Katolički odgovori

Jako si lijepo rekla...slažem se s tobom u potpunosti
Zbilja ne treba izmišlajti probleme tamo gdje ih nema...modernizam je nažalost post toliko razvodnio i ublažio na dva dana u godini??

Za one koji misle da današnji ljudi nemaju pokore i da bi Crkva trebala uvesti nove pokorničke dane (i za one koji kad ostanu bez argumenata, za sve krive modernizam)

Što je vanjska pokora? (o unutarnjoj sam pisala u prošlom postu)
To je bolest, rat, izbjeglištvo, siromaštvo, nezaposlenost, bolest ili smrt djeteta, težak i loše plaćen posao, skupoća, razne patnje, uvrede, poniženja, rastave braka, žalosti i depresije, život s ovisnikom, posttraumatski stresni poremećaji, nepravde i moralne patnje...
Sve se to može prikazati Bogu i sjediniti svoju žrtvu s Njegovom.. Danas se kaže da svaki čovjek ima svoj križ..

Prije nametanja dodatnih propisa (i obveza) preporučujem pročitati sjajnu Pavlovu poslanicu Galaćanima. U njoj Pavao objašnjava svojoj zajednici da ih pogrešno uče oni (neki kršćani židovskog porijekla) koji im, uz Krista, nameću obdržavanje svih propisa Mojsijeva zakona (obrezanje i drugo). Pavao navodi da se nitko ne spašava samim vršenjem Zakona, nego vjerom u Sina Božjega. Navještaj Isusa je navještaj da nas je Sin Božji otkupio od grijeha i dao nam svoga Duha, uz život po najvećoj zapovijedi (ljubavi prema Bogu i bližnjemu). Sloboda i dostojanstvo kršćanina su toliki da im Pavao savjetuje ne vraćati se u ropstvo grijeha ni u ropstvo stotinu religijskih propisa (koje ni sami Židovi nisu mogli vršiti ni spasiti se po njima). Pavao odbacuje religijski formalizam, a naglašava vjeru u Isusovo otkupljenje i život po Duhu.

Sam Isus u evanđeljima govori što je važnije (npr. u prispodobi o farizeju i cariniku):
...Farizej se uspravan ovako, u sebi, molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grješniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.

Ili opomena proroka Izaije:
Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: 'Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?'
Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe.
Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi?
Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Gospodinu?
Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovoriti, kad zavapiš, reći će: 'Evo me!'

Znači, koji bi cilj kršćanskog posta trebao biti:
-naučiti zauzdati tijelo da bi se moglo živjeti po Duhu
-tražiti Božju volju, a ne živjeti po hirovima i raspoloženjima
-suvišak od posta podijeliti potrebnima

I zato ponavljam ono što prije napisah, nitko nema pravo, osim Crkve, pozivati i zapovijedati dodatne zajedničke postove...

Prekrasan post Adrijana. Potpuno se slažem.

S ovim se potpuno slažem i lijepo je čitati tvoje postove jer su prepuni informacija.
U kanonsko pravo ne zavirujem nikada, ali katekizam katoličke crkve je pravo blago i trebala bi ga imati svaka kršćanska obitelj.

Ipak ima jedno ali... uvijek neko ali!

Ljudski život je kratak i izmijenilo se podosta generacija u dugom životu Crkve. Čak i unutar ovog svojeg kratkog života primjećujem vrlo degenerativne procese unutar KC koji degradiraju samu srž. Ne govorim samo o Hrvatskoj nego o cijeloj Zapadnoj grani KC (ako je smijem tako nazvati). Imam prijatelje/poznanike katolike u nizu zemalja i moram priznati da ostanem osupnut, pa i depresivan nakon što mi ispričaju što se događa u njihovim zemljama (hvala ti Bože na hrvatskoj KC koja je još uvijek kao stup u odnosu na njih). Od toga da se više ne vjeruje u Pretvorbu i da se hostija promatra kao simbol, posljedično (i logično) izgubljeno je strahopoštovanje u samom činu pričešćivanja, nema više pojedinačne ispovijedi, nema više klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu, nema molitve krunice, laici preuzimaju sve više funkcija jer nema svećeničkih zvanja, post je sveden na anegdotu, obitelji su razorene i nema obiteljske molitve, nema otvorenosti životu a brojni katolici bez ikakvog problema podržavaju pobačaj i zajednički život prije braka, o predbračnoj čistoći da ne govorim.... I nije samo riječ o razvikanoj Njemačkoj. Skandale vezane uz homoseksualnost i pedofiliju ne treba posebno ni spominjati, a poprilično je pogođena i hrvatska KC (nažalost mi riječani smo zbog toga ostali bez bogoslovnog fakulteta).

