Katolički odgovori

Pa dobro, dok se vi dogovorite što je u toj knjizi točno protestantsko
moramo priznati kako su neke knjige sadržajno i tematski ipak sužene odnosno proširene (ovisi iz kojeg kuta promatramo) na kršćanstvo, ili tek religioznost, ili samu moralnost... a to ne znači da nisu prihvatljive, pa niti nekvalitetne... samo stvari drugačije postavljaju...

1. primjer:
Imam knjigu s podnaslovom "Poticaji za kreativno moljenje", u izdanju katoličkog izdavača. Kreativnost autora je stigla dotle da u njoj zanemaruje svaki tradicionalni pristup molitvi: ne spominju se ni osnovne molitve (makar kao dodatak Večernjoj ili Jutarnjoj), ne spominje se ni Blažena Djevica Marija, niti ikoji svetac, nema ništa od Crkvene tradicije, niti Svetog Pisma... čak se u nijednoj molitvi (koje se protežu od prve do posljednje stranice) ne spominje ni Ime Isusovo... Pa se pitate: zar takav molitvenik uopće postoji, i to u katoličanstvu...? Pa nije li to opasno? Kome se ovdje uopće moli?
Cijela knjiga je zapravo pisana kao obraćanje Bogu, s isključivim ciljem osvješćivanja da Bog postoji, da djeluje u našem životu na različite načine i da je jedina i vječna LJubav... S ovakvim sadržajem (kakvim sam opisala) zapravo je prikladna i za katolika, protestanta, židova, muslimana, agnostika, ateista... Netko od nas bi to protumačio kao osiromašenje, a drugi kao bogatstvo...!

2. primjer:
Knjiga s podnaslovom "Kontemplativni vid Evanđelja". Jedno poglavlje opisuje katoličku tradiciju, ali u usporedbi s elementima kontemplacije iz drugih religija i kultura. Nešto nas povezuje, a nešto razdvaja. Ostatak knjige govori o svrsi, tehnikama, načinima, poteškoćama i rješenjima na putu molitve i kontemplacije. Drugim riječima, ona uopće ne razmatra sadržaj Evanđelja, nego sam postupak razmatranja i kontemplacije. Knjiga također prikladna za sve kršćane... Nisam spomenula, autor je jedan američki cistercit.

3. primjer:
Što je sa zajedničkim kulturnim, umjetničkim i opće društvenim projektima? Konkretni primjer (jedan banalni, ali tipičan): pronađe se grupa entuzijasta koji bi preradili američke mjuzikle / kazališne predstave (npr. "Isus Krist Superstar", "Joseph and the amazing technicolor dreamcoat")... Tema je biblijska, sadržaj zabavni i poučni, obrada protestantska, ... surađuju li i katolici?
Naravno, ima puno slučajeva...

Nije li onda pitanje prihvatljivo ili ne zapravo stvar situacije i namjere onoga kojeg se to tiče?

Usput molila bih da mi netko bar nabroji nekoliko naslova koje ja kao katolik ne bih smjela čitati...

Adrijana, otvaraš puno zanimljivih tema zapravo. Ja bih samo generalno naveo da je sve ono što nije potvrdio crkveni autoritet za "konzumaciju" prepušteno osobnoj procjeni, a time je dakako i puno toga diskutabilno.

Često su mi puta ljudi znali reći za neku vjersku stvar na moje pitanje odkud im to: "pa čitala sam" gdje? "u jutarnjem" i sl.

Gledao sam jednog Božića hrt program, neki film prigodni. I u jednom trenutku Sv. Petar se u neku ruku ispirčava Sv. Pavlu koji stoji pred njim otprilike ovim riječima: "Oo Pavle, sad vidim da je Gospod tebe odabrao da mu vodiš stado, da nam budeš svjetlo, oprosti meni grešnom bratu svomu" - naravno da to ne bi ranije primjetio dok nisam pažljivo pratio crkvena učenja, a zapravo nas stalno pumpaju takvim stvarima, a mi primamo.

Od literature za koju pitaš svakako preporučam da ne bi trebala čitati tzv. antikatoličku Bibliju "Rimski katolicizam" autora Lorraine Boetnnera. Sva sreća nema je na hrvatskom, ali se prodala po svijetu u desecima milijuna primjeraka. Krasi ju teološki i povijesni štih pisanja, ali vrvi lažima. Slično kad neupućen uzme Mormonovu knjigu pa mu na prvi pogled stil liči na Stari zavjet.

