Katolički odgovori

Barnaba:

Znam da nije idealan, no bez većeg djela intervjua koji sam prenio vjernici ne samo da ne bi mogli imati "objektivnu sliku o tome" već nikakvu. Mogu ja prenijeti i prethodni manji dio intervjua ako želiš, za "objektivnu" sliku, ali ne želim zatrpavati. U njemu je uglavnom izložen povijest i razvoj Radigovića i Pastira, ali također jednostrano (sve u superlativima). Dotični Book s intervjuom je bio i na svim kioscima. Osim toga, veliki karizmatski susreti Dobrog pastira su zaista i bili to - veliki i javni - tako da vjerujem da supuno čitatelja i posjetitelja ove stranice i bili na njima ili gledali video snimke istih koje su i danas u distribuciji. Tako da je to također segment iz kojega mogu prosuđivati i oštriti vizuru za ukupan pogled. Glede "mog obračuna s njima", zaista se može steći i takav dojam, a "obračun" nije svrha sam po sebi ako može nekoga poštedjeti štetovanja kakvo sam pretrpio ja osobno, kao i moja obitelj, ili recimo Sara i njezina obitelj. Navedene stvari nisu apstraktne već vrlo konkretne (poticajne za kritičko razlučivanje) i valjda forma foruma to može i treba "trpjeti".

Kad bih znala, ja bih te prva obavijestila. Sve mi se čini da nema roka, nego da sve ovisi o dobroj volji svećenika u Karizmatskom pokretu. Oni su pozvani primjenjivati Naputak, koji je izdan još 14. 9. 2000. u Vatikanu, i kao što smo mogli svjedočiti kod nas se radilo gotovo sve suprotno tome.

Ovaj odličan tekst o tome kako moliti ozdravljenje od Boga i kako se vladati u zdravlju i bolesti dobro dođe svima koji su u potrebi, a pogotovo onima koji misle da ih samo jedan čovjek (taj i taj karizmatik) može izliječiti:
http://www.palotinci.hr/arhiv.php?subac ... =&ucat=26&

Dokument na službenim stranicama (za one sumnjičave koji žele provjeriti):
http://www.vatican.va/roman_curia/congr ... ne_en.html

Mislim da svatko od nas poznaje barem nekoga kome je potrebna molitva za ozdravljenje, a kao kršćani smo i dužni moliti za druge, a zato mislim da ne treba čekati dok se određene udruge sjete kako se to radi.

Dragi Rio,

Zahvaljujemo na tvojem detaljnom prikazu intervjua s velečasnim Radigovićem. Hvala ti što se toliko svesrdno brineš za Crkvu i za velečasnog Radigovića. Zaista je pohvalno kad si netko uzme toliko energije i vremena da nekome pronađe sve moguće nedostatke i greške i onda ih prezentira što većem broju ljudi(?!) To će velečasnog Radigovića svakako učiniti poniznijim.
No, ako je u duhu evanđelja o nekome negativno pisati, ne spominjujući i ono dobro što taj isti čovjek čini, onda te svakako molim da nastaviš s time. Zasigurno ćeš pronaći dovoljan broj nesavršenih svećenika, biskupa i laika. No, najbolje je da ipak počneš sa samim sobom. Naime, i tebi bi zasigurno moglo koristiti da što veći broj sazna i tvoje nedostatke, o kojima ovdje neću pisati.
Pozivaš se na dokumente Crkve, a posebno Katekizam i dokumente Drugog vatikanskog koncila, no u njima nisi pročitao ništa što se tiče ekumenizma. Osobno sam začuđena tvojim strahom od protestantskog nauka. Ta kod njih nikad nisam pronašla da uče kako treba javno poimence ocrnjivati službenike Crkve!
Dakle, očekujem u nastavku tvoje debate da iskreno napišeš kritiku o sebi, zatim da se posvetiš onima u Crkvi koji vrše bilo kakove odgovorne službe, te da sve njihove mane i slabosti izneseš pred javnost. Jer to bi svakako po tebi bilo vrlo korisno – konačno, istina se mora saznati.
Ili smo možda svi mi na neki način nesavršeni i nismo sposobni odmah biti savršeno svetima? U svetosti i istini raste se cijeli život. Mnogi ljudi učinili su nevjerojatno dobre stvari iako su u mnogo čemu bili 'nesavršeni'. Činjenica je da su neki tvoji navodi točni, no isto je tako činjenica da je na tim karizmatskim susretima bilo i mnogo dobrih stvari. Tvoj način prikaza karizmatskih susreta sigurno vrijeđa mnogo onih koji su redovito dolazili. Kad se već toliko boriš za katoličku vjeru predlažem ti da posjetiš naše župe, odeš na kor za vrijeme mise, snimiš cijelu situaciju i onda lijepo daš statistiku o tome koliko krštenih župljana dolazi u crkvu, koliko ih sa razumijevanjem sudjeluje, o čemu svećenik propovijeda, kako su ljudi obučeni, itd. Sigurno bi to moglo itekako biti zanimljivo čitaocima bloga, a ti bi ispao još većim braniteljem svete Majke Crkve. Kad se ovdje slobodno piše ne vidim razloga zašto ne bi nastavio.
Vjerojatno u tvojem shvaćanju naviještanja istine nije potrebno govoriti o pozitivnim već isključivo o negativnim činjenicama naviještanja. Pozitivna kritika je uvijek dobro došla, no ona nikad ne sudi već samo ukazuje na ono što je ispravno i bolje. Uopće je jako 'evanđeoski' javno iznositi stvari koje nam je netko 'u povjerenju' rekao, a za koje nemamo potvrdu. Osobno sam osoba koja je u svojem životu učinila mnogo propusta, što iz neznanja, što iz oholosti, ponosa, nerazumijevanja okolnosti, nezrelosti, itd. No, isto tako sam zasigurno učinila i mnogo toga dobroga. Zbog svega ovoga, žao mi je što vidim da postoje vjernici katolici koji svoju vjeru brane ocrnjivanjem crkvenih službenika, proglašavanjem naše odvojene braće neprijateljima Katoličke crkve, te čak i iznošenjem privatnih stvari pojedinih osoba na neprimjeren način.

