Katolički odgovori

Rijetko kada gledam TV dnevnik (ili pranje mozga) ali sinoć sam bio kod jedne obitelji na večeru a oni gledaju tv - tako i ja. I novinarka koja je izvještavala o Svima svetima na Mirogoju kaže da je nakon mise" kardinal Bozanić održao molitvu ozdravljenja za pokojne..." Nasmijao sam se od srca ... neznanje, glupost ili nešto treće... Možda ovdje i porazgovoriti o smislu molitve za pokojne...

---------
Kad sam bio dijete bila je na Dušni dan u 4.30 Jutarnja za mrtve - na sred crkve bio veliki lijepi odar (katafalak) ukrašen svijećama.. nakon Mise bi uzeli torbu i od kuće do kuće išli "prosit za mrtve" Došli bi na vrata i rekli: "Dojte mi za žive, molit ću van za mrtve." Onda bio domaćica rekla hajde izmoli Očenaš.. klekli bi i izmolili očenaš, a domaćica bi dala tanjur suhih smokava, oraha, bajama. I to se onda nosilo doma.... Danas niti ima više "prošnje za mrtve" niti više djeci stalo do suhih smokava, oraha i bajama... ali i nestalo vidne vjere u "zajedništvo svetih." dati za žive - moliti za mrve. ------

Možete mi objasniti što je to "Potpuni oprost", i kako funkcionira kod ljudi koji pohode groblje,
kako to onda ide za "duše u čistilištu". Malo mi je nejasno.
Hvala.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

MOLITVA UOČI DUŠNOGA DANA

Mole se litanije lauretanske, a iza blagoslova sa Presvetim Sakramentom krunica za pokojnike, a zatim:

P o m o l i m o s e.
Bože, Stvoritelju i Otkupitelju svih vjernih, udijeli slugama i službenicama svojim otpuštenje sviju grijeha, da oproštenje, koje su vazda željele, pobožnim molitvama postignu. Koji živiš i kraljuješ Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

Potpuno oproštenje „Toties quoties“

Svi, koji su se ispovjedili i pričestili, mogu dobiti potpuno oproštenje za duše u čistilištu od podneva Svih Svetih do ponoći Dušnoga dana, i to toliko puta, koliko puta pohode kojugod javnu ili polujavnu crkvu ili kapelu i ondje izmole šest Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu na nakanu Sv. Oca Pape.
Pobožni katolici obavljaju to na ovaj način: Na glavna vrata dolaze u crkvu, idu prema glavnom oltaru te odrede, kojoj će duši namijeniti potpuno oproštenje, što će ga steći propisanom molitvom. Nato izmole propisanih šest Očenaša i t. d. na nakanu Sv. Oca Pape i izađu na pokrajna vrata, pa opet uđu u crkvu, da steknu novo oproštenje za koju drugu dušu.
(iz molitvenika "Kruh nebeski", 1941.g.)

