Katolički odgovori

...Jer dobar je Jahve,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

(Ps, 100/5)

...Tko je ta koja dolazi kao jutarnja zora,
lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce,
strašna kao dobro uređena vojska.

(Pj, 6/10)

...Jahve me stvori kao počelo svoga djela,
kao najraniji od svojih ćina,
u pradoba;
...oblikovana sam još od vjećnosti,
od iskona, prije nastanka zemlje.
...Rodih se kad još nije bilo pradubina,
dok nije bilo izvora obilnih voda.
...rodih se prije nego su utemeljene
gore,
prije brežuljaka.
...Kad još ne bijaše naćinio zemlju,
ni poljana,
ni poćetka zemaljskom prahu;
...kad je stvarao nebesa, bila sam
nazoćna,
kad je povlaćio krug na licu
bezdana.
...Kad je u visini utvrđivao oblake
i kad je odredio snagu izvoru
pradubina;
...kad je postavljao moru njegove
granice,
da mu se vode ne preliju preko
obala,
kad je polagao temelje zemlji,
...bila sam kraj njega, kao graditeljica,
bila u radosti, iz dana u dan,
igrajući pred njim sve vrijeme:
...igrala sam po tlu njegove zemlje,
i moja su radost djeca ćovjekova.

(Izr, 8, 22-31)

...Ponos visina blistavi svod,
takva su nebesa u slavnom
prizoru.
...Kad se sunce pomalja, izlazeći
objavljuje:
"Divno je i ćudesno djelo Svevišnjeg"

(Sir, 43, 1-2)

...Kad je o podne, žari krug zemaljski,
i tko bi izdržao žegu njegovu?
...U peć treba puhati da se dobije
toplina,
a sunce sažiže planine tri puta snažnije;
riga pare plamene, i zrakama svojim
zasljepljuje oći.
...Velik je Gospod koji ga naćini
i ćije rijeći požuruju njegov hod.

(Sir, 43, 3-5)

...I mjesec tako, uvijek toćan,
oznaćuje vrijeme i vjećni je znak.
...Mjesec oznaćuje blagdane,
to svjetlilo koje se smanjuje
kad postane puno.
...Od njega mjesec dobiva svoje ime.
On ćudesno raste u mijenama svojim,
stijeg vojske nebeske
što blista na svodu nebesa.

(Sir, 43, 6-8)

...Sjaj je zvijezda ljepota neba,
blistav ures visinama Gospodnjim.
...Po zapovijedi Svetoga,
kako on odredi, one miruju
i ne zamaraju se nikad od straže svoje.

(Sir, 43, 9-10)

...Pogledaj dugu i slavi Stvoritelja
njezina,
jer je tako velićanstvena u sjaju
svojem.
...Preko nebesa prebacuje dićni luk
što ga razape ruka Svevišnjega.

(Sir, 43, 11-12)

...Po zapovijedi njegovoj puše južnjak,
vijavica sjeverna i vihor olujni.
...Kao ptice pršti njegov snijeg
i pada kao jato skakavaca.
Oko se divi ljepoti njegove bjeline,
i duh se zanosi praminjanjem
njegovim.

(Sir, 43, 16b-osamnaest)

...Inje pada kao sol na zemlju
i kad se dobro smrzne,
kostriješi se kao bodlje.

(Sir,43, 19)

...Ispraznost nad ispraznošću, veli
Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću,
sve je ispraznost!
...Kakva je korist ćovjeku od svega
truda njegova kojim se trudi
pod suncem?

(Prop, 1, 2-3)

...Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi,
a zemlja uvijek ostaje.
...Sunce izlazi, sunce zalazi i onda
hiti svojem mjestu odakle izlazi.

( Prop, 1, 4-5)

...Vjetar puše na jug, i okreće se na
sjever, kovitla sad ovamo sad onamo,
i vraća se u novom vrtlogu.

(Prop, 1,6)

...Sve rijeke teku u more, i more se
ne prepunja; odakle teku rijeke,
onamo se vraćaju da ponovno poćnu
svoj tok.

(Prop, 1, 7)

...Sve je mućno. Nitko ne može reći
da se oći nisu do sita nagledale i uši
dovoljno naslušale.
...Što je bilo, opet će biti, i što se ćinilo,
opet će se ćiniti, i nema ništa
novo pod suncem.

(Prop, 1, 8-9 )