Mihaela, ta lazna skromnost ti je totalno suvisna.
Covjek je dao svoje vidjenje stvari. S obzirom da nije cenzuriran ili bilo kako ostro upozoren na forumu, ocito ima jos ljudi koji se s njim bar donekle slazu.

A ti si se uvrijedila pa sad pozivas ria na nekakvu samokritiku. I ja se uvrijedim tu i tamo, hehe. A samo oholost moze dignuti nos rumenog lica, zar ne?

Nisam se ja osobno uvrijedila, ali mi smeta to nametanje negativnog stava. Dobro je rekao Barnaba, i meni se ovaj iscrpni Riov izvjestaj cini kao moj obracun s njima. A kad covjek pise u stanju gorcine, tesko da ce iznijeti istinu.

Ekumenizam nije miksanje nauka. Ekumenizam je jedinstvo u isitini, a jedinu pravu istinu naučava Katolička Crkva. Od opačine protestantskog nauka treba zazirati, a od samih protestanata ne treba već ih treba ljubiti i privoditi k Istini.

_________________
http://www.mhfm1.com

Osobnom obračunu, kako mu i ime kaže, nije u prvom planu opće dobro. Još je gore kad zapravo osobni obračun ne ispunjava sve formalne uvjete da bude osoban nego se to vrši na forumu čija forma je s pravom anonimna za one koji pišu na njemu. Dakle bolje je i poštenije ta svjedočenja staviti pod imenom i prezimenom kao odgovor na tekst u tom časopisu a ne na forumu. Zato mislim kako je neprikladno izlaziti sa svojom ili tuđom intimom na forumima te da je načelna rasprava uvijek konstruktivnija.



Prije svega molim da se osobno članove ne proziva jer su ti doživljaji da se netko naljutio, lažno skroman, ohol, rumena lica itd produkt osobnog doživljaja onog koji čita (Mihaela je, tada, napisala svega jedan post što je premalo za bilo kakvu objektivnu kritiku). I kad se to makne što ostaje od ovakvog posta samo neistina da se Ria nije cenzuriralo. Da se pažljivo čita lijepo bi se vidjelo da sam iz njegovog posta izbacio najviše neprilične i nedostojne dijelove koji zbog osobnog karaktera nisu za javnost jer najblaže rečeno navede na sumnju a ne pridonose objektivnom razumijevanju. Isto tako Ria se upozorilo na PP.


Još bih napomenu kako se nadam da nećemo svjedočiti nekom ratu katoličkih udruga jer se može steći dojam da se neprijatelji izvan Crkve ne trebaju truditi kad smo sami sebi najveći neprijatelji.

