Ignisardent je napisao/la:
sara je napisao/la:
Ekumenizam je nastojanje oko jedinstva razdijeljenih kršćana i to po principu (tome se teži) u bitnome jedinstvo, u nebitnome sloboda, u svemu ljubav. To je trud oko rasta prema Kristu koji pretpostavlja međusobno duboko poštovanje i uvažavanje, a bez ikakvog pokušaja da se popuštanjem u bitnome rade neki kompromisi. Jedinstvo može biti jedino plod veće vjernosti Kristu i dar Duha Svetoga.
Iz ovoga je jasno da ne postoji ekumenizam sa SSPX jer se oni ponašaju sektaški - monopol na ispravnost u svemu i ni trunke poštovanja, osim toga oni sebe smatraju katolicima i to uzorom i primjerom u vjeri i slavljenju. I sami su se otrgli od Crkve kao mala, zatvorena zajednica - tipično za sektu.
Ali baš u stvarima koje bi nama katolicima morale biti bitne nema jedinstva, tj. ne u svima, ali valjda se uzima da je bitno ono što je svima bitno, pretpostavljam. Kako se to uklapa s nepopuštanjem u svemu onome što je nama bitno, ne znam. Znam to da se u zemljama s velikim brojem protestanata osjećaju posljedice u vjeri katolika, i to u vidu napuštanja nekih bitnih elemenata vjere.
Ako se sspx prestanu smatrati katolicima, hoće li biti moguć ekumenizam i s njima (premda Vatikan već sada vodi nekakve razgovore s njima)?
Pa nema jedinstva, naravno, inače ekumenizam ne bi bio potreban. Nažalost, mnogi su protestanti već prešli rub biti kršćanin pa zapravo više i nisu kršćani i s njima ni ne postoji mogućnost ekumenskog djelovanja, njih su već povukle struje kaosa i subjektivizma. A i katolici koji nisu čvrsti u vjeri i ne rastu u njoj, lako klize prema istom putu.
Uistinu, nekada je okruženje bilo vjerničko pa je bilo "kud svi Turci, tu i mali Mujo". Danas treba imati osobnu vjeru i trajno dograđivati svoj odnos prema Kristu da se čovjek ne bi izgubio.
I treba se držati Svete predaje, i to čitave. Čovjek se sam jako lako izgubi, koliko god se dograđivao.