Od 'domaćica', evo nekih: http://www.katolik.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=121%3Aneke-antikatolike-publikacije-u-rh

Evo i prigodno glupi plus ujedno zavodljivi antikatolički stripić (ovo posebno micati od djece):http://www.chick.com/reading/tracts/1527/1527_01.asp

Postoje i visokoteološki znanstveni prilozi sa falsificiranim povijesnim podacima. Oni vrve fusnotama koje bi trebale dati štih autoritativnog. Evo primjera:http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=46214

Kako neki ljudi misle da otkrivaju toplu vodu... Postoji starorimski grafit razapeti čov jek sa magarećom glavom sa natpisom "Anaximen se klanja svome Bogu! " Od onda do danas ništa nova... Možda je u Hrvatskoj knjjiga "Magnum crimen" unijela više zla nego sve protestantske kinjige,.,

Pa zaista, kad se evangelički (ili koji je to već) nauk krene toliko pojednostavljivati – ispadne i naivan i nerealan i kontradiktoran samom sebi.
Njihova poanta je dakle: „Ne trudi se biti dobar, ne čini dobra djela – Bog će te kazniti! Slušaj nas! – pod prijetnjom pakla...!“
Jer kad je čovjek (Ivan) rekao: „Nadam se da sam bio dovoljno dobar da prođem“, anđeo mu kaže: „To je bila tvoja velika greška!“
I kad Ivan kaže: „Proveo sam svoj čitav život čineći dobra djela“, „Bog“ mu odvrati: „da milošću ste spašeni – po vjeri!...To je dar Božji! To ne dolazi od djela...“ ... i Ivan završi u paklu!...
Znači: Bog je milosrdan prema svima – samo ne prema onima koji čine dobro, i prema katolicima... Kakvog li milosrđa Božjeg, koje je toliko isključivo i proturječno samom sebi... joj, joj... neću dalje, da netko svašta ne pomisli...

Sad znam da je zaista Luther bio u stanju napisati: „Budi grješnik i jako griješi, ali još jače vjeruj i raduj se u Kristu, koji je pobjednik grijeha, smrti i svijeta... nama je dovoljno što smo milošću božanske velikodušnosti zadobili Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta: grijeh nas ne može odijeliti od njega, čak i kad bismo u istom danu počinili tisuće i tisuće puta različite preljube i ubojstva.“ (iz pisma prijatelju Melanchtonu, 1521.)
Koje li je to izrugivanje Božjem milosrđu i pravdi.
Koje je to podilaženje ljudskim strastima i niskim umovima.
Koje omalovažavanje dobrih djela.
To je „reforma“?

Osobno, iako mogu biti tolerantna prema svima i svakome i nisam konfliktna osoba, lagala bih kad bih rekla kako sam sretna sa svim tim podjelama u vjeri, herezama, sektama...

Ta gospođa Dina izgleda vodi adventističku vojnu protiv katolika. Ima ih i drugih koji kad se malo umore od obrušavanja, prelaze u ulogu žrtve (ono kad te optuže za "govor mržnje" i sl.) Kad mi nešto napišemo hard core tipa To su zajednice kojima se đavao služi da, katolicima poznatim jezikom Biblije, odvuče što više ljudi od prave vjere. onda to nije mišljenje Adrijane ili Ria, već tako misle katolici i slična podmetanja. Cjeli je problem kompleksan. Ajooj boli glava - no to ne znači da se zato treba toga ostaviti..
Vidim tamo na forumu križa života osim naravno svakakvih raspamećenih posteva i ako ja to dobro kužim uz imena neke brojače posteva. Npr. onaj brico Templar ako sam dobro zapamtio preko 7000 posteva, neka Jasminka preko 12 000. Pa tko je tu bedast? Virtualno kršćanstvo a la križ života? Ne hvala, "odgovori" su sasvim dovoljni.
Laku noć Adrijana, laku noć svima.

Pa ja tu gospođu uopće ne poznajem, al izgleda da prati ovu temu i skuplja "mišljenja ostalih", možda joj je to hobi, a po njenoj reakciji vidim da se zaista negdje prepoznala u mom postu...
Kaže "netrpeljivost i puno mržnje", a ja se svađala jedino s tobom, Rio... Većina posta mi sad zvuči kao da se brani neko razmaženo dijete: "ne volim ovo... ne volim ono... ne čitam ovo... ne čitam ono..." a gospođa me optužila da "vršim antipropagandu protestantske literature"!! ... Nema što... moram na ispovijed... podhitno
Iako reći "ne volim" i "mrzim" nikako nije isto, pa sam u prijašnjem postu malo pojasnila zašto "ne volim"...
Još kaže: "Moli li ova osoba krunicu?" - a kakav stav imaju adventisti o Blaženoj Djevici Mariji: ne vjeruju da je Bogorodica, niti Bezgrešno začeta, ni uznesena na nebo... ne vjeruju ništa - a mene optužuje zbog krunice ?!
Ako je istina što piše na ovoj temi: viewtopic.php?f=3&t=43 u što sve oni vjeruju, onda se zaista pitam: Jel to može biti od Boga?

Ako nije od Boga, od koga je?

Očito smo kao forum čitani kad takvih komentara ima na drugim forumima. Ipak ne treba takve stvari prenositi jer se tako radi reklama za taj portal što vjerujem nije bila nakana sudionika u ovoj raspravi.

