Barnaba je napisao/la:
Česta je pojava u virtualnom svijetu (katoličkim forumima) da se želi stvoriti neka umjetna atmosfera sklada. Nepoželjno je zatalasati, reći mišljenje, braniti nauk, već se treba opustiti, blagoglagoljiti sve da se nekoga ne bi uznemirilo.
Da li je realni svijet drugačiji?
S navedenim vezano za „atmosferu sklada“ se u potpunosti slažem, katolički forumi su često nalik na baruštinu ustajale vode u kojoj često sjede „svetci“ koji „vole sve“, sukobe rješavaju izrekom „molit ću za tebe“ i svaka normalna ljudska riječ koja je u neskladu s tim se smatra nekršćanskom i neprihvatljivom. Uglavnom, na katoličkim forumima se forumaši često izražavaju sladunjavo, često u stalnom dodvoravanju i potrebi da se jedan dopadne drugomu ili svima iskrivljuju nauk Crkve.
Ne kažem da je kršćanstvo ratovanje, ali smatram da je iskreno iznošenje stava jedini ispravni način. U stvarnom životu se družim s različitim ljudima, neki od njih su u stalnom kritičkom pohodu na Crkvu, a nikad u crkvi, neki od njih su obični ljudi – vjernici, koji priznaju svoje slabosti, iznose ono što im se u Crkvi sviđa i ne sviđa, bore se za svoj stav i priznaju kada su u krivu. S ove dvije kategorije ljudi mogu razgovarati i svađati se ako treba, od njih ću dobiti njihov iskren (ili tome približan) stav kakav god da jest.
Međutim, problem su mi ljudi koje se predstavljaju svecima, koji „sve prihvaćaju, sve vole“ i koji će „moliti za moje obraćenje“, jer su oni izgleda već dostigli potrebnu svetost, a ta „svetost“ malo napukne kod tema kao što su čistoća prije braka i u braku, sada popularna umjetna oplodnja, otvorenost životu, odnos prema novcu itd., pogotovo ako je u društvu i netko tko se ne smatra kršćaninom, jer je tada problem iznijeti kršćanski stav i zadržati naklonost protivnika takvom stavu, odnosno problem ja zadržati masku svetosti.
Citat:
Što mislite?:
Jesu li su sukobi nešto što je u svojoj biti suprotno Crkvi koju je osnovao sam Krist, čak sotonsko djelo?
Kakvu vrijednost, po vama, imaju unutarnje Crkveni sukobi, danas?
Koje zamke nosi isključivost u razmišljanju i promišljanju stvarnosti Crkve?
Da li je konstruktivno-kritički pristup isto što i sukob isključivih mišljenja?
Koju ulogu u Crkvi ima sukob a koju dijalog te koji način preferirate
1. Mislim da sukobi mišljenja postoje od kada je i Crkve, potrebni su ukoliko su konstruktivni i usmjereni na rješavanje određenog problema, no sukob se može i zloupotrijebiti, odnosno postati sotonsko djelo na način da netko potencira sukob radi razloga koji nemaju veze s dobrobiti Crkve (npr. da netko vlastitu ambiciju nastoji postići potencirajući određeni sukob vezano za crkvene stvarnosti i sl.).
2. U određenoj mjeri sukobi danas imaju istu vrijednost kao i kroz povijest, a ta je da se na neki način sukobom uvijek „strese stablo“ s kojeg će u tom slučaju otpasti „suho lišće“, a ostati ono živo. Bog je uvijek isti i nije se promijenio, Crkva je ona koja kroz svoju povijest prolazi kroz razna stanja, ali je bez obzira na sukobe mišljenja u Crkvi uvijek ostajalo „zdravo tkivo“, vjerujem da je tako i danas.
3. Isključivost nosi mnoge zamke, jer može način obrane stava osobe ili grupe osoba koje na taj način (svjesno ili nesvjesno) pod krinkom interesa Crkve, na štetu Crkve promiču svoje (ili čije drugo) stavove.
4. Konstruktivno – kritički pristup je koristan i dobrodošao pristup koji Crkvu ne narušava nego izgrađuje, za razliku od sukoba isključivih mišljenja koji kao što je već rečeno može u sebi nositi mnoge zamke i narušiti odnosno podijeliti Crkvu ili neki njezin dio.
5. Na prvi dio pitanja sam odgovorila prethodno, a preferiram dijalog.
Login
Registracija
FAQ
Traži
no što je strano Crkvi, to je dialog..nema ga. A ja to nisam izmislila, nego je to činjenica.