Dakle ja kao moderator rasprave, vas sve molim da postovi budu konstruktivni a ne destruktivni po sebe, druge članove ili općenito Crkvu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Zahvaljujem Barnabi, i slažem se da nam ne trebaju ovdje osobni obračuni.
Stoga navodim citat iz KKC 2479: "Ogovor i kleveta nište dobar glas i čast bližnjega. A čast je društveno svjedočanstvo što se daje ljudskom dostojanstvu, i svatko ima naravno pravo na čast svoga imena, na svoj dobar glas i na poštovanje. Stoga, ogovor i kleveta vrijeđaju kreposti pravde i ljubavi."

Mihaela:


Da bi ti znala da su "neki" moji navodi točni, sama bi trebala imati sve točne, što ja čisto sumnjam. Napisao sam da sam insider, i smatram da sve napisano mogu potkrijepiti stavljanjem u perspektivu - propisane crkvene upute / smjernice : konkretna provedba - neprovedba. Zato potpuno odbacujem imputacije da sam ja protiv karizmatskog pokreta ili da u njemu nema ničeg dobrog, kao i da svoje argumente produciram iz druge ruke. Ja sam samo napisao oveći post koji dokida jednostranost prikazivanja (superlative) dotične Zajednice i dotičnog Vlč.



Meni je žao što ti izlaganje problematičnih točki etiketiraš "ocrnjivanjem". Nikad nećeš promjeniti nešto zanemarujući simptome. Odbacujem imputaciju i da sam protivnik ekumenizma, i da sam protestante proglasio neprijateljima KC. Dobar dio onih koje sam susreo zaista i gradi svoju crkvenost na opoziciji KC, jer da nje nema, ne bi se imali čemu protiviti, pa tako ni sebe graditi (egzistirati). Katolik sam, i samo želim od katoličkog svećenika i dobiti katolički nauk. Ne moram zbog toga biti protivnik drugim kršćanima:

"(...) tako da studenti vjerno crpe katoličku nauku iz božanske objave, duboko prodru u nju, učine je hranom svog duhovnog života i da uzmognu u svećeničkoj službi tu nauku navještati, izlagati i braniti" (Optatam totius 15)

"(...) Ali nijedna inicijativa ne može pretendirati da se zove katolička ako ne uslijedi suglasnost zakonitog crkvenog autoriteta." (Apostolicam actuositatem 24)

"Znanost svetog službenika mora bitisveta, jer je iz svetog izvora uzeta i svetoj svrsi usmjerena. Ona se prije svega crpi iz čitanja i razmatranja Svetoga pisma, ali se plodnosno hrani i proučavanjem svetih Otaca i Naučitelja kao i svih ostalih dokumenata predaje. Osim toga, da bi mogli dati zadovoljavajuće odgovore na pitanja što ih pretresaju suvremeni ljudi, prezbiteri treba da dobro poznaju dokumete crkvenog Učiteljstva, a napose koncila i rimskih papa, i neka konzultiraju najbolje i priznate teologe" (Presbyterorum ordinis 18)



Barnaba:



Ja se ispričam svima kojima je zasmetalo ili misle da nije ispravno imenom (ja to nisam ovdje i drugdje započeo, već se nastavio) ili konkretnošću /eksplicitnošću opisati kod službenika Crkve ili bilo koga neku pogrešku ili negativnost. Kako opet ponavljam, insider sam, pa sam se smatrao kompetentan, te mislim da bi bez imena i samo nekim opisnim aluditivnim putevima razumijevanje koje je ionako teško postizivo bilo jako prolongirano ako i uopće moguće. Napominjem da sam napisao manji dio prijepora, a već je to obilježeno "ocrnjivanjem", a također sam izostavio osobne kolizije mene i Vlč. Radigovića pa je i bez toga to obilježeno diranjem u intimu, čak klevetanjem, ogovorom i sl. Ja sam riječ "obračun" stavio u navodnike, pa je i to stavljeno u kontekst doslovnosti i navodnog priznanja. Pa onda više neću, već ću pokušati načelno preko crkvenih postulata izložiti tematizirane probleme, a svako nek si sam 'prevodi' značenja i implikacije, daje naglaske na mjesta koje sam odabere, ili veže / ne veže konkretne osobe uz to:

"U izgrađivanju Crkve prezbiteri se, po Gospodinovu primjeru, moraju sa svima ophoditi s izuzetnom čovječnošću" (Presbyterorum ordinis 6)

