|
OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Godina B
1. čitanje: Izl 16, 2-4. 12-15
Psalam: 78 (77), 3 i 4bc. 23-24. 25 i 54
2. čitanje: Ef 4, 17. 20-24
Evanđelje: Iv 6, 24-35
U prvom čitanju iz Knjige Izlaska čuli smo kako Bog izvodi svoj narod iz egopatskog ropstva u Obećanu zemlju, Svetu zemlju kako se do dana današnjega zove.
Nije bilo lako. Trebalo je proći pustinju sa svom stokom i svime što su ponijeli sa sobom. Njihovo putovanje trajalo je četrdeset godina, jer su putovali na nomadski način, ujedno osvajajući područja kroz koja su prolazili. Umjesto rodnog Egipta, iz kojega su izišli, pred njima je škrta pustinja. Izloženi ujedima zmija ljutica, bez hrane i paše za svoje blago, Izraelci su mrmljali, bunili se. Neki su se htjeli vratiti u Egipat. Radije robovi pa siti nego slobodni i gladni. Činilo im se da plaćaju previsoku cijenu za tu svoju slobodu i zemlju koju mnogi neće nikada vidjeti. ''O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!'' Tako su kukali.
Nismo li se i mi naslušali sličnih prigovora i mrmljanja nekih naših sunarodnjaka kada smo se kao narod opredijelili za samostojnost i slobodu? Nisu li mnogi kukali za nekakvim loncima punim mesa u bivšoj državi dok je bijesnio rat, ne pitajući se kakvi su to ljudi koji ruše naše gradove i sela? Pale kuće i crkve. Ubijaju na zvjerski način djecu i starce. Zbog trenutačne nestašice oni bi i dalje živjeli u zajednici s takvim ljudima koji mrze sve što nam je sveto i za što su stoljećima umirali velikani naše Domovine pokušavajući izboriti njezinu slobodu u nekim bezizlaznim i realno nemogućim uvjetima. Sada pak, kada nam se pružila jedinstvena i neponovljiva prilika da to učinimo neki su ustuknuli i radije slušali laži onih kojima Hrvatska nikada niti nije bila domovina, jer im je rod i pleme oduvijek na ovim prostorima sanjao svoj imperij. Ili oni kojima je sva vrijednos i svi ideali u loncima punim mesa. Za takve kaže sv. Pavao u današnjem odlomku iz poslanice Efežanima da žive kao pogani u ispraznosti pameti, jer ih varave požude vode u propast.
Svjedoci smo svakojake sulude razularenosti, divljanja i bahatosti. Nerad, prežderavanje, opijanje, divlje zabave – to su, nažalost, ideali mnogih naših sugrađana i sunarodnjaka. Ako sve to nemaju, onda kuknjava do neba i prokazivanje što tko ima, odkud mu to….. Što je najgore u tome prednjače razni politički lideri, huškajući narod, vičući po onoj dobro poznatoj; 'drš'te lopova…'
Šačica privilegiranih, koji vladaju medijima i javnošću doslovce teroriziraju većinu u ime neke svoje proklamirane naprednosti. Tako, ako si vjernik, domoljub, ako imaš više ciljeve od onih da tek zadovoljiš najniže strasti i požude; e, onda si nazadan, ognjištar i bogzna što sve ne.
A ta većina šuti kao ovce. Bespogovrno se daju voditi od onih koji bi bili nasretniji da nam se zatre ime i rod. Masovno se čita tisak, gledaju emisije na komercijalnim televizijama koje šire laži o našim braniteljima, o domovinskom ratu. Koji poštene građane proglašuju lopovima i svojom destruktivnošću žele stvoriti javno mijenje da ništa ne valja i da se nema smisla boriti za neke ideale. Životna mudrost kojom nastoje zaraziti mlade naraštaje može se svesti u krilaticu: 'Use, nase i podase'.
Stoga i ne čudi da većina naših građana nema pojma što se slavi i čega se sjećamo prigodom državnih blagdana koji su vezani uz stvaranje i oslobađanje naše Domovine.
Pobožni Izraelac s ponosom i svetom zahvalnošću sjeća se 'velikih djela što im učini Gospodin'. Tako se u psalmu koji smo danas čuli kaže: ''Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, predat ćemo budućem koljenu: slavu Gospodnju i silu njegovu.''
Pitam vas danas dragi moji sunarodnjaci, posebno vas mlade, uoči blagdana Domovinske zahvalnosti; nemamo li i mi dovoljno razloga da s ponosom i iskrenom zahvalnošću damo Bogu hvala za milosni dar što smo uz njegovu pomoć i hrabrost naših branitelja svladali daleko močnijeg neprijatelja?
Hrvatskoj je danas potrebna razborita samosvijest i zdrav ponos kako nam ne bi šačica onih kojima je naša Domovina trn u oku nametala svoj destruktivni svjetonazor o kojemu smo govorili.
Svaki narod želi uči u zajednicu naprednih i razvijenih. Stoga je pozitivna težnja raditi i boriti se za kruh svagdašnji i dostojan život, ali nesmijemo se dati zavesti od onih koji nas žele posvađati, učiniti od nas neorganiziranu rulju koja sebi i drugima zagorčava život ako nema ono za čim žudi.
Dovoljno je uzeti u ruke globus i vidjeti da na ovoj našoj kugli zemaljskoj ima daleko više onih koji su od nas siromašniji i koji bi, da su na našem mjestu bili presretni i Bogu zahvalni na darovima koje mi u svojoj oholosti i ne primjećujemo.
Zahvalnost je plod vjere. Isus nam u današnjem evanđelju poručuje: ''Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada.'' (Iv 6, 34)
Postoji Kruh iznad kruha. On se dobiva po vjeri. To je pravi život koji nam nitko ne može uzeti. Bog je vjeran onima koji ga se ne odriču. Koji su ponosni što mu pripadaju. I to svjedoče svugdje i u svakoj prigodi.
Kad je moćna FIF-a zabranila športašima molitvu na stadionu, postala je jadna ''fifica''. Ljudi bez vjere ne mogu shvatiti snagu iskrene molitve. Možda se boje da bi mladi, kojima su sportaši poseban uzor postali religiozni.
U vremenu u kojemu živimo puno se naglašava sloboda, demokracija, pa ipak treba imati snage i ponosa oduprijeti se šačici onih koji nas žele uvjeriti kako je vjera, domovina…nešto nazadno, ognjištarsko.
'Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati!' Pripadnici ''cajka-generacije'' siju smrt oko sebe, jer razularenom načinu života to je logična posljedica.
Na dan Domovinske zahvalnosti izvjesiti ću zastavu. Zapaliti ću svijeću i otići u crkvu na misu. Zahvaliti ću Gospodinu za svoju Domovinu, pomoliti se za poginule branitelje i biti ću ispunjen ponosom poput Izraelca koji vjeran Savezu s Jahvom slavi velika djela koja im učini Gospodin. Amen.
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
