Citat:
alberik je napisao/la:
Ne bih se upuštao u to zašto su se neke stvari dogodile (to s Lefebvrom), jasno da ne treba ići protiv Koncila, ali prije samo nekoliko godina su se razne stvari proglašavale protukoncilskima, a da nije bilo pravog razloga. U svakom slučaju trebamo se odazvati Papinu pozivu iz ovog motu proprija od prije neki dan da molimo za jedinstvo Crkve. Kad već molimo za jedinstvo s raznim zajednicama koje ne priznaju ni jedan koncil, ni sakramente i nema prave nade da će to jedinstvo ikada doći; onda mislim da ne smijemo danas produbljivati predrasude prema lefebvristima (tko prati njihove sadržaje na internetu mogao je vidjeti da im se retorika znatno promijenila). Ako se više apostazija, šizma, hereza ne predbacuje ni tzv. odijeljenoj braći, ne treba ni Br. Pija X. Slažem se potrebi nove evangelizacije, ali su za deevangelizaciju krivi oni koji su se najglasnije pozivali na Koncil, a zapravo su njime manipulirali- ne okrivljujem Koncil, nego interpretaciju.
Kad se pita o rješenju, ja sam za Benediktovo tumačenje Koncila i to je po meni pravo rješenje- bez nametanja, bez uniformnosti, ali kontinuitet, a ne razne stvari koje danas gledamo po Austriji, Nizozemskoj...
Eto, jedino o baštini; nećemo uzeti samo Juditu, a odbaciti Davidijadu.


Ima ih malo, a vrlo su glasni, pa su potrebni i jasni odgovori.
Nikako nije uputno, a niti točno ponavljati kako su za sve nevolje u Crkvi nakon koncila krivi, ako ne baš sam koncil (to više ne govore tako javno), a ono oni koji su taj provodili....
Postoji cijeli niz problema u današnjem svijetu koji nikako ne idu u prilog vjeri i Crkvi, a imenujemo ih jednom riječju sekularizacija.
Ono što mene najviše smeta u cijeloj toj ''zadevi'' je pozivanje na tradiciju i tradicionalne vrijednosti Katoličke crkve od strane tzv. tradicionalista, a zapravo od prave tradicije ni t....
To je tek pomodni hir isti kao i kod njihove braće druge krajnosti, koji zbog nekog pomodarstva stigoše tamo gdje jesu u duhovno siromaštvo....
Pravi tradicionalizam je živjeti s Crkvom, osluškivati bilo vremena, ne kako bismo se s njime poistovjetili, nego kako bismo mu navijestili Radosnu vijest.
Pravi tradicionalist sluša crkveno poglavarstvo uvijek i bez pogovora i onda kada mu sve nije jasno ili misli drugačije, jer je poslušnost u Crkvi temeljna vrijednost koju ti veliki ''tradicionalisti'' ne poznaju, kao i njihova tobožnja suprotnost na drugom rubu crkvenosti.
Tu istinu treba jasno govoriti i dati do znanja da su sve drugo puki izgovori za jednu komotnost koja nije voljna prihvatiti crkvenu stegu.
Posebni problem su tzv. sjemeništa i internati kojekakvih integrističkih zajednica tog profila. No iz pristojnosti i dobrog ukusa to ću izostaviti.