Zanimljivo. Što ja mogu dobiti zauzvrat kada umrem, samo podršku od svih tih duša?
Ovaj dio mi je i dalje nedovoljno jasan, premda sam pročitao negdje da se za života mogu
dati služiti (određeni broj) svetih misa, koje bi kasnije kad čovjek umre mogle pomoći u svemu.
I dalje mi nije jasno.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Crusader: Prema učenju i vjerovanju Katoličke Crkve, ona se sastoji od tri dijela: putničke /vojujuće/( ovdje na zemlji); trpeće (čistilište /purgatorij/) i slavna u nebu. Kršćanin na zemlji može poći stramputicama (grijesi) i udaljiti se od Boga. U času smrti duša se konačno opredjeljuje za Boga ili protiv Boga (posebni sud) jasno da onaj koji se u životu toliko udaljio od Boga (griješio) da se neće moći odlučiti za Boga - a Bog nikoga ne prisliljava -( vrhunski poštuje ljudsku slobodu) taj odlazi u vječno odalečenje od Boga (pakao) tome više nema pomoći. Njegova egzistencija se pretvara u anti ljubav (mržnju). Oni koji su se opredjelili za Boga na posebnom sudu mogu imati kod Boga zasluge (krepostan život bez grijeha, trpili teške muke i bolesti, činili dobra djela) ta duša će ići direktno u nebo. U konačno ispunjenje (svetost = biti uz Boga) ili dugovanja (kazne za grijehe) . Takva duša ide u čistilište - gdje se čisti od svega što priječi da bude u blizini Božjoj. Ta duša sama sebi ne može pomoći. Jer nakon smrti ne možeš činiti ni dobro ni zlo - zato se umrlima ne daju sakramenti. Takvim duša možemo mi pomoći našim molitvama Bogu da im skrati vrijeme čišćenja. Takvim dušama pomažu sveti u nebu svojim molitvama da Bog smanji to vrijeme čišćenja. Božja promisao (providnost) tu jedina odlučuje. Duše u čistilištu mogu moliti (i mole) za nas putnike na zemlji. Svetima nije poptrebna naša molitva zato mi i duše u čistilištu slavimo Boga zbog proslave svetih a sveti mole za nas . I to je zajedništvo ljubavi, zajedništvo duhovnih dobara (Thesaurum ecclesiae) Budući da mi ne određujemo nego Bog odna sve molitve idu u taj Thesaurum a Bog raspoređuje prema svom promislu. Tamo idu i molitve za one koji su u vječnoj propasti. (Molitva - dobro- nikad ne propada). Budući da ne znamo tko je u raju a tko u paklu onda Crkva moli za sve pokojne.,
Jedna slika: Netko ima kredit, ne može ga plaćati i ja reknem banci: evo ja preuzimam taj kredit i isplaćujem sve (potpuni oprost) ili ću isplatiti samo dio kredita (djelomični oprost) . Netko je dužan Bogu (zbog grijeha) molitvom mu Bog može sve oprostiti ili samo djelomično.
Nakon uskrsnuća mrtvih kad će i naša tijela uskrsnuti /roditi se za vječnost/ (ući u drugu kozmičku dimenziju i više neće biti ovakva fizička tijela) pa će jedni uskrsnuti na uskrsnuće života, a drugi za vječnu propast. (Čistilišta više neće biti jer neće biti ljudi na zemlji). Nadam se da sam ti razjasnio,.. O tome imaš nešto i na mojoj web stranici. Oprosti an duljini!

Ps.
Pa mnogi ostave novca za mise nakon smrti, a poznam čovjeka koji je molio: Pokoj vječni daruj meni, Gospodine! (jer kaže nitko neće za mene moliti!)

Priznajem, dobro ste mi pojasnili kako to funkcionira.
Smatram da mnogi ljudi ne razumiju i ne mole se za pokojne ili duše u čistilištu.

Negdje sam davno pročitao za neku sveticu (ne sjećam se imena)
da je ova tako daleko zabludila da su joj se duše iz čistilišta javljale za
hitnu molitvu, da je žena "čak" zatražila za spas duše trpljenje na vlastitoj koži i da je
isijavala nekom nadnaravnom toplinom; potom te iste duše došle su joj zahvaljivat.
Pokušat ću pronaći članak za dokaz.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Pobožnih bajki i legendi ima cijela brda. Ali ti mogu reći da sam ja osjetio pomoć duša u čistilištu - kad mi je bilo vrlo teško - a pomogao mi je nitko drugi nego vlastiti otac, koji je mjesec dana prije toga umro. I reći ću ti da veoma veliki broj ljudi moli za duše u čistilištu i da se dosta ljudi utječe njima za pomoć (mnogi je čudesno i dobivaju) .

Bolje da ne ulazim u to, jer postoji
mogućnost da na kraju krajeva završim u Vrapču.
Za sad mirno spavam.

Ovo ste mi tako sve detaljno objasnili da mi neke nemoguće stvari postaju mogućima,
recimo pikanje lutke na nečiju sliku i takve gluposti, naprimjer polako dobivaju smisla.

Hrabar jesam, ali se ne usudim, tko zna kakve će mi duše u pohod dolaziti ili
me trgat u snu. Nek se demon predstavi u ovčjem obliku.. ne nije to za mene.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Dragi prijatelju, nije baš lijepo od tebe tako podrugljivo miješati vjeru i praznovjerje. Jer ako ti čovjek nešto lijepo pristojno tumači, a ti tako podlo .....onda više ne zaslužuješ ni jedan odgovor jer ti nije do istine nego do izrugivanja. U evanđelju jasno stoji da povratka pokojnika nema a posebno ne za zlo... woodolutke i uskrsnuće i molitva za pokojne nemaju ništa zajedničkog.
Mislio sam da si više čovjek.

