Ja ne poznajem djela te žene (malo sam proguglao...). Dakle to ne želim komentirati jer nemam pojma o njoj...
Ono što sam izjavio - ja imam Bibliju kao temelj. Npr.:
Post 1,26-29
26 I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"
27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
28 I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"Ovdje se vidi da me je/nas je Bog stvorio na svoju sliku. Bog je Stvoritelj. Što smo mi, ako smo stvoreni na sliku Stvoriteljevu?
Po meni je smisao života stvaranje tj. kreiranje. Jesam li ja sukreator, sustvoritelj?
Dokaz mi je potvrdnog odgovora na to da imam slobodu izbora.
Da sam samo izvršilac onda bi bio robot - stroj koji samo radi zadano, ali kad imam slobodu izbora ja stvaram novo - ja sam suučesnik u stvaranju - sukreator tj. sustvoritelj.
Problem je ako ja ovu mogućnost ne iskoristim i počnem se uništavati osuđivanjem, ohološću i sl. naučenim od drugih od ovoga svijeta pa ne dajem novostvorenu vrijednost.
Razrada ovog razmišljanja pronalazim u Bibliji.
Npr. Iv 15,1-17
https://www.biblija.net/biblija.cgi?Bib ... set=3&l=enZnači mi trebamo donjeti urod, a ne da se (samo)uništimo.
To je smisao našeg postojanja kako nas je Vinogradar stvorio - da suučestvujemo u stvaranju - da damo grožđe.
Spasitelj tj. Isus Krist je u ovoj usporedbi trs. On nam daje Svjetlo svijeta, on nam je hrana - kruh svagdanji kako bi mogli dati urod tj. kako se ne bi uništili.
Ja bih si to još bolje dočarao: Mogle bi se mladice/loza ugušiti prejakom bujnošću kad prekrije jedna loza drugu zasjenjujući se tj. loze crpe hranu prekrivajući jedna drugu, a ne koriste hranu za dati urod - grožđe. To vidim kod loze u šumi tj. zapuštenom vinogradu, gdje je loza bujna tj. velika koja ne daje roda ili je rod jako loš, i koja uništi drugu lozu, a i koja se na kraju sama uništi...
Vinogradar je taj koji sreže prebujne mladice, koji ih poveže na kolac, koji ih zaštiti od napasti tj. osigura uvjete da mogu dati urod - grožđe.
Zgodno je za primijetiti da niti trs, niti vinogradar ne daju urod - grožđe.
Znači da su plodovi našeg stvaralaštva ključan razlog našeg postojanja ili još bolje rečeno našeg utjelovljenja.
Vinogradar čisti lozu tj. dovodi je u red po Spasitelju tj. po Otkupitelju grijeha.
Kad zaglibimo - molimo za pomoć tako što opraštamo tuđe i svoje pogreške/grijehe čime si dajemo šansu da se ne uništimo.
Bez pomoći Spasitelja je nemoguće da donesemo urod jer se međusobno uništavamo i na kraju i sami sebe uništimo (primjer zapuštenog vinograda - pakla gdje nema Vinogradara nema svjetla kad loza misli da može sve sama, kad se uzoholi...).
Kad smo u Ljubavi i Miru - donosimo obilan kvalitetan urod - grožđe koje će Vinogradar ubrati i od njega napraviti vino za slavlje - SVADBU u Kraljevstvu nebeskom.
Mi ako se ne uništimo smo dostojni biti nevjesta/djevica (prispodoba o djevicama). Za to trebamo biti ponizni i u ljubavi prema Bogu/Vinogradaru, jedni prema drugima i prema sebi samima.
Vidimo po vinogradu da loza ne može opstati sama da da obilan urod - dakle bez Boga koji nam je na 1. mjestu ne možemo dati urod.
Došao sam u vrt svoj,
o sestro moja, nevjesto,
berem smirnu svoju i balzam svoj,
jedem med svoj i saće svoje,
pijem vino svoje i mlijeko svoje.
Jedite, prijatelji,
pijte i opijte se, mili moji!https://www.biblija.net/biblija.cgi?Bib ... set=1&l=enNo idemo dalje prema grožđu.
Po meni je urod/grožđe još veća ljubav tj. umnažanje ljubavi, a svadba konzumiranje ljubavi uz ispijanje vina od grožđa.
Konzumiranjem ljubavi (i karitativne i suosjećajne i dobrostive i erotske).
Kod mene u kraju se kaže: volim te = rad te imam tj. radostan sam uz tebe. Radost i sreća su izrazi ljubavi. Kad uzavru/skupe se ti izrazi ljubavi nastupa ekstaza/orgazam - opće
slavlje ljubavi.
Trebam proučiti Teologiju tijela od Sv. Ivana Pavla II - no mislim da je to već u Bibliji sve rečeno.
Nismo bez veze utjelovljeni kao muškarac ili kao žena, te ne osjećamo bez veze orgazam u ljubavnom činu u svetom sakramentu braka.
Imamo blagoslov Boga za to (drugo je što neki pojedinci i organizacije misle).
Blagoslivljanje je jako "oružje" koje ima snažnu moć.
Opraštanjem blagoslivljamo one koji su mi/nam nanijeli bol i patnju. (Lako je blagoslivljati one koje volimo!)
Blagoslivljajući one (pa i sebe kad se prihvaćamo u grijehu - takve kakvi jesmo) koji nam nanose bol i patnju - umnažamo ljubav koja nam stvori osjećaj blaženstva, spokoja/mira, dragosti, milosrđa.
Blagoslivljajući sve koji su mi stvorili osjećaj boli i patnje, blagoslivljajući sebe takvog kakav jesam grješan uzdižemo Boga tj. slavimo Ljubav imajući osjećaj blaženstva i radosti koja nas dovodi do eksplozije ljubavi u nama, kroz nas i preko nas - ljubeći jedni druge.
Slavimo Ljubav!
Slavimo Boga!