Katolički odgovori

Imamo razne slučajeve koje su s bili na rubu propasti,droga,alkohol,kriminal,blud pa su iz samoga dna došli na put Istine te svoj ostatak života odlučili ići Isusovim putem Istine i Života.Mnogi na tom putu doživljavaju kušnje i padove,želje za povratkom na staro ali mnogi hvala Bogu na tom putu ustraju.U povijesti Crkve smo imali mnoge obraćenike i Crkva je bogata s obraćenicima.Što mislite koliko je moguće obraćenje?

Obraćenje je i obraćenje i obraćanje. Prvo može i ne mora postojati, ali drugo svakako, trajno dokle smo na svijetu.
Ima ljudi koji susretnu Krista poput Pavla i promijene se, ima ih koji ga susretnu, malo zatrepere i vrate se na ono ranije. U konačnici, čovjek sam odlučuje hoće li ili ne.

Slažem se potpuno.

Znam čovjeka koji je živio u obitelji sa sestrom (otac i majka komunisti, aktivni u ondašnjoj državi) odgajan daleko od vjere. Bog ga poziva na obraćenje. Danas je svećenik, redovnik, profesor na KBF-u. Roditelji su se isto obratili, sada oboje aktivni u crkvi, ali sestra nije, niti svoju djecu odgaja tako. Jedno vrijeme su djeca išla u crkvu i ministrirala, ali više ne idu.
Nameće se zaključak da su roditelji željeli obraćenje, a sestra nije.

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja

Obraćenje je definitivno mogće,iz razloga jer je nepobitno vezano za vjeru,a rečeno je u knjizi kršćanoskog autoriteta da se ne temelji na mudrsti ljudskoj nego na providnosti Božjoj.
Hvaljen Isus i Marija

Moguće je. Štoviše, to je i dio naše stvarnosti. Međutim, obraćenjem tek započinje život u vjeri.
Reče mi jednom jedan obraćenik: tek kad zagaziš u dugoročni proces sazrijevanja otkrit ćeš koliko kumira imaš u srcu.
Pozdrav od jednog obraćenika. (doduše prije dosta godina).

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)