Urban je napisao/la:
Svaka pohvala za Katolik.hr i autora koji je ovo preveo:
http://www.katolik.hr/temeljivjeremnu/v ... sta-odrivaNaravno da kao „young-earth kreacionist“ možeš pohvaliti ovaj članak, ali eto ja ću biti suzdržana jer mi se pomalo nezgrapnim čine neke stvari u tom tekstu.
Evo jedan ulomak:
Citat:
“Ne vidim ni jedan razlog zbog kojega bismo trebali počiniti toliko skokova samo kako bismo nastojali pomiriti katoličku vjeru s teorijom koja je posebno oformljena kako bi objasnila porijeklo čovjeka bez spominjanja Boga. Čini mi se da su teistički evolucionisti stjerani u kut: moraju ili napustiti nauk Crkve (ne dao Bog!), napustiti teoriju evolucije, ili zadržati prilično nelogičan položaj – onaj s kojim se neodarvinisti mogu lako izrugivati i smijati – položaj koji bi svaki vjerni i razumni katolik trebao izbjeći.”
Najprije, zadnjih 50 godina kod nas i nema onih teologa ili svećenika koji se dublje bave prirodnim znanostima, a koji bi istovremeno bili u procjepu: ili vjera ili znanost, drugim riječima, na opisan način
stjerani u kut. “Bog stvara kroz evoluciju” sasvim će promišljeno i svjesno reći mnogi i njihova razmatranja mogu biti izvrstan uzor onim znanstvenicima koji nastoje svoj rad oplemeniti vjerom.
Što se tiče nekog izrugivanja i smijanja neodarvinista, to čine jedino oni koji ne poznaju (ili ne žele upoznati) ni vjeru ni granice znanosti. Pa zar se na sličan način ne ponašaju i kreacionisti koji ismijavaju darvinovce kad kažu, npr. razvojni oblici ne mogu prelaziti jedni u druge, pokažite mi pingvina koji je nastao od mačke i sl., … ali znamo da u tome nema ništa znanstveno. Ni hipotetski ni teoretski.
U oba članka nekako mi nedostaju reference na bar neki od dokumenata 2. vatikanskog sabora (i stječe se čak dojam kao da se svi “pravi” odgovori kriju u predsaborskom vremenu). Pošto sam mišljenja da nije bilo nikakvog diskontinuiteta između vremena prije i vremena poslije 2VK, (a to se odnosi i na drugi članak o odnosu vjere i znanosti), čini mi se da nije naodmet naglasiti i način kako taj Koncil vidi čitav problem koji se rađa u suvremenoj znanosti, kad kaže :
Današnji napredak znanosti i tehnike, koje po svojoj metodi ne mogu prodrijeti u najdublje temelje stvarnosti, može pogodovati stanovitom fenomenizmu i agnosticizmu, kada se metoda istraživanja, vlastita tim disciplinama, neopravdano, smatra vrhovnim pravilom za otkrivanje svake istine. Postoji, dapače, opasnost da će čovjek, pouzdavši se previše u današnja otkrića, misliti da je sam sebi dostatan i da više ne treba tražiti uzvišenije vrednote. No te loše strane stvari ne izviru nužno iz moderne kulture i ne smiju nas uvoditi u napast da ne priznamo njezine pozitivne vrijednosti… (
Gaudium et spes, 57)