Kao vrlo važan manjak koji ima protestantska literatura je neuključivanje sakramenata u rješavanje pojedinih problema. Sakramenti su siguran izvor Milosti Božje, koji treba koristiti i bez kojeg je svako rješenje manjkavo. Npr. objašnjavati brak, bez sakramentalne dimenzije je po mom mišljenju stvarno nemoguća misija.
Bez obzira što su pojedine knjige protestantskih autora dobro sociološki i biblijski uklopljene smatram ih manjkavim jer im jednostavno fali ta dimenzija.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Barnaba,


Barnaba mislim da si ovo vrlo lijepo primjetio što pišeš. Ne znam da li znaš da postoji i kršćanski sinkretizam? On bi po tvoju postavku koju si napisao izgledao otprilike ovako: da, sakramenti su siguran izvor milosti Božje, ali mi protestanti imao svoje sigurne izvore - Božju riječ i pomazanje Duha Svetoga. Tako da se zapravo cjelo eklezijalno i ekumensko pitanje uvijek vraća na početak, i zato je ono tako kompleksno. Jer Božja volja za izgled, sredstva, i funkcioniranje Crkve sigurno nisu bile njegova igrarija tipa on nam je dao loptu za igru a na nama njegovim vjernicima je bilo da izmislimo pravila. Crkva uvijek želi svojim vjernicima produbiti ili obnoviti svijest milosti jedincatosti Crkve i njezina Tvorca pa zato daje dokumente kao Dominus Iesus, pred par godina Pitanja i Odgovori i sl.

To je sad šira digresija na ponašanje protestanata, koja mene manje zanima od ponašanja katolika, ali ja bih još nešto napisao oko ove očite razlike između protestantske i katoličke literature. Iako je ta razlika (manjak sakramenata) jasno vidljiva, izgleda da nekim katolicima (većini kojima je protestantska literatura prihvatljiva) sakramenti manje znače nego što bi trebali značiti ako vjerujemo da su siguran (ne jedini, ali siguran) izvor Milosti Božje. Kao da se tu primjećuje zamor od sakramenata i teži nečem drugačijem, nečem više socijalno prihvatljivijem. Vjerojatno sakramenti nisu dovoljno posviješteni u životu katolika pa otuda „bijeg i nerazumijevanje“ od istih.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ovo ne kapiram nikako! Ne vidim nikakvu logiku u tome, osim ako smatraš da onaj tko čita protestantske knjige ( u nekoj mjeri) to smatra izvorom milosti, a onda još i pretpostavlja sakramentima?!

Ne mora smatrati čitanje izvorom milosti ali očito (u nekoj mjeri) pokušava problem sagledati i rješiti bez oslanjanja na sakramnetalnu Milost. Što ja smatram velikim propustom (ovisno o mjeri u kojoj se koristi) te mislim da se i taj segment treba naglasiti, budući da to protestantska literatura ne čini samtram ju manjkavom.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Zar se knjige čitaju samo kad se rješava problem?

Prije sam jasno razgraničio dvije razine čitanja takve literature pogledaj ovaj post:
viewtopic.php?f=3&t=608&p=8731#p8731
Sad sam se osvrnuo sam na ovu drugu razinu kod koje se takva literatura koristi za rješavanje nekih problema iz vjere i praktičnog života. Nema smisla da uvijek ponavljam ono što sam prije naveo u raspravi a u ovom slučaju ti nisi to uočila.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ja pal mislim ovako: reći ću to jednom slikom. Ima jedan kuhar koji nikakao ne kuha dubro. Loš ukus jela, svi kažu da je slab kuhar. Jednom sam čuo od njega jedan recept..Ja sam neke elemnte toga recepta izmijenio i stvar ispada odlično.. svi me pitaju od kuda mi recept...

Tako iz knjiga mogu mi poslužiuti elementi koje je netko bolje rastumačio nego drugi... pa ću na te elemente staviti "začin" katoličke nauke, sakramentalnog života i može ljudima biti od velike pomoći.

E pa tko može shvatiti neka shvati.

Barnaba napisa,


Možda i ne cjene oni sakramente manje, no ne žele više prihvatiti masovnu praksu da je to sav život župe. Fali im možda zajedništvo koje vide u tim manjim zajednicama. Fali im Isus koji se nalazi u ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Fali im opipljivi vid ljubavi Božje posredovan po bratu sužupljaninu. Zatim im fali vedrina kršćanstva po čisto antropološkom vidu. Fali im radosti jer se teško sreće u župama - vedro, nasmijano, entuzijastično, poletno vidljivo manifestiranje vjere. Često u liturgiji nema vedrine. Ja jesam za ozbiljnost, ali ne za onu koja 'ukopa' vjernike na liturgiji da se ne usude ni pomaknuti glavu (jedan od vidova toga je kad zbor tako dobro navježba pjesme da je dojam da smo mi tu zbog njih, da smo na koncertu pjesama koje samo oni razumiju i izvode). Naravno da je dio ovog raspoloženja prenesen i u knjige, i zato je Adrijana spomenula da su joj neke protestantske knjige jednostavnije (pitkije). Smatram da je evangeliziran čovjek sretan i vedar čovjek koji to može drugom prenijeti bilo riječju bilo publikacijom. Zato nam je uvijek potrebna evangelizacija ili reevangelizacija. Ako toga nema često dobijemo kao produkt turobno kršćanstvo. Bilo u župskoj neaktivnosti bilo u publikacijama.