"Po plodovima ćete ih prepoznati." Ovo je najmoćnija uputa za razlučivanje. Istina, traži određeno vrijeme, ali je besprijekorno točna. Kako je treba primijeniti na svako privatno ukazanje, tako je treba primijeniti i na pojedino razdoblje/djelovanje KC, na koncile, na svakojake upute. KC se već desetljećima (najmanje od drugog koncila) ubrzano prilagođava svijetu nastojeći približiti Krista modernom čovjeku. Nije to samo po sebi loše, dapače, ali uvijek je bilo pitanje razboritosti i granice, gdje prestaje razumna prilagodba a započinje rastakanje srži. Ako ćemo se držati toga da po plodovima razlučujemo dobro djelovanje od lošega, onda bi trebali biti prilično zabrinuti.

Nije cijela KC u takvim problemima, u pojedinim dijelovima Svijeta Crkva je živa. Sami procijenite je li to u onim dijelovima gdje se Crkva prilagodila Svijetu ili u onima gdje su biskupi povukli crtu ispod koje neće ići i traže da se Svijet tome prilagodi.

U tom smislu vidim važnost međugorskog fenomena. Realno gledajući Gospa u Međugorju ne šalje neke snažne poruke od kojih bi Svijet zastao, u ovih četrdeset i par godina bilo je možda desetak snažnijih poruka, sve ostalo je gotovo pa sladunjavo tepanje Majke. Nema poruka koje bi korile ili korigirale Crkvu (pa posljedično izazivale podjelu), uvijek se šalje jedna te ista poruka iznova i iznova: idite na misu, čitajte Sveto Pismo, molite, postite, ispovijedajte se. Kao svjetionik, nikakvi svjetlosni efekti samo pomalo dosadan tračak svijetla koji se odašilje u mrak. Ali pokazalo se da su milioni ljudi privučeni tim tračkom svjetla pronašli put ka Gospodinu. I da je sama prisutnost Gospe u ovoj našoj stvarnosti dovoljna da ohrabri i usmjeri tolike ljude ka Kristu. Ljudi dolaze u Međugorje kako bi se mogli ispovijediti jer u svojim župama više ne mogu, dolaze na adoraciju Presvetome jer toga više u svojim župama nemaju.

Možda je ipak došlo vrijeme da smognemo hrabrosti pogledati kakvi su plodovi u zadnjih pedesetak godina?

Kada kažeš da nisi pristalica misliš samo na Međugorski fenomen, ili općenito misliš na sva mjesta ukazanja Gospe tokom zadnjih stotinjak godina?

https://www.youtube.com/watch?v=Z_vk4pk6Lko

mirjana: a zašto bih lagala?
zašto dugo traju ukazanja u Međugorju?
Gospa:ono što sam započela u Fatimi to ću dovršiti u Međugorju!
ako hoćemo napraviti red , tada prvo moramo napraviti veliki nered...

https://www.youtube.com/watch?v=tBg14ZDx2-w

Gospina poruka zadnjeg dana devetnice u Međugorju
Gospa je došla u zlatnoj haljini
Gospa je molila na aramejskom jeziku...Njenom jeziku

Sva ukazanja (i čudesa po zagovoru svetaca) veliki su poticaj nama vjernicima i malo tko može reći da je ravnodušan kad sazna što se dogodilo u Lurdu, Fatimi, Krakovu, a naravno i u Međugorju. Mislim da je Međugorje vrlo blizu da dobije "Nihil obstat" prema novim normama, a kada dobije, mislim da svi mogu biti zadovoljni i pokazati zajedništvo, jer uvijek će biti onih (nas) koji smo vjernici, a ipak prema nekim stvarima (situacijama) smo malo skeptični. Jer - kako i Sveta stolica tvrdi - nije obaveza vjerovati u ukazanja. Osobno mi je žao kad neki naglo (i burno) reagiraju i etiketiraju (čak i kao nevjernike) one koji propituju, ali zato smo i na ovom forumu - ne moramo se baš oko svega slagati...

Jako si dobro napisao o situaciji u Njemačkoj, tamo su neki svećenici već bili uvjereni da će Vatikan dozvoliti đakonice pa su počeli organizirati tečajeve za buduće đakonice (ajme!), a kad neki župnik ima više župa oni zaposle "pastoralnog referenta" (laika) koji mu organizira posao, a on ponegdje može biti i "ono", glavno da su politički korektni. Jednom je dobro rekao papa Benedikt da u Njemačkoj oni koji su zaposleni u Crkvi rijetko svjedoče cjelovitu vjeru i da je to problem s kojim se nitko ne suočava. Čitam trenutno Ivančićeve knjige: zanimljivo kako je bio ispred svog vremena, ali ga malo tko sluša. A rekao je da bi svećenici trebali one koji su redovito oko njih u svakoj prilici upućivati (bilo organizirano bilo neformalno) u teologiju i duhovnost. Teologiju - da razumiju ono što vjeruju; i duhovnost - da nauče ispravno moliti (= ispravno komunicirati s Bogom). Da vjera bude na čvrstim temeljima i djelotvorna.