"Mala će korist biti od ceremonija, makar i lijepih, ili od udruženja makar bila i cvatuća, ne bude li sve to služilo odgajanju ljudi da postignu kršćansku zrelost" (Presbyterorum ordinis 5)

"Branitelji su zajedničkoga dobra, za koje se brinu u biskupovo ime, a ujedno su odvažni pobornici istine, da vjernike ne raznaša svaki vjetar nauke." (Presbyterorum ordinis 9)

"Zato neka prezbiterima u prvom redu bude na srcu da službom riječi i vlastitim svjedočanstvom života, u kojem se jasno očituje duh služenja i istinska pashalna radost, vjernicima stavljaju pred oči uzvišenost i potrebu svećeništva." (Presbyterorum ordinis 11)

"Neka naime ispituju kakav sklad postoji između njihovih pothvata i normi evanđeoskog poslanja Crkve. Vjernost se prema Kristu ne može odvojiti od vjernosti njegovoj Crkvi" (Presbyterorum ordinis 14)

"(...) s povjerenjem iznose svoje pothvate i da uporno izlažu potrebe stada koje im je povjereno - uvijek spremni da se podvrgnu sudu onih koji u upravi Božje Crkve vrše vodeću službu." (Presbyterorum ordinis 15)

"Potrebno je da se laici priviknu raditi u župi usko povezani sa svojim svećenicima; trebaju pred zajednicu Crkve iznositi svoje vlastite probleme, a isto tako i svjetske probleme te pitanja koja se odnose na spas ljudi, da se pretresaju i rješavaju na osnovi mišljenja sviju." (Apostolicam actuositatem 10)

""Premda se neki po Kristovoj volji postavljaju kao učitelji i djelitelji tajna i pastiri za druge, ipak postoji među svima prava jednakost s obzirom na dostojanstvo i na djelovanje zajedničko svim vjernicima u izgradnji Kristova Tijela." (Lumen gentium 12)

"Laici, kao i svi vjernici, imaju pravo da obilno primaju od svetih pastira duhovna dobra Crkve, osobito pomoć riječi Božje i sakramenata, neka dakle njima otkrivaju svoje potrebe i svoje želje s onom slobodom i pouzdanjem koje pristoji djeci Božjoj i braći u Kristu. Prema svom znanju, kompetentnosti i ugledu imaju slobodu, a katkada i dužnost da reknu svoje mišljenje o stvarima koje se odnose na korist Crkve." (Lumen gentium 37)

"Ta Kristova nazočnost u službeniku ne smije se shvatiti tako kao da bi on po njoj bio zaštićen od svih ljudskih slabosti, od duha gospodovanja, od pogrešaka, čak i od grijeha." (KKC 1550)

"Tko je valjano zaređen može, naravno, iz opravdanih razloga, biti lišen obveza i službi vezanih uz ređenje ili mu može biti zabranjeno da ih vrši (...) (KKC 1583)

"(...) Ohola pak prezbitera treba svrstati zajedno s đavlom. Ali Kristov dar nije zbog toga obeščaćen, (...) (KKC 1584)

Da nisu preuzeli niz problematičnih stvari (u teoriji i praksi) slijedom okolnosti baš od naše drage odvojene braće u Kristu, karizmatski susreti ne bi bili nikad ukinuti ni zabranjeni.
Međutim to nije nikakva bitka s protestantima, jer se sve odvija unutar Katoličke crkve, to je bitka za očuvanje čistoće nauka i onoga što smatramo ispravnim odnosom prema Bogu, a čitava situacija dijelom je rezultat nepoznavanja ili izbjegavanja vlastite vjere, a dijelom pogrešnog shvaćanja ekumenizma. Dakako, ima i onih koji ponajviše krive onu drugu stranu. Ali mi nismo pozvani tražiti krivca i optuživati, nego jedni drugima svjedočiti i međusobno se bogatiti. Na grijeh i zloporabe upozoriti, a dobro pohvaliti.

Adrijana, zahvaljujem zbog stavljanja biti stvari u pravu perspektivu u malo riječi. Meni to nije uspjelo u puno riječi, zato se ponovno ispričavam svim čitaocima.

