Katolički odgovori

Odlična knjiga koja o ovoj temi govori je Seks, Bog i brak , koju možete naručiti za sebe i svoje prijatelje kod mene mailom svecenik13@gmail.com - knjiga je besplatna (samo troškovi poštarine) brojnim ljudima je knjiga pomogla

Bit ću ti iskren, Barnaba. Predbračna čistoća je, unutar našeg društva, moralnost religijskog poimanja, ne socijalnog.

Dijalog između "mladih" i "starih" općenito teče tako da starci govore o moralnom raspadu i seksualnoj pomami modernog društva. Mladi se slažu s time možda više nego što bi mnogi ovo htjeli priznati. Problem nastane kad mladi žele čuti uputu na koji način treba živjeti. Tad dobiju "nema seksa prije braka", što će reći, nema seksa prije srednjih dvadesetih. Ovo je u praksi druga krajnost.

Ako ćemo intelektualno analizirati ovaj problem, jedini zaključak bit će da od mladih kolateralno tražimo da zakinu svoju prirodnost. Jedna je stvar suprotstaviti se hormonima i banaliziranosti seksualnog raspuštanja, druga je živjeti kao da naše prirodne potrebe ne postoje i čistoću pretvoriti u neprirodno (i neizdrživo) stanje u kojem se mora biti jer se odlučilo ne ženiti s devetnaest.

Nitko tako u Crkvi nije živio do prije pedesetak godina. Ovo ne znači da bi smo mi trebali promjeniti neke nauke, ali s druge strane, mislim da nije riješenje ljudima pričati o emotivnoj i afektivnoj zrelosti. Moj naraštaj je sličniji ljudima koji su na pustom otoku bez mogućnosti da sklope brak na sakramentalan način, nego nekim bludnicima koji jedva čekaju priliku da sagriješe. Dok barem jednim dijelom ove probleme teološki ne obradimo, mladi će biti zbunjeni.

Ima je i na engleskom online: http://www.plough.com/ebooks/pdfs/SexGodMarriage.pdf

Ja sam, naravno, kritičan prema nekim stvarima iznesenima tamo- ali sigurno će biti ljudi kojima će se svidjeti i koji će imati koristi od nje.

Pozdrav svima, novi sam na ovom forumu, a ova me tema jako zaintrigirala. Dakle, želim reći nešto iz osobnog iskustva. U vezi sam dugi niz godina. Djevojka i ja još nemamo sve uvjete za sklapanje braka. Čistoća nije bila problem nakon prve 3 godine hodanja, nakon toga sve se zakompliciralo. Tijelo traži svoje s našim pristankom ili bez njega. Slušajući razne savjete, naslušao sam se zaista svega: od savjeta svećenika, teologa i drugih mudrih glava unutar Crkve da prekinem vezu, ili da ona prekine studij, ili da se vjenčamo sada (ali nije mi nitko objasnio kako preživjeti mjesec)...prijatelji koji nas okružuju stalnmo nas pritišću pitanjima: kad ćete konačno? hoće li? - ali u očima im čitam pitanje: jesu li spavali zajedno...uglavnom, samo oni koji su prošli tako nešto mogu shvatiti o čemu govorim. Pritisak je ogroman, savjest je toliko izmrcvarena silnim borbama, da se pitam, kad jednog dana stupimo u brak, hoće li to biti to? I hoće li te borbe ostaviti druge posljedice? Ovo iskustvo ne bih poželio nikome, nema tu nikakvog zanosa prema čistoći, već samo mučenje...zato savjetujem svima, ne gledajte sve crno-bijelo. Kako reče netko, to je sprega biologije, emocija i uma, ali nijedno od toga ne može sve ovo izdržati.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Apsolutno prihvaćam da vam nije ni lako ni jednostavno, osobito ako postoje situacije u kojima je intimnost moguća. U Crkvi su iskusni svećenici uvijek mladima savjetovali da ne hodaju u beskraj. Teško je vidjeti smisao takvog hodanja i često veza pukne nakon popriličnog broja godina. Nego ako jeste jedno za drugo, ženite se.
Kažeš da nemate uvjete za brak. A koji su to uvjeti za brak? Mislim da je tu pravi problem.
Bi li vaša situacija bila ugodnija da imate spolne odnose, po čemu? A koje bi vam terete to donijelo?
Naravno da ova pitanja ne trebaš odgovoriti meni. Sugeriram stvari koje bi bilo dobro da se sami zapitate i međusobno raspravite.

