Katolički odgovori

Slazem se da je svaki pokret priznat od strane Katolicke Crkve dobrodosao i neka ih bude sto vise, ali stavljanje KKO na pijedestal duhovnosti Crkve u Hrvata je pljuska u lice svim onim svecenicima/redovnicima koji rade marljivo i predano na Gospodinovoj njivi. Njihovi zivoti mozda nisu medijski eksponirani, njihovi djela mozda nisu mozda nisu cudotvorna i ne donose odmah rezultate, al zbog toga treba reci da ne rade svoj posao valjano. A sto se tice don Božidara Medvida i fra Josipa Marcelića kako ti doticni mogu tiskati djela zene, koja ocito bolesna, opisuje svoje razgovore sa Isusom i Marijom?Zar je to vjera generacija i generacija?

_________________
"Ecce venio"

Sila:


Ako se ovo odnosi na mene, da ja "stavljam KKO na pijedestal duhovnosti Crkve u Hrvata", molim da se to za mene ne smatra. Pišem o njima, prvo jer je to tema (koju nisam ja započeo, a i da jesam pa šta), drugo jer se osjećam kompetentan kako već ranije napisah, i treće - pozitivno, afirmativno pisanje o njima ne znači odmah i "stavljanje na pijedestal duhovnosti Crkve u Hrvata".

Pače, i to sam ranije napisao - karizmatska obnova u našoj mjesnoj Crkvi je po mom mišljenju u kaosu, i sama je doprinijela umnogome toj slici. A ovo što ja o njima napišem 'obrambeno' odnosi se načelno na karizmatsku duhovnost kao duhovnost. Naveo sam također ranije da se slažem i sa stavom prof. Ivančića koji je izjavio da je karizmatska obnova kao duhovnost dobra za početak žvota vjere, - znači samo za početak, a ne da je odlična za sve faze rasta, razvoja i života vjere čovjeka. No međutim mnogi neće priznati da je KKO donijela ono najvažnije mnogima u našoj mjesnoj Crkvi - upravo sam početak vjere, ili njenu obnovu. I sad najvažnije - ja isto to smatram za sve crkvene pokrete, čija je različitost jednih od drugih bogatstvo a ne problem jer "svaki prema svom rastu doprinosi na saziđivanje u ljubavi". Glede "svih onih svećenika / redovnika koji rade marljivo na Gospodnjoj njivi" njima svaka čast jer njihove karizme ne trebaju imati neko posebno ime kao dar ozdravljanja, ili dar riječi, itd, dovoljno je upravo to - marljivost, služenje. Ljudi to prepoznaju i ne opterećuju se to točno imenovati ili svrstavati, "Duh puše gdje hoće". Karizme su bezbrojne. LIjepo reče Zlatko Sudac "za mene danas kažu da sam karizmatik. A biti roditelj danas - to je karizma!"


I dalje mislim da su odlični i da je točno to za vjeru generacija i generacija. Osim toga, a čiji je to rad na zemlji u bilo čemu perfektan? - Ako ti misliš pod ovim što opisuješ na Vassulu i sl, to ide upravo u tom pravcu. Plus, što se oko njenog 'slučaja' dugo nije znalo od odgovornih niti se to lako i moglo saznati - što je zaista na stvari. Ali ne kužim se dovoljno. Ipak, kako reče Vlč. Barbiš "tko radi griješi - tko ne radi griješi što ne radi"

Je, ma je don Božo Medvid pročitao evanđelje, a onda je pozvao puk da slušaju što o tome piše Valtorta - na misi.

Kao prvo, to nije tema. Drugo - trebalo je biti tamo i čuti kontekst i okolnosti. Ili čuti od nekog pouzdanog, koji može tuđi rad cjeniti bez zavisti. Kao treće jedna ili nekoliko grešaka ne čine rad jednog svećenika, osobito takvog kao don Medvid koji je prevalio cjeli svećenički hod. Fascinira me koliko kršćana zna nabrojiti tuđe greške. Mora da nekim dušama koje to čitaju na ovom foruma kršćanstvo zaista izgleda neprivlačno kada to čitaju. "Jao svijetu od sablazni".

