Katolički odgovori

U nedavnom obraćanju skupini brazilskih biskupa, papa je pogodio "u sridu":

"U desetljećima koja su slijedila Drugi vatikanski koncil, neki su tumačili otvaranje svijetu ne kao zahtjev misionarskoga žara Srca Kristova, nego kao prijelaz u sekularizaciju. (...) Neke temeljne istine vjere, kao što su grijeh, milost, teologalni život i posljednje stvari, nisu se više spominjale.

Mnoge su crkvene zajednice nerazumno pale u samosekularizaciju; nadajući se da će ugoditi onima koji nisu došli, osvjedočile su se da su ih napustili, prevareni i razočarani, mnogi od onih koje su imale: kad nam dolaze naši suvremenici, žele vidjeti što ne vide nigdje drugdje, a to je radost i nada koja proizlazi iz činjenice da smo u zajedništvu s uskrslim Gospodinom.

Danas je tu nova generacija, već rođena u ovom sekulariziranom crkvenom okružju koja može vidjeti u društvu, ne otvaranje i konsenzus, nego bezdan razlika i protivljenja crkvenom Učiteljstvu, poglavito u etičkim pitanjima, koji se sve više širi. U toj pustinji bez Boga, nove generacije osjećaju veliku žeđ za onostranim."

Dobro je da se počinje govoriti i o negativnim trendovima koji su uslijedili nakon Drugog vatikanskog koncila; to su činjenice pred kojima ne treba zatvarati oči. Jer prvi korak prema rješenju je priznati da problem postoji.

Tvoj komentar nazire i odgovr - odbaciti i dokunuti II. vatijkanski!?

Sv. otac je pogodio ''u sridu'', samo što to s II. vat. nemaja ama baš nikakve veze. II. Vat. je zrelo odgovrio na problbe vremena, samo što odgovorni u to vrijeme nisu bili na visini zadatka da se koncilske smjernice ozbiljno provode, nego je nastalo komešanje i natezanje između tzv. konzervativnih i naprednih. Tako su se konzervativni ponašali kao povrijeđene frajle umjesto da su podmetnuli leđa da se disciplina u Crkvi održi snagom Koncila, a ne kontestacijom koja je unaprijed bila osuđena na propast.
Jednako tako ne treba zaboraviti da je Koncil i neposredno postkoncilsko vrijeme bilo i na društvenom području obilježeno burnim gibanjima i ''revolucijama'', posebno među mladima i studentima.
Uostalom, tko može biti tako siguran da to ipak nije bio najbolji put? Nesmijemo zaboraviti da Crkva ne može opstati kao da je pod staklenim zvonom. Sve ono što se događa na općem društvenom planu to itekako ima utjecaja na stanje u Crkvi.

Papa je već i prije govorio o Koncilu i o "duhu Koncila".

Osobno mislim, bilo bi više reda, kad bi se više slušalo Papu... Al, jasno danas je trend: sloboda mišljenja iznad svega. Svatko svoj teolog.

Sneni, nije trenutno riječ ni o koncilu ni o njegovim dokumentima. Nego o događajima koji su uslijedili nakon koncila, kad su mnogi (dakako, pogrešno) protumačili koncil kao svojevrsnu licencu za potpuni "raspašoj" i posvemašnje odbacivanje katoličkog identiteta. I dan danas to čine, s istim lažnim opravdanjima.

Nije Koncil ni njegovi zaključci krivi ima mnogo elemenata koji utječu i govoriti o stanju nakon koncila a ne spomenuti makar neke čimbenike koji su doveli do ovoga nije ispravno. Pa i činjenica da svatko ima pravo pisati po forumima što hoće.. pa i o vjerskim istinama nije plod koncila.. samo jedan primjer

Sav nered je i proizišao iz toga što je svatko mogao iščitavati iz koncilskih dokumenata ono što želi; Papa se ni ranije nije ustručavao to kritizirati, ali on i pokazuje izlaz iz toga začaranog kruga- već legendarna "hermeneutika kontinuiteta", a kod nas je još aktualna suprotna hermeneutika; danas su dvije godine od stupanja na snagu m. p. "Summ. Pontificum", a nema nikakvih pomaka ni na tom području, mi smo još u ludim 60.-im.