Katolički odgovori

Tebe sam Sinke citirao tek radi tvojih ''promjena'', no, kada je liturgija u pitanju onda se radi o vrlo širokom pojmu i mislim kada bi vjernici predlagali oblik bogoslužja, bilo bi ih koliko i predlagača.
U bogoslužju imamo cijelu lepezu shvaćanja što bi ono trebalo biti.
Načelno se svi slažemo ba je uloga bogoslužja slaviti Gospodina, tako da je tu; zahvaljivanje, molitva, meditacija... stoga će prema nabrojenom svatko željeti da samo bogoslužje bude tako usmjereno. Oni koji bi zahvaljivali i slavili, što i jest značajka liturgije po novom obredu, ti bi to što življe i s dosta promjena da ne bude jednolično. Oni pak koji su po naravi skloni mističnom proživljavanju, ti bi tišinu, i što je jako bitno; bez promjena - uvjek isto[b]. [/b]To je razumljivo, jer mistično proživljavanje ne trpi promjene. Stalno ponavljanje istog i poznatog je preudvjet za mistični doživljaj.
Zato se danas naglašava, ali to nije još našlo put niti do klera, a kamoli do ostalih vjernika; da se ne mora u svakoj prigodi i na svakom mjestu obavezno služiti sv. misa. Neka se primjereno mjestu i prilici obavljaju i druge pobožnosti.
Tada bi pojedine grupe vjernika došle na svoje, posebno oni koji vole više jedan mistični oblik pobožnosti. To može biti klanjanje pred Presvetim, ali u tišini, tek uz koju molitvu i to onu opće prihvaćenu u Crkvi za tu priliku.
Za mlade vjernike i one koji su skloni meditaciji trebalo bi ih uvesti u taj čudesni svijet duhovnosti.
Osobno, što sam stariji sve više me smeta ono stalno bla bla bla. Pa da su i najpametnije misli, treba kadenca. Vrijeme kada će duša sresti Gospodina u tišini.

Hvala ti na ovome postu. Vrlo je iskren i lijepo sročen.

Sjećam se da mi je jedna od najboljih meditacija bila na dan prije Uskrsa. Možda zvuči čudno, ali ušao sam u zamračenu Crkvu i kleknuo pred oltar u potpunoj tišini. Znam, nije običaj, ali osjećao sam se vrlo ojačan tim mirom.

Ponekad razmišljam ne bi li se, umjesto propovijedi, trebala čitati duhovna poezija ili nešto slično.

Prvo vrijeme kada se čovjek najljepše osjeća i doživljava misterij jest upravo tišina Božjega groba Velike subote. Liturgija preporuča da ljudi dolaze u tišni u Crkvu pokloniti se Spasitellju - vrijeme i ambijent nikakvo čudo da si se lijepo osjećao...

A što se tiče propovijedi - ona ima svoju ulogu i svoje značenje i ne može se pretvoriti u vrijeme književnog čitanja..pa koliko god ti mislio da je super

Propovijed može imati u sebi čitanje poezije. Recimo, da svećenik veli "Evo jedne pjesme" , i zatim govori o njoj. Radi se o detalju. Daleko od toga da li je nešto super ili nije. Neka se govori o filmovima (filmskim citatima), riječima pjesama modenih glazbenika (Morriconea si ti spominjao?) i tako.

I Pavao citira poganske pjesnike za korist svoje poante.

Citirati je jedno a umjesto propovijedi čitati neke književne uratke to Pavao sigurno nioje radio - što ti ovdje sasvim krivo interpretiras. Pa i ja redovito u svojim ptropovijedima koristim takve stvari - pogledaj http://www.don-ivica.net propovijedi

Svakako pohvalno je ako tako radiš. Na tvojim stranicama ima stvari koje su vrlo dojmljive. Ali ne znam u čemu bi bio problem umjesto propovijedi pročitati i osvrnuti se u evanđeoskom duhu na nešto lijepo. Možemo i dalje ovo zvati propovijedi.

Propovijed (homilija) ima točno određenu nakanu i namjenu i nikakao se ne mogu zamijeniti ničim drugim što bi se zvalo propovijed. Na žalost mnogi svećenici uopće ne gledaju na smjernice Crkve i liturgijske propise pa možda takve "propovijedi" zamijeniti čitanjem iz lijepe književnosti - možda bi dalo više ploda!