Da se pokušam vratiti temi nti put: po meni karizmatski pokret nije novi pentekost u Crkvi kako to npr. tvrdi fra Ivo Pavić, ali je nešto drugo, nešto vrijedno - a to je da je on "novo proljeće u Crkvi" (papa Ivan Pavao II.) i to uključno sa svim crkvenim, laičkim i inim pokretima. "Gle činim nešto novo. Zar ne opažate? već nastaje". "Crkva neće više moći jednim tracionalnim hodom" (Fra Zvjezdan). Pokreti su njeno obogaćenje, blagoslov, ne problem. Problem su trnitelji Duha koji sve provjere ništa ne zadrže. Zato u župi i imaju jedno krštenje godišnje i tri krizmanika.

Rio znaš li ti koliko je puta B. Medvid bio u zatvoru i zaštO?

Zanimljiva je činjenica koju prije nisam znala da su don Medvid i fra Marcelić prije 30-tak godina osnovali prve karizmatske zajednice u HR. Ovo o njihovim knjigama, ako će ih "opravdati", nije isključivo njihov problem. Učinili su to vjerojatno po uzoru i inspiraciji svojih europskih kolega, kao što je o. Rene Laurentin, jedan od osnivača KO u Francuskoj, nekad svjetski poznati mariolog, a koji je napisao puno puno više knjiga o različitim Marijinim ukazanjima od kojih su mnoga prije ili kasnije definitivno odbačena od KC. Vjerojatno nije jedini od poznatih karizmatika povezanih s promoviranjem lažnih ukazanja, ali sigurno jest najpoznatiji. Tu mislim da je velik propust pisaca i izdavača što se nisu informirali o tome o čemu pišu, tj. nisu od odgovornih institucija zatražili potrebne informacije (ili su ih ignorirali) . Današnji ICCRS se navodno ograđuje od Laurentinovih spisa, a on u novije vrijeme izbjegava govoriti o svojoj ulozi u KO, što bi značilo da se Karizmatski pokret počinje distancirati od onih koji najčešće služe kao povod kritičarima.

Kod nas se informacije o tome nažalost teže probijaju (!!) i puno ljudi uključenih u karizmatsku obnovu nema pojma o tome, a kamoli obični vjernici...

Sneni:


"Godine 1945 odlazi u Austriju gdje ga Englezi kraj Dravograda, s drugima predajuu ruke partizanima i nakon mučnih ispitivanju na Savskoj cesti u Zg, biva prebačen u vojsku na granicu Mađarske. / Najprije je bio 5 g župnik u Gdinju, pa osuđen na 18 mj zatvora, "jer je odgajao djecu tako da ne bi mogla biti pravi članovi socijalističkog društva " (obrazloženje presude). Kaznu je odradio u Hvaru, Splitu i Staroj Gradiški. - (kad sam nakon odležanih 18 mj izlazio dolazim po otpusnicu i krajičkom oka čitam kakve mi je karakteristike dao. Pisala je jedna jedina riječ: NEPOPRAVLJIV [Don Božidar Medvid]). Pri povratku bio je imenovan kapelanom i katehetom u Jelsi, te ekskurzorom Pitava (5g), Vrisnika (godinu i pol) i Svirača (9g.) - uz ponovnu osudu na godinu dana zatvora."

