Katolički odgovori

Papa se vratio sa svog prvog putovanja. Zanima me jeste li pratili (koliko znam jedino preko interneta je bilo moguće) koji događaj sa susreta?

Nakon prekrasne prošlogodišnje poruke mladima Benedikta XVI. i jednostavnog i poniznog pristupa pape Franje mogu reći da baš nisam očekivala toliko blještavilo, raznobojnu „pozornicu“ i toliko scenskih igara u „programu“. Pomalo mi je izgledalo nekako svjetovno, a ne religiozno organiziranje. HRT je, prema očekivanjima, čitav događaj više-manje ignorirao, sve do jučer navečer kad su u 3. dnevnik pozvali Dragu Pilsela koji je, umjesto da komentira susret, iskoristio priliku pa nam predstavio papu kao pravog teologa oslobođenja kojeg je Crkva jedva dočekala, kao da njegovo mišljenje nismo skužili prema onoj knjizi koju je Večernji brže-bolje objavio odmah nakon konklava. Zar nitko drugi nije mogao komentirati Susret, ili su svi, kad su vidjeli snimke, šutke pobjegli…?

Ja sam pomalo pratio, i baš je bilo tako kako si opisala: šarenilo, koreografija, ples, rock, fešta i sve što vole mladi!
Baš nekako fali ono nešto crkveno, koralno, tišina i slično!!

Da, čini se da je bio nešto manje liturgičnosti, a više veselice nego obično, više obojeno medijskim nego liturgijskim bojama. Iskovao bih nov izraz za to - "stadionski katolicizam" kao plod pokušaja katoličke inkulturacije u supkulturu mladih. Ali Papine poruke bile su dobre i na mjestu, iako je onaj komentar o homoseksualizmu tijekom razgovora s novinarima u zrakoplovu ostao malčice nedorečen i zbog toga podložan mogućnosti medijskoga iskrivljavanja.
Pilsel očito ne može podnijeti da ne bude ministar religije u Hrvata.

Čini mi se da se ispušta iz vida da se radi o Latinskoj Americi i poprilično drugačijem mentalitetu od europskog, a to onda vodi i do drugačijeg načina izražavanja i radosti i pobožnosti. Papin govor o homoseksualnosti je posve isto ono što su govorili njegovi prethodnici, samo novinari su od toga napravili svašta. Kosa mi se digla na glavi od komentara na jednom našem portalu.

Što se tiče pjesama prevladavale su duhovne šansone u pop-rock izdanju , a ako to postane pravilo odoše liturgijske pjesme u zaborav i kod nas ubrzo...

Nekoliko slika:

Bdjenje s mladima


Nova katedrala u Riju


Detalj s otvorenja susreta


Završna sveta misa - oltar


Križni put s mladima


Ples biskupa (flash mob), nek mi oproste, po meni ovo je bila dosta djetinjasta zamisao:
http://www.youtube.com/watch?v=LEJWQ0T6QdM

Nije li sasvim prirodno da tamo gdje je Krist da je tamo i veselje, radost,...Ne vidim ništa neobično u plesu i pjesmi i da se na taj način slavi Boga. I ne vidim ama baš nikakvu opasnost po klasičnu liturgiju koja će i dalje postojati, ali koja je za mlade pomalo i dosadna i kruta.

Nisam bio tamo i nisam neki vjernik, ali po okupljenom mnoštvu može se svjedočiti snaga Krista, Duha Svetoga i Crkve. Način na koji se papa obraća običnim ljudima, hoda po zemlji natopljenoj krvlju da bi doprijeo do ljudi je nešto što dira u srce i dušu.
A to može samo čovjek snažne vjere.

Nije li okupljenih preko 3 milijuna ljudi dokaz snage vjere i Crkve?

Ja sam pokušao zamisliti kako je bilo prvim misionarima prije 500 i više godina koji su također došli na ove plaže, sa slabim i krhkim brodovima na jedra nakon mjeseci provedenih na moru bez kopna na vidiku.
Da u njih nije bilo vjere ne bi se nikad iskrcali na te plaže - i ne bi danas mi Katolici bili na tim kontinentima nego neki drugi.
Tako da ta plaža je i priča o trijumfu vjere i Crkve.

Volio bih da pokušamo dublje promisliti simboličke poruke tih plaža, mnoštva, plesa i vjere.

Crkva je pokazala svijetu svoju snagu.

_________________
Daredevil - guardian devil.

Hvaljen Isus.
Ni meni se nije svidjelo što su spektakli ustuknuli pred pobožnosti.

Dao Bog da bude tako. Istina je da se sve što je bilo viđeno više uklapa u mentalitet današnjeg globalnog sela i medijskog načina prikazivanja stvari (there must be show). Ako je to promišljen oblik inkulturacije katolicizma u takav svijet, tada ga pozdravljam, premda osobno zazirem od plesanja u liturgiji. Da se u tome ne bi otišlo predaleko...no, nadam se da će plodovi biti dobri.
Možda da se toga prisjetimo sljedeće godine kad bude Međunarodni dan mladih u Poljskoj, pa da vidimo koliko je Crkva profitirala od takvoga pristupa.

Mozda neke crkve (pogotovo mlade) prilikom izvodenja pjesama imaju odredene pokrete tijela i pljeskanje za vrijeme liturgije sto u biti jest ples kao dio svoje tradicije. Meni se to osobno svida ako je tijelo vodeno Duhom Svetim. Zasto ne cijelim svojim bicem( glasom i tijelom) pozdraviti Krista.
Ljudsko tijelo jest Bozji hram.
Dan mladih sigurno jest bio spektakl vjere, jer je pokazao i dokazao da je Crkva snagom vjere u stanju okupljati milijune ljudi.
To je spektakl kao sto je i svaka katedrala spektakl i nakon svih tih stoljeca.

Imaš apsolutno pravo. Ne paše svima europski štih i mirnoća, suzdržanost, ozbiljnost i gotovo potištenost...
Ali oni upadaju u druge krajnosti. Kod njih se u zadnje vrijeme uvećavaju zajednice karizmatsko-pentekostalnog oblika na štetu katoličke vjere jer po mentalitetu naginju "osjetilnosti", "iskustvenosti" i "znakovima".