Uvjeti? Prije svega stambeno pitanje, to je osnovno...drugo, treba biti realan i znati da brak i zajednički život iziskuju i druge troškove. Što ako roditelji nisu dobrostojeći i ne mogu pripomoći? Vremena su se nažalost promijenila i nije jednostavno te stvari rješavati kao prije 15-20 godina. Gdje živjeti? Drugo, ako među nama ima čega, ima kvalitetne rasprave i to nikada nije sporno. Mislim da nam situacija ne bi bila ugodnija da imamo spolne odnose, budući da je savjest već i ovako izmučena...

I, da, jesi li prošla nešto slično?

Da se samo nadovežem na prvi post: dugotrajna apstinencija može donijeti i dosta problema. Pojedini parovi nakon duge apstinencije se već toliko naviknu na takav život, da u braku ne osjećaju ni potrebu ni želju za spolnim odnosima, a što je svakako loše. Može se dogoditi da savjest i nakon stupanja u brak i dalje ne dozvoljava slobodno stupanje u spolne odnose, i tada bračni život također trpi. Ima toga još, i s fiziološke strane također može biti posljedica...ali o tome nitko ne govori.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Sada mi, pomalo, ispaada filozofiranje. Polako mi stvari postaju čudne.
U priču ulazi izmučena savjest - čime? Kakve to veze ima s pitanjem braka i spolnih odnosa prije njega?
A ovo o apstinenciji je čista floskula. Pa nije apstinencija sama sebi svrhom, niti su spolni odnosi udovoljavanje nagonu. A da bi jedan bračni par koji se uistinu voli ne imao želju za spolnim odnosima - svašta!
Oprosti, ovo mi počinje mirisati kao navijanje za predbračne odnose. No, argumenti ne drže vodu.

Inače, sve se stvari mogu rješavati vrlo jednostavno ako ljudi uistinu znaju što hoće.

Ništa od ovoga što sam rekao, nisam rekao napamet. Nastojim se informirati o ovoj tematici, pa znam da navedeni slučajevi nisu floskule već stvarni primjeri, pa čak i iz moje okoline. Dakle, ovo tvoje "svašta!" je odraz nepoznavanja stvari. Što se savjesti tiče..."trenirana" je od strane svih oko nas samo riječima zabrane: ne smije se, ne može se, to je grijeh, to je loše (očito je dakle, da se krećem u crkvenim krugovima i na ove stvari ne želim gledati površno)...i to je sve istina! ALi, htjeli priznati ili ne, u Crkvi se o spolnosti govori pretežno u negativnom kontekstu, i na taj način se oblikuje mišljenje i savjest. I zbog toga poznajem ljude koji se na sam spomen ovakvih tema gnušaju, kojima je sve što ima veze sa spolnošću strano, ili čak odbojno...jer misle da je sve što ima veze s time loše.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Da...danas se ne može u brak bez riješenog imovinskog pitanja (stan, auto, životno osiguranje), a u 80% slučajeva i u trudnoće koja je jedini razlog za brak...

A to sve zbog odvojenosti od Boga i nepovjerenja prema Njemu i onome što On savjetuje svojoj dječici da bi sretno živjela. Normalno da onaj tko živi bez Boga ili Ga nije susreo, nema nikakav poticaj ni interes da se drži nečega čemu ne vidi smisla...

Nitko mi ne može reći da se ne može. Uz Boga se sve može i imam oko sebe dosta primjera čistoće i takvog ulaska u brak. Nisu bitne ni godine, ni današnji način života, ni staž u hodanju...samo pogled prema Kristu!


Ne može se očekivati da će se zabranama i citiranjem katekizma nešto postići. Možemo samo svojim primjerom u datoj nam okolini...

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

Kako spolni odnosi spadaju u samu bit braka, uz vijernost jedno drugomu - to dvoje čini nešto što se pravno zove izvanbračna zajednica.
Tako da tu stan i mnoge druge stvari dolaze u drugi plan.
Međutim, vrlo su često izgovor za nešto što se zove strah od trajne veze i odgovornosti - drugim riječima nezrelost, koje ima i u 25. godini života.