Evo također par biografskih:

"Don Božidar Medvid jedan je od začetnika katoličke karizmatske obnove u Hrvatskoj. Promicatelj je KKO na prostorima nekadašnje države, a prije tridesetak godina zajedno s dr. fra Josipom Marcelićem iz Splita pokreće i još uvijek uspješno uređuje ediciju "Duh i voda". Knjige iz te edicije mnogima su bile i još uvijek jesu pravo otkrivenje za bojle upoznavanje izljeva Duha Svetoga u današnjem vremenu, kako preko kretanja u Katoličkoj crkvi, tako i preko osoba obdarenih karizmama, do tada većinom poznatim samo iz Biblije. Dolazak velikih karizmatika u Hrvatsku kao što su bili Emilian Tardif, Dario Betancourt, sestra Briege McKenna i drugi možemo zahvaliti o. Josipu i don Božidaru."

Te podatke si pročitao i to je dobro. A ja Don Božu poznam od 1957. Od 1968-1978 smo radili u istom dekanatu. Pa ga poznam bolje od svih podataka koje si naveo. Budući da on u ovim raspravama ne sudjeluje nema smisla kritizirati njegov rad na temelju osobnog poznavanja. Samo ću ti reći da se u vremenu od kad ga poznam oduševljavao brojnim pokretima i događanjima: Mama Roza, Garabandal, Marija Valtorta i td. i sada se posvetio prevođenju. No on nikada u svojoj svećeničkoj službi nije upotrebljavao ni padanja (počivanja u Duhu) ni izlječenja (osim u sakramentu ispovijedi - pa sam i ja na desetke sati prosjedio u ispovjedaonici u njegovoj župi) ni liječenja obiteljskog stabla.. A kod njega sam se i ja upoznao sa brojnim osobama iz duhovnog života Crkve. Pa neke stvari i poznam... iako si mi par puta nijekao to znanje!

Mislim da je dobro da se don Božo zanimao oko raznih duhovnih pojava i pokreta, a ne da je 'zajašio' na jednu, pa drvi po tome, kao što su meni napisali da karizmatike "stavljam na pijedestal duhovnosti Crkve u Hrvata". Ako neki svećenik primjenjuje karizmatske elemente u pastoralu, ne znači da odmah treba primjenjivati i sve; tako da ne vidim problem ako nije primjenjivao polaganje ruku. Znam osobe koje su 'klonule', a i sam sam, dok se svećenik osobno molio za mene, a sjedili smo, te nije polagao ruke. Jednostavno je molitva išla iz srca u srce, te sam osjetio blaženstvo koje ljubav porađa sama po sebi. Skoro svaki sakrament uključuje polaganje ruku. A kada se to čini nesakramentalno, ne treba to smatrati egzotičnim niti nepoželjnim.


Meni su zanimljivi p Ivan Androić i mons. Bolobanić (). Vjerujem da ih poznaš. Obojica su ukorporirali karizmatsko u ostalo blago Crkve. Cjenim Androićev Internet apostolat u formi pitanje - odgovor, tu zaista vjernici mogu puno toga naučiti: http://www.duhovni-centar-dramalj.com/pitanja.html Obojica primjenjuju molitvu za obiteljsko stablo. Mislim da Androić pretjeruje s njom, u smislu da ju ponavlja svaki tjedan. Osobno nisam ni protivnik ni pobornik te molitve. Ni stručnjak. O tome postoji posebna tema, pa da se ne razmašemo o tome ovdje. Postoje i kod pobornika i kod protivnika prilično dobro argumentirane tvrdnje. Npr. kod Szentmartonya i o. Jamesa.
http://hrcak.srce.hr/1157

Molba: ponavljam - nemojmo opet o stablu ovdje, možemo na posebnoj temi, ili da Barnaba objedini sve što ima veze s karizmaticima samo u ovu temu?


Nisam htio biti zloban, a mogao sam se referirati samo na napisano.