Da uklonim svaku nejasnoću: Prpovijed ili homilija ima zadaću pročitane tekstove (dotične nedjelje i blagdana) protumačiti i primjeniti na današnje okolnosti! Potaknuti na življenje onoga što smo pročitali (čuli!). A to ne može zamijeniti nikakavo čitanje književnih uradaka, pa bili oni najljepsi. (Vidis - jos uvijek je tema razgovora u kafiću - kod nekih - moja nedjeljna propovijed - odnosno neke rečenice!

I smatram da je to bio pun pogodak!

Mogu ti reći da sam čitajući tvoje stranice bio ugodno iznenađen. Nema veze što se ne slažemo u vezi "Seksa, Boga i braka", evidentno je da svoju službu držiš na visokoj i konstruktivnoj razini.

Propovijed može ostati u svom izvornom smislu i pri korištenju književnih djela. Primjerice, usporediti radost Evanđelja s filmovima kao što su "Život je lijep" Roberta Benignija ili "Psi Lutalice" Marziyehe Meshkinie. Oba filma preporučujem.

Meni bi bilo fenomenalno kad bi svećenik Evanđelje spajao s filmovima koje je gledao. Odmah bi išao posuditi iste u videoteku i razmišljao o propovijedi.

Hvala na pohvali za stranice.. pa ako u mjesec i pol dana imama blizu 6000 otvaranja (5847 sada ) onda je to vrlo velika odgovornost i s obzirom na evanđeosku poruku.. a i prema posjetiteljima. To bi bilo kao da u mjesec i pol dana dođe u moju kuću polovica stanovnika otoka Brača, što je nezamislivo. Upravo ovih dana ću objaviti od Cantalamessa: "Seksualnost prva škola religije".

Što se tiče propovijedi baš mi nije dobra ideja da ja propagiram filmove iz videoteke (ima jedna web stranica na njemačkom gdje se preopovijed - ali za akademičare - teelji na filmovima.

Sijećam se našeg pokojnog prefekta u Đakovu (zvali smo ga Žorž" ) u katedrali bi redovito (kad ga je došao red) počimao propovijedi (govorio je malo kroz nos) ovako: "Jedan veliki francuski pisac..." što bi uvijek izazvalo smijuljenje kod bogoslova..

A što bih ja koja ne volim gledati filmove?!

Da, internet je moćan medij. Korišten pravilno, može napraviti veći učinak od kvalitetnog lista.



Drago mi je. Proučiti ću i tu literaturu. Ponekad padam u napast da na svom blogu napišem esej o seksualnoj etici Crkve, ali obzirom da ovdje nisam konvencionalan, uvijek odustanem. Takvi tekstovi mogli bi zbuniti vjernike, posebice koji dolaze tražiti "službene" odgovore na pitanja. Možda jednog dana napišem knjigu, pa tko će htjeti, neka čita. Nisam toliko disidentan koliko na prvi pogled izgledam, ali čini se evidentnim da trenutna rješenja ne zadovoljavaju. Katolička teologija i etika moraju gledati seksualnost isključivo iz pojedinih kuteva, jer ako bi uzeli sveopću sliku, nauci bi ispali nategnuti i neobjektivni samima sebi. Pokušavam naći alternativu, jer bez nje nećemo sigurno uspjeti održati čistoću.

Ali opet sam počeo o seksu....




Ne znam, meni se čini lijepom. Ali sigurno nije grijeh.

Smisliš nešto drugo što te nadahnjuje, i pričaš o tome s klerikom koji je nadležan.

Ne kužim! Odem na misu, a ono propovijed na temu konkretno evanđelje i film i ja blejim. Što onda? Odspavam propovijed?

Kao što sam naveo, sudjeluješ u oblikovanju propovijedi tako što svećeniku predložiš svoje misli i zaključke za propovijed. Ne moraju ovo biti filmovi. Pošalješ mu mail, pozoveš ga na kavu.

Na taj način stvara se komunikacija Crkve, i izbjegava se da bilo tko bleji. Netko može blejati na misi koja ne govori o filmovima. Drugi će se zainteresirati kad svećenik počne pričati o Japanu, ako je koji vjernik bio tamo i prenio svoje iskustvo. Na taj je način liturgija "sudjelovanje". Komunikacija i cirkuliranje ideja.