Mislim da i mi u Hrvatskoj imamo više slabih strana: psovka, pobačaj, korupcija, skrivanje vjernika u javnom životu, krive slike Boga i uzdanje u neku magijsku moć molitve (i često miješanje vjere s new age-om), pa iako su mnoga vjernička područja zdrava (za razliku od Zapada) ta neka vrsta idolatrije čini da su naše zajednice tako labave, imamo tako malo svetaca i blaženika i ... puno bi se još dalo pričati.

Da, mišljenja oba biskupa jesu važna i predstavljaju uteg za priznavanje međugorskog fenomena.
Osobno imam otprilike ideju što se događalo i zašto su bili protiv (Žanić je čak i promijenio mišljenje, ispočetka je bio za), a svoje mišljenje temeljim na onome što znam o situaciji u riječkoj biskupiji za vrijeme komunizma i kakav je bio modus operandi tajnih službi Jugoslavije, koliko su bili infiltrirani, znam moje riječane koje su nastradali tokom Hrvatskog proljeća jer su bili prokazani od strane svećenika (a vjerovali su im i bili slobodni pred njima). Govorimo nažalost o vrlo grubim vremenima za Crkvu gdje često crno nije bilo crno a bijelo nije bilo bijelo. Udba je imala suradnike i prste svuda, milom ili silom. Ako je točno ono što sumnjam da jest onda neka se dragi Bog smiluje upletenima. Vrijeme će pokazati.

Skepticizam je dobar i potreban, posebno od strane institucionalne Crkve, inače bi imali totalni kaos.
Proročke vode su mutne, puno je tu mulja i nije uopće lako razaznati što je što.

Međugorski fenomen je sjajan upravo za nas koji možemo shvatiti kontekst (politički, kulturološki, vjerski) i donijeti svoj sud.
Svojedobno sam imao jednu raspravu sa nekim amerima koji su govorili u Međugorju u kontekstu financijske prijevare i zaista je teško nekom iz toliko različitog kulturološkom miljea objasniti što je bio komunizam i koliko je bizarno uopće pretpostaviti da bi u takvom okruženju netko koristio vjerski fenomen kao podlogu za financijsku prijevaru. Bilo je naravno sitnih prijevara na razini kokošarenja, policija se na to nije ni osvrtala, ali ovo gdje su digli na noge tajnu policiju i vojsku je sasvim druga priča.

I da, naravno da ne moramo imati ista razmišljanja, to mi je prirodno, ne bi onda ni imali tema za raspravu.
Fra Vučković je dao sjajnu definiciju rasprave: razmjena mišljenja u kojem nastojiš shvatiti stajalište onog drugog a ne uvjeriti ga u ispravnost svojeg.

a što je sa mišljenjem onih drugih 19 biskupa iz biskupske konferencije jugoslavije koji su donijeli isti zaključak kao i biskup žanić?

Koji su to?
Treba vidjeti što je zapravo bilo
https://www.vecernji.hr/vijesti/mostars ... er-1448977
Međugorje je kao mjesto duhovnih (i tjelesnih, ali ovo prvo je bitnije) iscjeljenja, obraćenja, otkrivenja svećenićkih poziva i ispovijedi jače nego cjelokupna KC u Hrvata od doba ukazanja do današnjih dana.

Ne, nisu. Njihovo izvješće je u stilu "ne bi se šteli zamjerati i miješati" iliti ne znamo i ne želimo znati.
Prilično sam siguran da bi i današnja BK složila dokument u istom stilu.
Baš kao što se prije dvije godine nisu "šteli zamjerati" vlasti pa su zatvorili crkve.

Moja voljena Crkva je u velikim i dubokim, dubokim problemima. I nije to tema o kojoj volim i želim pričati, samo ću sablazniti one koji ne znaju što se događa. Kada je papa Pavao VI. rekao da je Sotonin dim ušao u crkvu nije to rekao metaforički.

Molimo i postimo za Crkvu. Molimo za biskupe i svećenike koji su ostali pravovjerni. Molimo za papu. Na njihovim je plećima strašan teret. Toliko. Mogao bih puno više i konkretnije, ali neću, i ovo je već previše.

Zahvalan sam papi Franji što je doslovno preko noći povukao radikalni potez i spasio Međugorje od vukova iz kurije koji su ga htjeli samljeti. Duhovna bitka je strašna i ako ništa drugo ne možemo onda bar molimo za Crkvu i one koji su na prvim linijama.

Predivna su svjedočanstva, inspirirajuća, moćna.
Evo jedno koje mi je jako drago, oca Leona, nakon mističnog iskustva u Međugorju je postao svećenik i sada je zadužen za hodočasnike engleskog govornog područja. Pametan, skroman, duhovit i čovjek velike vjere.

https://www.youtube.com/watch?v=a63imbTxIF0