Izgleda jednostavno pitanje ali kad treba govoriti na osobnom nivou onda je jako teško.
O Duhu Svetome vrlo malo znam i razumijem a pojam Boga doživljavam kroz Isusa. Tako da je Duh Sveti za mene Duh Isusov a također i Oca razumijem pod pojmom Isusov Otac.
Pitao sam na jednoj temi ljude što im prvo padne na pamet kad kažu Bog i zanimljivo je da većini Otac a nekima čak i Trojstvo.
Duha Svetoga i Oca možemo pojmiti po meni samo vjerom dok Isusa možemo na neki način opipati jer je kao i mi.
Ja bi zato ukratko i pojednostavljeno rekao da je Duh Sveti za mene Isusova i Očeva Ljubav koju osjećam kroz međusobni odnos.
Ovo što se tiče različitosti shvaćanja Duha Svetog mislim da generalno i u pravom duhu nema bitne razlike, postoje različitosti koje bi trebale biti na korist pa tako i famozni filiokve koji je po meni poslužio kao kamen spoticanja u određenom povjesnom trenutku i ako je postojao i puno prije i nije predstavljao neki veliki problem.
Ja osobno mislim ako je to zaista pravoslavnima najveći problem onda bi papa bez problema mogao vratiti početni simbol vjere po odlukama sabora i otaca koji su većinom istočni ali ako je to samo problem...
Kad razgovaram sa pravoslavnima branim filiokve a kad sa našim onda ističem prvenstvo Oca i pozivam se na nicejsko- carigradski simbol, čisto da se bolje upozna tema.
Meni je osobno bliže to da Duh Sveti izlazi od Oca i Sina jer se time naglašava jedinstvo sve tri osobe odnosno i istina da je Bog jedan dok istočni vide to jedinstvo Boga isključivo po Ocu.
Slažem se s tobom da je Duh Sveti dosta nepoznata božanska osoba, a da je On ukratko "Isusova i Očeva ljubav" najbolje i najjednostavnije rečeno...
Čitajući Novi zavjet shvatila sam da bismo mi svi, nakon krizme, trebali "živjeti u Duhu" kako kaže sv. Pavao i dobro znati što to znači: tj. prepoznati Duha Svetoga u svakidašnjem životu, ali zbog razno raznih razloga krizma je za mnoge oproštaj sa Crkvom i sve se razvodnjava do razine formalnosti..
Dosta sam skeptična prema tendenciji da se kod nas teologija o Duhu Svetom ostavlja samo karizmatskim pokretima i njihovom načinu života i duhovnosti.
Prekretnica u mom životu je bila kad sam spoznala što je o DS pisao papa Benedikt: da se do Duha dolazi samo u Isusovoj blizini jer je On rekao: "...k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti." Mislim na Presveto Trojstvo.. Također i da čitajući Božju riječ dolazimo do Duha, jer Isusova riječ obiluje Duhom.
Duh Sveti je "ljubav Božja koja se prelijeva u srcima našim".
Duh Sveti "uvodi u svu istinu".
Duh Sveti je "branitelj i tješitelj".
"Gdje je Duh Sveti, ondje je sloboda."
Hvale vrijedne su i prošlogodišnje kateheze pape Franje o Duhu Svetom...
Nicejski simbol je zapravo vjera u otajstvo Presvetog Trojstva: kako su sve tri božanske osobe povezane u Jednom Bogu.. One se ne rastavljaju ni u molitvi ni u djelovanju, zato su mi dobri oni dijelovi (dokumenta s početka priče) gdje se govori o važnosti molitve Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako i sada i vazda i u vijeke vijekova.
Kao što je Otac bio u početku, tako je i Sin od početka (prije utjelovljenja), a zatim i Duh Sveti je od početka...