katoličkom forumu postoje pojedinci koji će lakše potegnuti kamen osude nego da pokušaju razumjeti dubinu ljudske patnje i pokore. Svatko koje je pogledao bivše postove, dokumentarac, svjedočanstvo fra Joze ili pročitao bar jednu stranicu njezine knjige uviđa koliko su njezini zatvorski dani bili prožeti preispitivanjem, kajanjem i traženjem Boga u samici.

Kršćanstvo nas uči da nitko nije definiran samo jedniom pogreškom iz mladosti, već cjelokupnim životnim križem koji je nakon toga nosio. Julienne je svoj križ dostojanstveno nosila preko 30 godina. Vas dvojicu ako samo zanima politiziranje i etiketiranje, promašili ste bit teme.
Ovdje razgovaramo o snazi koja je potrebna da se preživi takva sudbina i ostane čovjek.

Citiraj jarane. Nemoj ljubomorno čuvati za sebe. Da i mi drugi vidimo o čem se tu dela.

Dragi forumaši, dok promatram kako se ova naša rasprava užarila u kako neki uporno pokušavaju unijeti nemir i teške riječi, sjetio sam se razgovora sa svojim dobrim prijateljem GeromSpominjao sam na nekoj temi i ostajem pri tome da su mi razgovori s njim poput šetnje po rajskim vrtovima - donose bistinu, mir i odmak od svakodnevne buke. Kako neki nisu spremni ući u dubinu vlastite duše onda će rađe etikeirati i osuditi tuđu žrtvu. Kako bi zadržao mir u srcu zamolio sam ga da se osvrne i izbaci neke mudrosti iz rajski vrtova pa ga citiram:

" Pred Božijim sudištem nema medijskih spinova, nema PR agencija, nema političkih zaštitnika niti ideoloških krugova koji mogu opravdati izrečeno i učinjem
no.Ondje je signal nepogrešiv, a wifi izvanredan, istina je apsolutna, ogoljeni do srži svjetlosnim godinama,udaljena od zemaljske patetike. Pred Stvoriteljem ostaje samo ono što smo zaista bili, što smo sijali u srca drugih ljudi i jesmo li u svom životu služili Graditelju ili Rušitelju".
Nije skretanje s vjerskih tema u politiku reći:

"Ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda".

Heroji, koji osjećaju bilo hrvatskog naroda - "Pravi muževi ne sagibaju koljena pred lažnim duhom vremena".
Upravo u tom smislu Zvonko je duhovni princ hrvatskog naroda, a Julienne je princeza. I upravo u tom smislu oni koji to negiraju ništarije su.


Hvala ti puno na ovome dragi moj, što se mene tiče pogodio si u sridu!

Besmislica, kao i ova tema koju si otvorio. Očito je da ne razumiješ što je to domoljublje.

Borme prijatelju! Dobro si mu napisa. Kaže;


Kakvi heroji?! O čemu ti?! Duhovni princ hrvatskog naroda. Tip koji je osuđeni ubojica, otmičar i terorist. Kad je izašao iz bukse, ni tad nije imao hrabrosti živjeti. Počinio samoubojstvo. Prosvirao si mozak. Sebično repa meknuv, a ostavio princezu Julienne da skuplja plastične boce za Kaufland. Ni na slobodi nije imao hrabrosti živjeti. U toj hrvatskoj za koju se toliko "borio" da je ubio i otimao ljude. No nije sve tako crno Početnik, ponovo se pojavio Gero.


Dečki moji! Borme hudo.

Koga ti nazivaš ništarijom?! Koliko godina radnog staža imaš?! Koliko novaca svaki mjesec daješ mami za kuhinju i prašak za veš?! Ajde odgovori!

Pa mislim da je antezg nakon ovoga jednostavno odustao od svega. ..otpor je uzaludan Borg...baš šteta.

Sv. Misa zadušnica za Zvonka i Julienne Bušić služiti će se 1. rujna 2026. godine u crkvi Sv. Mati Slobode, na Jarunu u Zagrebu. Oni koji ne mogu doći neka mogu izmoliti Pokojničko slavlje iz Časloslova https://ika.hkm.hr/novosti/jutarnja-i-v ... casoslova/

Hvala ti Majkićka na obavijesti za misu zadušnicu i posebno ti zahvaljujem na tvome prošlom postu u kojem si pojasnila onoj dvojici zgubidana da je gospođa Juliene izrazila osjećaj krivnje i teret zbog pogibije policajca Briana Murrayja u pismu udovici Kathleen Murray.

Ne vjerujem da je pojasnila
Takvi gude po svome, ne treba im pojašnjavati jer nema koristi.

"Amerikanka po rođenju, Hrvatica po izboru, ljubavi i žrtvi." Ova jednostavna, a duboka rečenica je univerzalni sažetak njezina života.

Lijepo je kada netko voli Hrvatsku, ali na ovom forumu pričamo o vjeri, pa još jednom molim da kada se nekoga veliča, da se to radi prije svega na temelju vjere i vjerskog primjera.

Nije mi namjera nikoga veličati osim Boga samoga. I ovdje se ne radi o veličanju već o evociranju uspomena na Julienne Bušić, a njoj je pisanje pomoglo da očuva vjeru, unutarnji identitet i nadu u trenucima potpune razdvojenosti od supruga Zvonka. Ima jedan lijep stih koji mi se s tim isprepliće, nalazi se u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici glasi: „Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati, Sunce naših stradanja, ne prestani sjati!”
Zapravo nije čudno što je Julienne potaknuta Božjom milošću mogla u hrvatskom narodu vidjeti takve ljepote u izričaju vjere.