Ti si postavio neke teze pa daj i argumente.
To što ti poznaješ osobe koji se gnušaju na temu spolnosti - znam i ja. A znam i još more izvrnutih osoba, škrupuloznih i kojekakvih. No, tko hoće, može se pozabaviti ozbiljnijim stvarima gdje sigurno spolnost ne dolazi od đavla, nego je sveta i blagoslovljena. Jasno da se može obeščastit kao i sve drugo.
Zabrane služe da čovjek ne ode u propast. Zar se tko buni zabranama da ne skrene u provaliju?!
Vidim da prilično paušalno procjenjuješ stvar. No, nisi se vratio na temu što je to nužno za brak.

Pozdrav Kumpić?
Kužim tvoju priču, samo mi jedna stvar nije jasna:


A kako sad preživljavaš mjesec? Šta u braku seks toliko iscrpi da moraš jesti više?

Gdje piše da je za brak potrebno riješiti stambeno pitanje, i koji su to dodatni bračni troškovi? Kako ljudi ne kuže šizofrenu logiku ovdje: nema spolnih odnosa prije braka, nema braka prije stana, dakle nema spolnih odnosa prije stana. Još ćemo reći da se ne možemo voljeti prije nego kupimo stan. Ovo je zaista evanđelje Isusa Krista.

Neću puno filozofirati. Ako ti je stanje toliko mučno i savjest izmučena, nisi na ispravnom putu. Nije to žrtva koja oslobađa, to je mučenje koje ti je nametnulo društvo, normala i/ili socijalnim stanjem, crkveno i/ili necrkveno, svejedno. Oslobodi se toga.

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

Ima svašta, ali ja sam čula i drugačije, da svećenik u propovijedi poziva žene da zavedu svoje muževe, savjetuje bračnim partnerima da što češće vode ljubav kao istinski znak ljubavi i međusobnog darivanja, da što prije malu djecu odvoje u drugu spavaću sobu kako bi mogli biti u miru u svojoj intimi, pa da im čak (pola u šali pola u zbilji ) savjetuje da kupe čvrste krevete. Sve ovo je rekao u ljubavi, blagosti, u duhu, bez ikakve vulgarnosti, u potpunosti uvjeren u ispravnost i važnost toga što govori.

Imati stan nije garancija ničega. Znači, a opet kad pogledaš suštinu ništa ne znači, možeš i imati i prezreti sve što imaš, jer to nije ono što te ispunjava.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Zdravo Kumpić!

Prvo, želio bih ti zahvaliti što si tako iskren, i na svrhovit način prilaziš problemu. Mnoge stvari koje su ti sugovornici naveli u ovom razgovoru već si mnogo puta u životu čuo, i siguran sam da razumiješ njihovu dobronamjernost te konstruktivnost.

Ali ima i jedna druga strana koja je objektivna, i koju ja zagovaram. Moje je mišljenje da imaš uvelike pravo nastupati sa svojim argumentima, i bojim se da klerikalni dio Crkve (kao utjecajniji na teologiju) jednostavno nije dovoljno vremena posvetio "seksualnom pastoralu" u posljednjih pedesetak godina, te na taj način uvelike zbunio Crkvu.

Osobno, smatram da se s Isusom Kristom sve može u životu. S druge strane, Crkva je pozvana da promišlja i uči unutar svojih opcija. Kada ne bi bilo tako, ne bi bilo potrebe da razvijamo svoj pastoral, jer "već će Isus ovo urediti". Ne zaboravimo da smo mi ovdje živi sakrament Krista, i da je naš pristup kao zajednice jedan oblik i NJegova djelovanja u svijetu.

Naveo sam, i ponavljam, da je seksualnost jedan od gorućih problema Crkve- on utječe na našu mjerodavnost i vjerodostojnost. Bez otvorenosti srca i hrabrosti da se pogledaju činjenice kakve jesu, neće biti riješenja. I ovo važi i za disidente (većina laika) i držače trenutnih stavova (većina klera).

Ne gubi nadu, i drži se sakramenata.

Slušaj, Marijan. Okolina u kojoj živimo brani nam da se udajemo i ženimo u dobi kada su ovo činili apostoli (prije puberteta). Ovo je srž problema, i nismo u stanju imati seksualni život kakav su imali ljudi u ta doba.

Ja ne velim da seks prije braka nije grijeh, niti da ga Isus opravdava. Što navodim jest da je Crkva u krizi, i da je vrijeme da osvijestimo tu krizu, te uključimo svoj teološki instrumentarij da bi došli do jednog smislenijeg pristupa.