Zanimljiva je i podudarnost, kako je jučer baš svećenik otvorio temu koja ima veze s ovom našom temom, k tome na dramatičan način, i odmah nešto i poduzeo - otvorio apologetski blog:
http://www.katolicki.info/forum/viewtopic.php?f=3&t=959

Nije mene zanimao konkretan datum već sam htio istaknuti situaciju u kojoj nema napretka. Stvar se nije riješila jer su vjernici počeli odlaziti u Sloveniju i BiH gdje su seminari dozvoljeni. Ista stvar je s egzorcizmom. Ljudi odlaze u Sloveniju ili njihov egzorcist zna doći u Zagreb jer kod nas se javno ne zna tko je egzorcist. Vjernik se s pravom (ne nužno odricajući pravo biskupima da nešto zabrane i interveniraju) može zapitati zašto u Sloveniji nešto može funkcionirati a u Slavoniji (koja slovi kao najmanje otvorena) nikako ne može i je li to povezano s činjenicom da je u Sloveniji manje međukatoličkog trvenja te oni imaju i tradicionalne redove (kartuzijance) i egzorciste a i novije pokrete među kojima i karizmatike.
Dakle zabrana nije dugoročno rješenje pa stoga ja baš ne bi tvrdio da je sve na svećenicima u Karizmatskom pokretu. Odnosno bilo bi da su im biskupi dali jasne (tu mislim na prevedene i protumačene) upute što može a što ne. Vrlo je malo bilo pitanja vezanih uz krivo naučavanje nauka (ja osobno znam samo za "liječenje rodoslovnog stabla") uglavnom sva pitanja nisu takve naravi da ne bi mogla biti riješena u kratkom roku.

I još bi samo nadodao na ovo:
za to postoji redovna procedura prijave i pohvale nadležnim biskupima. Ovo nadodajem da netko ne bi, pod izgovorom upozorenja javno optuživao i okrivljavao. Ja tako shvaćam riječi koje si napisala a ja citirao.


Ponavljam da je za forum nebitno otkrivati tko je tko a ako taj naš član želi napisati tko je i koju službu obnaša onda će sam napisati svoje ime i prezime na svom blogu kako to i čine mnogi drugi svećenici pa i Sneni.
Ako generalno uzmemo svaka tema ima neku vrstu veze jedna s drugom ali baš da ne bi na svakoj raspravljali o svemu, što forma foruma ne trpi već postaje "chat room", trebamo se držati uže teme. Dakle ovdje je tema Karizmatski pokret.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Hvala na pojašnjenju. Iz prvog pitanja se nije vidjelo da je ono potaknuto brigom za duhovnom skrbi ljudi koji obožavaju karizmatske seminare. Zaista misliš da su oni u nečemu uskraćeni? U čemu?
Ako pročitaš onaj link iz jednog od mojih prethodnih postova, vidjet ćeš da njima ipak ostaje puno mogućnosti za molitve za ozdravljenje i za “emocionalno snažno” slavljenje Boga (pogotovo na sv. Misama za mlade, koje su postale dosta česte).
Imamo li podatke koliki je postotak takvih vjernika kojima je karizmatska duhovna skrb uskraćena...?



To što je anoniman u javnosti, ne znači da ga nema. Ako čovjek posumnja da je opsjednut, zar se neće najprije obratiti svom župniku (ili kojem drugom svećeniku), a ovaj će ga uputiti na Biskupiju, a ona dalje k egzorcistu?
Kad ljudi odlaze u Sloveniju na egzorcizam, zar oni sami donose procjene jesu li opsjednuti ili nisu? Znaju li kako je to opasno?
I na razno-raznim seminarima vršili su se obredi egzorcizma i tzv. molitve za oslobođenje, neki zato odlaze u Sloveniju, jer im to ovdje fali.
Prof. Ivančić je jednom napisao da egzorcizmi “mogu stvoriti suprotan efekt, jer se u većini slučajeva zbog psihičke bolesti ne događa očekivano oslobođenje, te bolesnik ostaje uvjeren da je beznadno opsjednut. Iskustvo pokazuje da se obraćenjem i molitvom na miran način može svakome pomoći, pa čak i da se radi o opsjednuću.”



U Sloveniji je nedvojbeno i manje katolika, pa je i manje međukatoličkog trvenja. Slovenija je “otvorena” svemu novome, u duhu vatikanskog koncila, a i malo šire…



Uvijek me iznova iznenadi kad saznam (preko neta) moć i medote uvjeravanja pojedinih vjernika, koji pišu biskupima prava ucjenjivačka pisma, gdje doslovce demoniziraju odgovorne, a posve banaliziraju probleme... Jesu li takva pisma plodovi istinskog obraćenja na seminarima…?


