Katolički odgovori

Papa Franjo je 10. rujna u propovijedi na jutarnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta, govorio o te tri vrste kršćana koje se ne mogu susresti s uskrslim Kristom!
Bojažljivi: to su kršćani uskršnjeg jutra, oni iz Emausa koji odlaze, boje se – objasnio je Sveti Otac. Bojeći se Židova Apostoli zatvorili u dvoranu Posljednje večere; i Marija Magdalena plače jer su odnijeli Gospodinovo tijelo. Takvi su bojažljivi, boje se razmišljati o uskrsnuću.
Ima potom stidljivih kršćana. Ispovijedati da je Krist uskrsnuo – primijetio je Sveti Otac – sramota je u današnjem svijetu, zaslijepljenom znanošću. Takvim kršćanima sveti Pavao veli da se čuvaju da ih ne zavedu filozofije i obmane nadahnute na ljudskim predajama.
Ima potom i kršćana koji u dubini ne vjeruju u Uskrsloga nego žele uskrsnuće učiniti veličanstvenijim od pravoga uskrsnuća. To su trijumfalistički kršćani – kazao je Papa.
Takvi ne poznaju riječ „pobjeda“, oni poznaju samo trijumfalizam, jer pate od kompleksa manje vrijednosti stoga uskrsnuće žele učiniti drugačijim. Kada promatramo takve kršćane, to se vidi u njihovu trijumfalističkom držanju, riječima, govorima; u njihovu pastoralnom djelovanju, u liturgiji, i u mnogo čemu. Tako se ponašaju jer u konačnici ne vjeruju u Uskrsloga. A On je Pobjednik, On je Uskrsli.

Stoga, bez stida, bez straha, bez trijumfalizma, valja jednostavno gledati Uskrsloga Gospodina, njegovu ljepotu, također stavljajući prste u njegove rane i ruku u probodeni bok – potaknuo je papa Franjo.
http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=39147

Kakvi su i tko su po vama bojažljivi, stidljivi i trijumfalistički kršćani? Bojažljivost i stidljivost nisu same po sebi pozitivne osobine, no može li trijunfalizam biti pozitivan?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne može, jer kršćanin nikada ne likuje zbog pobjedom nad nekim, a trijumfalizam je baš to.

Pročitala sam sada još jednom papin govor i čini mi se da je sav nekako u kontekstu zadnjih propovijedi i intervjua. „Trijumfalistički“ kršćani baš i ne mogu biti zadovoljni s njegovim posljednjim izjavama, jer papa, umjesto da oštro kori nevjernike i grješnike, on na neki način upućuje kritiku samoj Crkvi, tj. svima nama koji tvrdimo da vjerujemo. Kad bi svatko pošao od sebe, primijetio bi da i u samome sebi lako nalazi zrnca bojažljivosti, zrnca stidljivosti i trijumfalizma (napravio bi najprije nešto kao ispit savjesti), a onda bi trebao priznati i složiti se s papom da su kod pojedinih ljudi upravo to glavne mane i ono što koči sve nas zajedno (čitavu Crkvu) osobito ako se takve osobe nalaze na odgovornijim i istaknutijim mjestima…

Za „bojažljive“ papa kaže da oni „ostaju pri grobu“. To su oni koji zaista vjeruju u Isusa, mole se, emotivno su osjetljivi (plaču…), ali su zatvoreni u sebe i svoj mali svijet jer u dubini ne vjeruju da je Isus uskrsnuo i da bi se kao kršćani trebali radovati…

„Stidljivi“ bi bili oni koje vjera u početku privuče i vide u njoj mnogo pozitivnih stvari, ali se onda počinju sramiti svojeg svjedočenja, jer misle da je vjera staromodna, konzervativna i beživotna…

A „trijumfalistički“ bi možda bili oni koji su toliko uvjereni, ne u Isusovu, nego u svoju pobjedu, da vjeru drugima prikazuju kao „ekskluzivu“ za odabrane, druge procjenjuju i ocjenjuju, neke potcjenjuju, isključuju, anatemiziraju i sl., vrše pritisak, a zapravo sami postaju nevjerodostojni kršćani.

…

Pravi katolici moraju biti trijunfalisti jer je Krist trijunfirao.

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Ma je, samo ne nad ljudima nego nad Zlim, a to je nešto bitno drugačije. I daj pogledaj malo u pravopis hrvatskog jezika.

Ne sviđa mi se riječ "trijumfalizam" u ovdje navedenom kontekstu, jer ima u temelju prijezir i nedostatak sućuti prema nekome tko je poražen. Mislim da bismo mnogo više trebali govoriti o radosti zbog poznanstva s Isusom. A ako bismo zaboravili na ljubav, tad bi nas taj "trijumfalizam" pretvorio u religijske "buzdovane".

Bez ljubavi nitko nije Kristov, ali nije Kristov ni onaj tko likuje nad bratom

Da. Znaš kako je ono zgodno rečeno: mudrost bez ljubavi čini čovjeka groznim, a vjera bez ljubavi čini ga fanatičnim.