Za one koji misle da današnji ljudi nemaju pokore i da bi Crkva trebala uvesti nove pokorničke dane (i za one koji kad ostanu bez argumenata, za sve krive modernizam)
Što je vanjska pokora? (o unutarnjoj sam pisala u prošlom postu)
To je bolest, rat, izbjeglištvo, siromaštvo, nezaposlenost, bolest ili smrt djeteta, težak i loše plaćen posao, skupoća, razne patnje, uvrede, poniženja, rastave braka, žalosti i depresije, život s ovisnikom, posttraumatski stresni poremećaji, nepravde i moralne patnje...
Sve se to može prikazati Bogu i sjediniti svoju žrtvu s Njegovom.. Danas se kaže da svaki čovjek ima svoj križ..
Prije nametanja dodatnih propisa (i obveza) preporučujem pročitati sjajnu Pavlovu poslanicu Galaćanima. U njoj Pavao objašnjava svojoj zajednici da ih pogrešno uče oni (neki kršćani židovskog porijekla) koji im, uz Krista, nameću obdržavanje svih propisa Mojsijeva zakona (obrezanje i drugo). Pavao navodi da se nitko ne spašava samim vršenjem Zakona, nego vjerom u Sina Božjega. Navještaj Isusa je navještaj da nas je Sin Božji otkupio od grijeha i dao nam svoga Duha, uz život po najvećoj zapovijedi (ljubavi prema Bogu i bližnjemu). Sloboda i dostojanstvo kršćanina su toliki da im Pavao savjetuje ne vraćati se u ropstvo grijeha ni u ropstvo stotinu religijskih propisa (koje ni sami Židovi nisu mogli vršiti ni spasiti se po njima). Pavao odbacuje religijski formalizam, a naglašava vjeru u Isusovo otkupljenje i život po Duhu.
Sam Isus u evanđeljima govori što je važnije (npr. u prispodobi o farizeju i cariniku):
...Farizej se uspravan ovako, u sebi, molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'
Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: '
Bože milostiv budi meni grješniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj!
Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.Ili opomena proroka Izaije:
Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: 'Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?'
Gle,
u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe.
Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi?
Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Gospodinu?
Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovoriti, kad zavapiš, reći će: 'Evo me!'
Znači, koji bi cilj kršćanskog posta trebao biti:
-naučiti zauzdati tijelo da bi se moglo živjeti po Duhu
-tražiti Božju volju, a ne živjeti po hirovima i raspoloženjima
-suvišak od posta podijeliti potrebnima
I zato ponavljam ono što prije napisah, nitko nema pravo, osim Crkve, pozivati i zapovijedati dodatne zajedničke postove...