Povjerovao si vlč. Radigoviću kako oni nisu imali pojma o tome što biskupi traže. Na vlastitoj web-stranici imaju podatak da je Učiteljstvo dosad izdalo 31 dokument o Karizmatskom pokretu. Zar sve to negdje “visi u zraku”?


Nisam spomenula samo teoretska pitanja, već i praktična: manipuliranje svjedocima ozdravljenja, teatralnost, burni emocionalni ispadi sudionika tijekom molitve za oslobođenje, smisao krštenja u duhu, zatim počivanje u duhu, molitva u jezicima, pripisivanje karizmi određenoj skupini ljudi (organizatorima), tečajevi za upoznavanje karizmi (jesu li uopće karizme vještine koje se mogu svladati na tečajevima??)…

A ja bih dodala i egzorcizme na takvim skupovima (osobno prisustvovala), ideje kako onaj tko je vjeran ne može biti bolestan i siromašan. A mislim da treba povesti brige i o financijskom efektu - reklama knjiga i cd-a i njihova prodaja u toj euforiji... Uz to, bilo bi interesantno pogledati efekte od takvih stvari - rezultira li to obraćenjem i življenjem u vjeri ili to postaje emocionalna senzacija za kojoj se trči jer ima predznak vjerskoga.

Mise za mlade nisu karizmatskog karaktera a i kad bi i bile ostaje činjenica da svi vjernici nisu mladi pa to nije uzeto u obzir pri takvim tvrdnjama.


Ja nemam ali bilo bi zgodno to znati. Procjenjujem da je takvih par tisuća u Hrvatskoj (cca 2 000), da li se slažeš s okvirnom brojkom?


Ostaje činjenica da u Sloveniji sve funkcionira s poznatim egzorcistom. Koliko sam shvatio tog koji dolazi u Zagreb on većinu vremena savjetuje i razgovara s ljudima. Prema tome nije da ne postoje i drugačiji modeli unutar iste Katoličke Crkve.



Ovo je svakako zanimljivo, a vjerujem da profesor, ako pravi znanstvenik, ima konkretne brojčane podatke potkrijepljene ne samo psihologijom već i teološkim objašnjenjima. Možeš li mi dati izvor gdje se to može pročitati. Link bi bio koristan.


Pa baš naprotiv, zanimljivo je da funkciju Pročelnika Kongregacije za ustanove posvećenog života obnaša kardinal Franc Rode i vrlo je hvaljen u tzv. tradicionalističkim krugovima. Dakle nisu oni tako modreni.


Ovo stvarno ne razumijem kakve veze ima s ovim što sam ja napisao a ti citirala zanimalo bi me što zapravo znači?


Ne nisam mu povjerovao ništa jer to što je on i njegova grupa nešto prevodila ne znači ništa ako to nije pregledano u biskupiji i odobreno. Njegova pogreška je u tome što nije poslije prijevoda dao to na prosudbu biskupima.

Ja se ne zalažem za manipulaciju ali budimo otvoreni pa promislimo koliko je strogo racionalni pristup tradicionalan i da li bi sva čuda koja su priznata prije izdržala provjeru na današnjem stupnju tehnologije. Odnosno da li bi kao vjernici trebali apriori vjerovati u čuda izliječanja ili sumnjati?


Nisam siguran da se ljudima može propisati kako da reagiraju i da oni smiju samo tako i nikako drugačije reagirati.


Ovo svakako je problem ali ako jedan karizmatik može na Gregorijani o tome pisati doktorat onda ja nisam taj koji bi to mogao uvjerljivo osporavati. Tu se radi i o povjerenju u institucije Crkve.


Nisam ni ja siguran da se karizme mogu savladati na seminaru ali sama si u citatu napisala da se radi o tečajevima za upoznavanje karizmi. Nije mi nemoguće da vjernik na seminaru upozna, informira se što su to karizmatski darovi.


Mislim da je važnije za što će se utrošiti ta sredstva a ne to što će pojedinci kupiti knjige i CD umjesto da npr. kupe dvije kutije cigara.


Ovo je dosta logičan prijedlog no ne treba zanemariti da u većini župa nema karizmatika (pogotovo u Slavoniji) a da je sveprisutan uobičajeni običajni pastoral te da li tamo ima nekih većih rezultata jer su većina i nitko ih ne proziva niti za što niti im se ičim otežava djelovanje. Vrednovanje svakako treba provoditi ali na svim razinama.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.