fedja je napisao/la:
Čuo sam interesantno pitanje ali ni sam nisam siguran šta je odgovor pa dajte svoje mišljenje.
Šetajući periferijom pored čoveka je protrčao mladić(džogirao je) sa kapuljačom na glavi, pošto je mladić odmakao od čoveka nekih 50 metara napao ga (mladića)je pas prilično agresivno (nije mi baš jasno šta podrazumeva pod tim) iako nikoga nije bilo da bi pomogao mladiću ovaj čovek se okrenuo i pobegao zato jer ga je dok je bio dete napao pas i od tada se boji i pasa na povodcu.Tvrdi da ga je obuzeo veliki strah i da mu je žao mladića (nezna dali je povređen) ali da se nađe u istoj situaciji opet bi se tako poneo jer je taj strah jači od njega.Sada ga muči to i stalno razmišlja o tom mladiću i plaši se da je načinio greh pred Bogo jer nije pomogao čoveku u nevolji.
Valja još nešto spomenuti a to je vrlo bitno, da bi se nekom pomoglo nije dosta samo htjeti već se to i mora i moći napraviti. Onaj koji ne zna plivati ne može spasiti čovjeka koji se utapa ma koliko to htio.
Što se tiče fobije ona nije grijeh jer čovjek to ne radi svjesno, glavni razlog da bi nešto bilo grijeh je
svjesno činjenje grešnih djela.
Ova gore opisana situacija (kad se čovjek ne suprostavlja psu), je proizišla iz fobije prema tome i ona nije grijeh. Međutim čovjek je mogao otrčati po pomoć i na taj način pomoći, ako to nije napravio onda je sagriješio.
Međutim treba biti svjestan težine grijeha jer svaki grijeh nije na smrt kako to i Biblija govori u
1 Ivanova 5:16-18. Težinu tog grijeha ocjenjuje ispovjednik kojemu sve treba raći.