O, pa sad sam tek vidjela na što si ciljao... Zaista, ljudi koji u te dane (1. - 8. XI.) pohode groblje, ako se prije toga ispovijede i pričeste, na groblju moleći za svoje pokojne, prenose im i "potpuni oprost"... http://www.catholictradition.org/Mary/p ... gences.htm
Sad kad i to znam jasniji mi je čisto religiozni smisao pohoda groblju. Jer ako ne molimo, zašto onda idemo na groblje. Zar samo da zalijemo cvijeće? Da vidimo tko je od rodbine donio kakav aranžman?
Ovako, imamo pravo nadati se da i naša molitva dragim pokojnicima donosi ploda, koji sami sad ne mogu ispraviti... Naše je samo nadati se da će Bog uslišiti, a Crkva daje jamstvo u vjeri...
I nisam sigurna koliko u zadnjem postu, dragi Crusader, provociraš ili se šališ kad misliš da molitva za pokojne ima nešto zajedničko sa zazivanjem duhova ?!...?!

Zar sada tebe duhovi ometaju u snu...? Ajoj...

Ispričavam se ako sam ikoga uvrijedio, nije mi bilo do izrugivanja. Možda sam samo povezao praznovjerje sa religijom
ili obrntuo.
Onog što je velečasni rekao;
držat ću se.


Ponekad u snu imam osjećaj kao da mi nešto sjedi na prsima i sa svojom težinom me guši,
to zna trajati oko pola minuta i onda nestane. Zadnji put se pojavilo početkom jeseni, te u proljeće ove godine.
Vrlo rijetko, ali osjećaj je jako stvaran i nemogu se ni pomaknuti iako se probudim i svjestan sam svega,
čak da sam i zaključao sobu preko noći.. Ne vidim neko objašnjenje, nebi vam više htio začatavati ovu temu.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Nije chat, Crusader, jedino što mogu reći je da ne vidim baš neke čvrste veze s pokojnicima ili njihovim duhovima.
Ako želiš utjehu, i ja sam to doživjela dva puta i znam o čemu govoriš. Mislim da s medicinskog stajališta to nije baš protumačivo, jer vrlo kratko traje i obično nema posljedica, ali subjektivan osjećaj pritiska u prsima, kao da "nešto sjedi na tebi" je dosta jak, a pogotovo taj osjećaj da se ne možeš ni pomaknuti iako si budan i svjestan svega.

Kad netko spomene praznovjerje sjetim se kako mi je deda (sad je već pokojni, Bog neka mu grijehe oprosti) pričao (vrlo ozbiljnim tonom i sigurno) kako se duhovi pokojnika vraćaju među ljude (on ih je, naime, sam vidio kad je bio mali, kad su razgovarali s njegovim roditeljima na polju, itd, itd...). Ne znam koliko je deda bio zaista uvjeren u takve stvari, a koliko se pretvarao, ali znam da nije uopće bio praktični vjernik, niti odlazio u crkvu, ali ono što mu se dogodilo pred kraj života također je na rubu parapsihologije. Iako je bio uvijek aktivan i vitak, početkom svojih 70-tih, jedne večeri tijekom drijemeža odjednom ga je strašan san toliko uznemirio da je doživio prvi infarkt. Ne bih o detaljima, jer taj san spada u one horor-priče u stilu Emily Rose.
Uglavnom, još je nekoliko godina deda poživio, ali nikad se nije oporavio od toga...

OK, ne bih htjela dalje plašiti ljude, ali čini mi se da ako netko baš izaziva praznovjerje, ono mu se i osveti...

Još ću dodati:

Malo će smiješno to sad sve skupa izgledati, možda ima i praznovjernosti:
Neka znanstvena istraživanja iz kasnih 80-tih pokazala su "kao"
da ljudska duša teži svega nekoliko grama i da nije teža od jednog pera.

Međutim ovaj stisak je kao da te netko guši težine od 100 kilograma,
dok srce počinje odjednom lupati 120 na sat i želi iskočiti van iz grkljana,
eto kakav je to osjećaj. A sve dalje, svaki put je sve gore i gore...
Adrijana, ovako nešto što si i ti opisala, nebi se čudio infarktu između sna i jave.

Pitate se sigurno, kakvim se to osobama može događati? Onima koji su na pola
puta klonuli duhom? Ne!

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Slažem se... To su više možda kušnje, nego napasti. Kušnje koje moraju doći i koje nisu nepremostive, kao i duhovne borbe u kojima se trebamo boriti.
U skladu s ovime: "Što te ne ubije, to te ojača".

Crusader,
Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin
licem svojim obasja,
milostiv ti bude!
Neka pogled svoj
Gospodin svrati na te
i mir ti donese!
(Br 6, 24-26)