|
Jedno , iskustvo s mojom bolesti.. Do moje 45 godine,nisam imala bolesti,osim glavobolje i kicme..I onda od jednom pocelo se nesto cudno desavati ,sto se nije moglo ustanoviti sta je..Isla sam od doktora do doktora,svi pronasli po nesto,a najvise sveli na "prelazno doba"..Jednostavno nesto mi je falilo,nisam imala konkretne bolove, a imala sam svakavih primjedbi..itd,da ne duljim..I tako jednog dana ustanove..."da je doslo do promjene celija ,na zenskom organu" i predlozili mi operaciju.. I ja bez imalo razmisljanja prisdadoh..pricekala neko vrijeme,dok sam dobila termin..i operisana.. Poslje operacije,posalju me na oporaviliste.tek u oporavilistu ,postalo mi nesto sumnjivo..?? Smjestili me medju one,koji su imali "Raka"..U mojim nalazima nista ne pise,pitam kucnog doktora toga oporavilista..sta je samnom..zasto sam medju tim ljudima, a on mi odgovori... "doslo je do promjene celija"i iz tih razloga ste opreisani..Nakon 22 dana poslana sam kuci,i otisla na kontrolu...Receno mi je da je operacija super prosla.(to sam i sama znala, jer apsolutno nikakvih bolova nisam imala)i da je u medjuvremenu,dok sam cekala na operaciju... postalo "zlocudno"..Cekala sam 1 tjedan..,i samo za jedan tjedan je postalo zlocudno... Tek ,tada sam pocela da saznam vise o tome...ali ja sam se osjecala odlicno... Kada sam dosla poslje dva mjeseca u firmu, kruzile su kojekave price, i zantizelja drugih,me malo uznemirila...jer sam pretezno u muskom drustvu..85% muskarci..I ja od ljutine...kada me netko upita....Kako ti je..??Odgovarala sam na njemacom,koje malo bolje zvuci,nego kada prvedemo.."Ovako mi dobro jos nikada u zivotu nije bilo.." ili..."ah,brda mogu da prenasam,super"..Inace nisam nista trazila od Boga,nikakvo ozdravljenje..ni nista... Odmah u pocetku sam ,predala "sve u njegove ruke", a dosta je doprinjelo i to... da sam bila neupucena,sta me je zadesilo..Tek tada sam pocela zahvaljivati ,jos vise.. Uspjela operacija, nestla glavobolja ...koju sam 23godine imala, nestali bolovi kicme... Nakon dvije godine ,dozivim sok i slom..u obitelji,smrt clana obitelji..odmah iza toga jednu godinu, jos jedan sok veliki, kcerka...bolest-teska..Dvije godine poslje toga, ja ponovno... Pokocilo me toliko u kicmi ,da nisam mogla micati samnom, zivci se uznemirili, s nicim se ne moze dovesti pd kontrolu..i ponovno u bolnicu 2 mjeseca...Nepravedna situacija na poslu, podmitanje kojecega,i otimanje ,onoga sto pripada meni...dovelo me do ludila... Oslabila sam u vjeri , dala sam se zavesti i tu dozivjela sok.i pad u vjeri..I tu u bolnici,dolazi do predlaganja,da me posalju u penziju..Ja pristajem .dan ili dva..dana poslje dolazi ...zena...da mi pomogne...savjetom..?? Predstavila se tko je.."Pravnik bolnice"..Malo cudo,ja nisam trazila nikoga..?? Pokusala je da me uvjeri,da ne prihvatim da idem u penziju..Jedino dobro znam da sam ju pitala...Zasto ona hoce meni da pomogne..??Na sta je ona odgovorila...vi ste stranac.. mozda ne razumijete sve,ili nisu vam poznati zakoni...tako da bi bilo za vas dobro da pricekate ,jos jedno vrijeme(nekoliko godina,)pa da se onda odlucite u penziju...OK..ja ristajem,bez ikakvom komentarisanja,odustajem od prihvacanja ,sto mi je ona rekla... Poslje sam pitala druge, moju doktoricu..koja mi je terapiju radila..Tko je ta zena...a ona nije znala,i ni drugi nisu znali, a ni nigdje nije zapisano njeno ime...???? "Od privremene penzije"..sam spasena...od te zene..(mojeg andjela)Nakon dva mjeseca provedena u bolnici..bila sam jos nekoliko mjeseci na bolovanju..i ponovno sve nestaje..Ponovno zdrava...i bez bolpva..I opet nakon dvije godine...ponovno dvije operacije, obadva koljena...prvo jedno...dva mjeseca bolovanja...pocela raditi i dogodi se "unfal" "udes"...Hitna operacija drugog koljena..Ostale su posljedice..Nisam mogla da kleknem,ni da cucnem...i pnovno dva mjeseca bolovanja,i opet na posao...Te godine sam bila sve skupa pola godine na bolovanju..I poslje toga sam ,normalno pocela da radim...s poteskocom cucanja..i savijanja...Sve i dalje biva po starom...ponovno sve uredu...Tri godine poslje toga,ponovno operacicija "mjehura", dva mjeseca bolovanja... Operacija super uspjela...iako su rekli da su jako male sanse...Imala sam srecu, sto su me uzeli..za neku novu metodu..."bila sam 20-eta,kajoj je to uradjeno",jer se radi nesto kao "isprobavanje"Doktorica,koja me operisala posebno se zauzela oko mene..sto sam imala velike prednosti...Bez ikakvih poteskoca i bolova,poslje dva mjeseca bolovanja ponovno na posao...i sve u najboljem redu...Dvije godine poslje...prosle godine od 7mjesca...ponovno,neka cudana bolest...gdje se i doktori mimoilaze u misljenjima.."kronicni umor" FSC..Ponovno sve prtrage,svasta pronasi ...svi po malo,a nitko konkretno...Za Bozic sam trazila Bolesnicko pomazanje...Molili su se vise ljudi za mene...ja nisam..i evo od proslog mjeseca stanje se popravlja...ide na bolje...I ta je bolest bez bolova... Zasto sam se odlucila da napisem ovo...zato sto je to nesto sto je neobicno ,i nije svakidasnje...sto je tesko za objasniti... Nesto ,sto se ne moze drugacije objasniti...nego da mi Bog pomaze u svemu... A zaso mi dozvoljava te bolesti??? U cemu lezi problem?? Ne znam...i nitko mi ne moze odgovoriti...ali znam da me Otac Nebeski toliko ljubi,da me ni jednog trenutka ne ostavlja samu...Vjerujem,da cu i od toga uskoro biti izljecena...Jer..Bog okrece sve na dobro...
_________________ "Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott
|