Već imamo temu o tome viewtopic.php?f=3&t=399&hilit=stabla

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Spremam propovijed za iduću nedjelju: 1. Čitanje : Naaman Sirac dolazi Elizeju da ga izliječi.. ovaj ga ne prima niti susreće već ga šalje daleko na Jordan- da pokaže kako je Bog onaj koji ozdravlja. S istog razloga nme prima ni darove!
Kod naših (i stranih iscjelitelja ) osim verbalnih poruka da je Bog onaj koji ozdravlja oni su centar pažnje, molitve, geste, polaganje ruku.. sve se okreće oko ličnosti iscjelitelja (na pr. Sudac ovo, Sudac ono) a gdje je tu Bog ..zar Bog baš mora djelovati preko njihove osobe.. Interesantno me razmišljanje uhvatilo!

Do tada možemo razmotriti ovaj prijevod (prema Johannes Mohr: Prophetisch- charismatische Spiritualität des Priesters u Gottes Volk 1/1987) s iste stranice a vezan je za ovu temu http://www.don-ivica.net/index.php?opti ... &Itemid=58
Karizmatska obnova nailazi na još mnogo nerazumijevanja i predrasuda. Njezin temeljni pravac i nepokvareni cilj se mogu iščitati iz Isusovog primjera...

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Zanimljivo je pročitati intervju vlč. Dražena Radigovića u Book-u. Drago mi je što je velečasni pokušao iskreno odgovoriti na vrlo teška pitanja vezana uz KO, iz čega se vidi koliko su u krivu oni revni vjernici koji misle kako su zabrane seminara „stvar nečije zavisti“. Dok ne bude ovaj dugački intervju jednog dana objavljen na netu izdvojit ću samo jedno pitanje redakcije:



Pošto se odgovor vlč. Radigovića proteže na 3 stranice ukratko ću opisati 5 spornih točaka kako ih je i on poredao:
1) Mnogi obraćeni vjernici dolaze u svoje župe i župnicima se obraćaju sa svojim problemima. (…) To od župnika traži pojačan angažman i brigu za te ljude…
Dodala bih da su problemi nekih vjernika bili toliki da su potpisivali i peticije protiv svojih župnika.
2) Prigovara nam se zbog nereda na susretima…
3) Neke uplaše manifestacije (za vrijeme molitve za oslobođenje ili ozdravljenje, ili krikovi, uzdasi, plač…) što je razumljivo, jer većina ljudi kad se oslobađa pritiska koji ih je tlačio, to doživi na vrlo emotivan način (i duhovno), što rezultira takvim manifestacijama….
Kako je jedna moja kolegica doživjela javno izvođenje egzorcizma ispričala sam ovdje: viewtopic.php?p=12676#p12676
4) Dobili smo kritiku za kršenje nekih liturgijskih pravila prilikom održavanja tih susreta…
(Ups…)
5) Dobili smo prigovor da je takva molitva, kojom nakon mise molimo za potrebne, zloporaba karizmi…
(Ma kako je to moguće…?)

Mislim da bi o ovih pet točaka vrijedilo raspraviti...

Nemam što kometirati.

Nego razmišljam o evanđelju: Isus umjesto da gubavcima reče neku očekivanu riječ ozdravljenja, on ih šalje svećenicima! Isus je znao da će oni ozdraviti ako poslušaju njegov savjet i pođu se pokazati svećenicima (svećenik= predstavnik službene Crkve) i oni ozdrave.
Da ga nisu poslušali ne bi ozdravili...
Ovdje se kod karizmatika osjeća (s pravom ili ne?!) da se zaobilazi svećenik (svećenik=predstavnik službene Crkve) sve te karizmatske seanse odvijaju se izvan službenih župnih i drugih crkava - događaju se u dvoranama - igralištima (a ako se i događa u crkvi onda nema ništa bod onog viđenog u dvoranama - govorim iz iskustva- ) što me tjera na zaključak, a čini mi se da je utemeljen na današnjem evanđelju, da se u tim stvarima hoće zaobići, istisnuti Crkva (župnik= predstavnik službene Crkve) a Isus šalje gubavce baš predstavnicima službene Crkve.. Zanimljivo!