Barnaba je napisao/la:
U ovom slučaju je, možda, problem to što su većina, od ionako malo (onu peticiju je potpisalo svega 40-ljudi ako se ne varam) vjernika sklonih izvanrednom obredu, većinom pod utjecajem problematičnije ultrakonzervativne struje (koja je i sada nema regularan status unutar crkve)
Odakle tebi ovih informacija, ili podloge za spekulacije (i o kakvoj vrsti ultrakonzervativizma se radi)?
Tema je polučila vrlo živu raspravu, pa ću i osobno nastojati ugraditi svoj skromni doprinos razjašnjenju problematike. Što se tiče samog naslovnog pitanje, mislim da je riječ o jednom apstraktnom pojmovnog iskazu koji može poprimiti različite konotacija te zahtijeva dublje razjašnjenje. Temeljni pojam konzervativizma dolazi od lat. conservare, što znači očuvati, sačuvati. Dakle možemo reći da se čisto etimološki odnosi na zadržavanje nepromjenjivim neko posojeće ili prijašnje stanje.
Kada pak govorimo o pojmu konzervativizma unutar katoličke vjere i prakse (života), radi se o iskazi koje u svojem preciznom određenju može poprimiti različita značenja i tumačenja, koje ću nastojati obuhvatiti ovim prikazom.
1. Konzervativizam u smislu očuvanja dogmatskih sadržaja vjere, kao potpune nepromjenjivosti značenja dogmatskih definicija u sklopu njihova sadržaja i opsega.
2. Konzervativizam u smislu očuvanja izričajne forme dogmatskih definicija.
3. Konzervativizam u smislu očivanja sadržaja i(li) forme nedogmatskih vjerskih učenja.
4. Konzervativizam u smislu očuvanja službenog moralnog nauka.
5. Konzervativizam u smislu očuvanja filozofsko - teoloških sustava promišljanja iz kojih se oformljuju izričaji i sadržaji vjere i morala.
6. Konzervativizam u smislu očuvanja forme evangelizacijskog nastupa (ne)ovisno o vremenskim i društvenim okolnostima.
7. Konzervativizam u smislu očuvanja od korištenja novih tehnoloških i znanstvenih dostignuća.
Procjena svih vrsta konzervativizama.
Prvi tip je apsolutno nužan i tu nema nikakvih sporova.
Drugi tip nije nužan, a njegova preporučljivost ovisi o okolnostima teološkog stanja u Crkvi u odnosu na misaoni krug područja poslanja Crkve, i više od svega aktualnim potrebama razjašnjenja nauka. Tako bi se primjerice u prvim stoljećima kršćanstva ovaj tip pokazao štetnim, a kad govorimo o današnjem vremenu imamo poveznicu s 5. pitanjem pa će ondje dati procjenu.
Treći tip - slično kao za 1. i 2. Iako neki nauk nije dogmom sankcioniran, Crkva tu nastupa kao čuvar poklada vjere koji joj je povjeren i kao takva izvršava zadaća koju joj je Bog povjerio, iako je tu malo drukčija situacija jer se radi o većem području teološkog istraživanja.
Četvrti tip - slično kao za 3., iako možda još veće važnosti (poglavito s obzirom na današnje stanje kada je moralni nauk u velikoj mjeri podložan manipulacijama).
Peti tip - nenužno i ovisno o konkretnim vremenskim situacijama, iako vrlo preporučljivo u današnjem vremenu.
šesti tip - nepotrebno uglavnom, iako bi se i tu dalo ulaziti u preciznije definicije.
Sedmi tip - za amiše nužno, a praktično apsurdno i štetno.
Prema tome, kao konačni odgovor na naslovno pitanje trebali bi reći da je potrebno razjasniti o kojoj se vrsti konzervativizma misli, jer kao što vidimo - postoji više varijanti shvaćanja pojma s nemalim razlikama. Tu je također važno spomenuti pitanje potrebe produbljivanja i razjašnjavanja nauka, koje je vrlo usko povezano i najčešće izaziva nesporazume, kada čini temelj osporavanja, iako se radi o nečemu što svaki ozbiljan katolik prihvaća (te zapravo nije uopće predmet spora), ili pak onda kada se koristi kao paravan za manevre nekog drugog tipa. Uglavnom, postavlja se pitanje u kojoj mjeri je određen nauk jasan i razumljiv današnjem čovjeku, i koliko je potreban redefiniranja, i jesu li se u odnosu na prošla vremena relevantne okolnosti razumijevanja u ičemu promijenile?